
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3621/2021
21.07.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Marine Milanović, Katarine Manojlović Andrić, Vesne Subić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji su punomoćnici Dragomir Vuletić i Nenad Vuletić, advokati iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Privredni sud u Subotici, čiji je zastupnik Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi naknade materijalne štete, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Subotici Gžrr 571/20 od 31.03.2021. godine, na sednici održanoj 21.07.2021. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Subotici Gžrr 571/20 od 31.03.2021. godine, u delu kojim je odbijena kao neosnovana žalba tužioca, kao izuzetno dozvoljenoj reviziji.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca, izjavljena protiv presude Višeg suda u Subotici Gžrr 571/20 od 31.03.2021. godine, u delu kojim je odbijena kao neosnovana žalba tužioca.
O b r a z l o ž e nj e
Osnovni sud u Subotici, presudom Prr1 395/2019 od 14.04.2020. godine, delimično je usvojio tužbeni zahtev (stav prvi izreke), tako što je obavezao tuženu da isplati tužiocu na ime imovinske štete na osnovu povrede prava na suđenje u razumnom roku, iznos od 32.464,86 dinara, na ime glavnog duga i iznos od 83.575,77 dinara na ime kamate obračunate na glavni dug do 11.05.2009. godine, sve u roku od 8 dana od dana dostavljanja prepisa presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja (stav drugi izreke). U preostalom delu, odbio je tužbeni zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 32.464,86 dinara za period od 11.05.2009. godine do isplate, zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 83.575,77 dinara za period od 11.05.2009. godine do isplate i zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos isplaćenog potraživanja u iznosu od 4.686,85 dinara za period od 11.05.2009. godine do 30.08.2019. godine (stav treći izreke). Obavezao je tuženu da naknadi tužiocu troškove parničnog postupka u iznosu od 23.400,00 dinara, u roku od 8 dana od dana pravnosnažnosti presude, u slučaju docnje sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do dana isplate, pod pretnjom prinudnog izvršenja (stav četvrti izreke). Odbio je zahtev za naknadu troškova tužene (stav peti izreke).
Viši sud u Subotici, presudom Gžrr 571/20 od 31.03.2021. godine, odbio je žalbe tužioca i tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda u Subotici Prr1 395/2019 od 14.04.2020. godine (stav prvi izreke). Odbio je zahtev tužioca za naknadu troškova na ime sastava žalbe u iznosu od 14.400,00 dinara (stav drugi izreke). Odbio je zahtev tužene za naknadu troškova na ime sastava žalbe u iznosu od 12.000,00 dinara (stav treći izreke). Odbio je zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 7.200,00 dinara (stav četvrti izreke).
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, kao posebnu, zbog pogrešne primene materijalnog prava, na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 49/13 – US, 74/13 – US, 55/14, 87/18 i 18/20), ocenio da revizija tužioca nije izuzetno dozvoljena.
Iz obrazloženja pobijane drugostepene presude proizlazi, da je prvostepeni sud dosudio tužiocu naknadu imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku, na osnovu odredbe člana 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima i primenom merila za ocenu trajanja suđenja u razumnom roku iz člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. Zatim, da se ne dovodi u pitanje pravilnost odluke suda o dosudi tužiocu imovinske štete u iznosu od 32.464,86 dinara na ime glavnog duga i iznosa od 83.575,77 dinara na ime kamate obračunate na glavni dug utvrđene i priznate u stečajnom postupku, obračunate do otvaranja stečajnog postupka izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji neprimereno dugo traje (postupak stečaja nad IMK ''29. novembar'' AD Subotica je otvoren rešenjem Privrednog suda u Subotici br. ST 12/2009 od 11.05.2009. godine).
Odredbom člana 85. stav 1. Zakona o stečaju („Službeni glasnik RS“ br. 104/09, 99/11, 71/12 – US, 83/14, 113/17, 44/18 i 95/18) je propisano da, za neobezbeđena potraživanja u stečajnom postupku, obračunavanje ugovornih i zateznih kamata prestaje danom otvaranja stečajnog postupka.
U konkretnoj situaciji nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca, kao izuzetno dozvoljenoj reviziji, na osnovu odredbe člana 404. stav 1. ZPP, s obzirom na to da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i potrebe novog tumačenja prava, imajući u vidu da tužiocu ne pripada pravo na zateznu kamatu na iznos glavnog potraživanja od dana otvaranja postupka stečaja, u smislu odredbe člana 85. stav 1. Zakona o stečaju, pa tužilac zato traženu naknadu štete u visini zatezne kamate ne bi mogao naplatiti ni u postupku stečaja da je okončan u razumnom roku (pravni stav izražen u rešenju Vrhovnog kasacionog suda Rev 3570/2020 od 08.10.2020. godine).
Vrhovni kasacioni sud je ispitao i dozvoljenost revizije na osnovu odredbe člana 413, a u vezi odredbe člana 479. stav 6. ZPP i utvrdio da revizija tužioca nije dozvoljena.
Tužba je podneta 18.03.2019. godine. U uvodu prvostepene presude je navedena vrednost predmeta spora u iznosu od 120.727,00 dinara.
U konkretnoj situaciji se radi o tužbenom zahtevu koji se odnosi na novčano potraživanje koje ne prelazi dinarsku protivvrednost od 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, u smislu odredbi člana 468. stav 1. i 2. ZPP, pa se radi o postupku u sporu male vrednosti, u kome protiv odluke drugostepenog suda nije dozvoljena revizija na osnovu odredbe člana 479. stav 6. ZPP.
Kako je odredbom člana 467. ZPP propisano da, ako u odredbama ove glave nije drugačije propisano, u postupku u sporovima male vrednosti shodno se primenjuju ostale odredbe ovog zakona, a ovaj sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca, kao izuzetno dozvoljenoj reviziji, to revizija tužioca nije dozvoljena ni na osnovu odredbe člana 479. stav 6. ZPP.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. i 413. ZPP, odlučio kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Dobrila Strajina,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić