Rev 2114/2022 3.19.1.14; 3.19.1.14.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2114/2022
12.05.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić, Dragane Mirosavljević, Zorana Hadžića i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Miodrag Jankov, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Visoki savet sudstva, Privredni sud u Novom Sadu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Novom Sadu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž rr 428/21 od 08.09.2021. godine, u sednici održanoj 12.05.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž rr 428/21 od 08.09.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž rr 428/21 od 08.09.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu Prr1 257/20 od 27.01.2021. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji, na ime imovinske štete, isplati 333.418,35 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 24.03.2010. godine, kao dana otvaranja stečajnog postupka, do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime troškova postupka isplati 19.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do konačne isplate.

Presudom Višeg suda u Novom Sadu Gž rr 428/21 od 08.09.2021. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojena žalba tužene i prvostepena presuda delimično preinačena, tako što je odbijen zahtev tužilje da joj se na dosuđeni iznos od 333.418,35 dinara isplati zakonska zatezna kamata od 24.03.2010. godine do isplate, a u preostalom delu odbijena je žalba tužene, a prvostepena presuda potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pobijajući je u delu odluke o kamati na iznos glavnog duga, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11.... 18/20).

Odredbom člana 404. stav 1. ZPP, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o naknadi imovinske štete koja je tužilji izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku, kojom je utvrđeno da je tužbeni zahtev delimično osnovan, a tužena obavezana da navedenu naknadu plati (na ime glavnog duga i kamate na glavni dug obračunate do 24.03.2010. godine). Revizijom pobijani deo odnosi se na kamatu na navedeni glavni dug, počev od 24.03.2010. godine kao dan otvaranja stečaja, do isplate, a u kom delu su nižestepeni sudovi odbili tužbeni zahtev. O pravu tužilje na kamatu sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom kao u ovoj parnici, a tiče se primene odredaba člana 85. Zakona o stečaju (''Službeni glasnik RS'', br. 104/09...95/18), pa u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Kako na osnovu iznetog proizilazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11 ... 18/20), Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke, primenom stava 2. iste zakonske odredbe.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Revizijom tužilje pobija se pravnosnažna odluka u delu kojim je odlučeno o kamati na iznos glavnog duga, kao sporednom traženju.

Odredbom člana 28. Zakona o parničnom postupku propisano je da ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva (stav 1), da kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev (stav 2).

U konkretnom slučaju, revizija je izjavljena protiv odluke u delu kojim je odlučeno o kamati na glavni dug, dakle protiv dela presude kojim je odlučeno o sporednom traženju tužilje koje ne čini njeno glavno potraživanje, to je i revizija tužilje nedozvoljena.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić