R1 363/2021 3.20.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R1 363/2021
17.06.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilaca AA, BB i VV, svih iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Nebojša Žilović, advokat iz ..., protiv tužene GG iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Ognjenović, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti između Apelacionog suda u Beogradu i Višeg suda u Beogradu, na sednici održanoj 17.06.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

Za odlučivanje o žalbi tužilaca, izjavljenoj protiv presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P 34910/13 od 02.11.2018. godine, stvarno je nadležan Viši sud u Beogradu.

O b r a z l o ž e nj e

Prvi osnovni sud u Beogradu, presudom P 34910/13 od 02.11.2018. godine, odbio je predlog tužilaca za prekid postupka do okončanja parnica koje se vode pred tim sudom pod brojem P 400/15, P 2050/15, P 10032/15 i P 9069/14 (stav prvi izreke). Odbio je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca, kojim su tražili da se tužena obaveže da tužiocima na ime zakupnine za januar 2013. godine plati iznos od 788,47 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 15.02.2013. godine do isplate (stav drugi izreke). Odbio je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca, kojim su tražili da se obaveže tužena da plati tužiocima iznos od 4.908,09 dinara na ime procesne kamate, sa zakonskom zateznom kamatom od 30.12.2013. godine do isplate (stav treći izreke). Obavezao je tužioce da solidarno naknade tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 51.500,00 dinara, u roku od 8 dana od dana prijema pisanog otpravka presude, pod pretnjom izvršenja (stav četvrti izreke).

Protiv navedene presude, tužioci su izjavili žalbu.

Viši sud u Beogradu, rešenjem Gž 3529/19 od 15.10.2019. godine, oglasio se stvarno nenadležnim za odlučivanje o žalbi tužilaca, izjavljenoj protiv presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P 34910/13 od 02.11.2018. godine (stav prvi izreke) i odlučio da spise predmeta ustupi Apelacionom sudu u Beogradu, kao stvarno i mesno nadležnom sudu (stav drugi izreke). U obrazloženju je ukazao, da je u toku prethodnog ispitivanja žalbe tužilaca, izjavljenoj protiv prvostepene presude, sud utvrdio da pobijana presuda nije doneta u sporu male vrednosti, već daje doneta u sporu u kome se kao leh specialis primenjuju odredbe o stanovanju, iz razloga što iz istog zakona proizilazi obaveza plaćanja zakonske zakupnine. Zatim, da je ovakav stav zauzet od strana Apelacionog suda u Beogradu donošenjem presude Gž 5528/16 od 28.10.2016. godine, kad je istom presudom Apelacioni sud u Beogradu zasnovao svoju nadležnost za drugostepeno meritorno odlučivanje u ovoj parnici, kakva je i predmetna, zbog čega je na osnovu odredbi člana 23. i 24. Zakona o uređenju sudova odlučio kao u izreci.

Apelacioni sud u Beogradu, nije prihvatio stvarnu nadležnost, već je uz dopis Gž 2371/21 od 20.05.2021. godine, spise predmeta dostavio Vrhovnom kasacionom sudu, radi odlučivanja o sukobu stvarne nadležonosti između sudova iste vrste. U obrazloženju je ukazao, da, u konkretnoj situaciji se ne radi o stambenom sporu, s obzirom na to da predmet tužbenog zahteva nije utvrđenje postojanja, odnosno nepostojanja prava ili pravnog odnosa koji proističu iz Zakona o stanovanju i održavanju zgrada, odnosno Zakona o stanovanju, niti se radi o preobražajnom zahtevu, kojim se od suda zahteva promena subjektivnih građanskih prava i pravnih odnosa između parničnih stranaka, kao ni o sporu o nepokretnosti, već o novčanom potraživanju na ime zakupnine po osnovu zaključenog ugovora o cesiji, u iznosu koji očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije, bez obzira na odredbe Zakona o stanovanju, kao i odredbe Zakona o stanovanju i održavanju zgrada, kojima se propisuje obaveza plaćanja zakupnine vlasniku stana. Zatim, imajući u vidu predmet i visinu opredeljenog zahteva, da se radi o sporu male vrednosti u kome je za odlučivanje o izjavljenoj žalbi stvarno nadležan viši sud.

Vrhovni kasacioni sud je odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti na osnovu odredbe člana 22. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14 i 87/18), a u vezi odredbe člana 30. stav 2. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br.116/08, 104/09, 101/10, 31/11, 78/11, 101/11, 101/13, 40/15, 106/15, 13/16, 108/16, 113/17, 65/18-US, 87/18 i 88/18-US), utvrdio da je za odlučivanje u drugom stepenu o izjavljenoj žalbi tužilaca, stvarno nadležan Viši sud u Beogradu.

Tužba je podneta 28.02.2013. godine. U uvodu prvostepene presude je navedena vrednost predmeta spora u iznosu od 5.696,56 dinara.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, je propisano, da, sporovi male vrednosti, jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Odredbom stava 4. ovog člana, da, kao sporovi male vrednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana (član 33. stav 2.).

Odredbom člana 469. ZPP, je propisano, da, ne smatraju se sporovima male vrednosti, sporovi o nepokretnostima, sporovi iz radnih odnosa i sporovi zbog smetanja državine.

U konkretnoj situaciji, polazeći od sadržine i visine tužbenog zahteva o kojem je odlučeno pobijanom prvostepenom presudom, dakle o novčanom potraživanju na ime zakupnine iz ugovora o cesiji, to se radi o sporu male vrednosti u kome vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Kako viši sud u drugom stepenu odlučuje o žalbama na presude u sporovima male vrednosti, to je za odlučivanje o izjavljenoj žalbi tužilaca stvarno nadležan Viši sud u Beogradu, na osnovu odredbe člana 23. stav 2. tačka 3. Zakona o uređenju sudova.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 22. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić