Rev 4502/2021 3.1.4.16.4; izdržavanje deteta

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4502/2021
24.09.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici tužioca–protivtuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Pavle Jocković, advokat iz ..., protiv tuženih– protivtužilaca maloletnog BB i VV, oboje iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Petrović, advokat iz ..., radi vršenja roditeljskog prava, izdržavanja i uređenja ličnih odnosa, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2. 120/21 od 31.03.2021. godine, u sednici veća od 24.09.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženih izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2. 120/21 od 31.03.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Šapcu P2 298/20 od 14.01.2021. godine, stavom prvim izreke maloletni sin parničnih stranaka BB, poveren je na samostalno vršenje roditeljskog prava majci VV. Stavom drugim izreke tužilac je obavezan da na ime doprinosa za izdržavanje maloletnog deteta plaća mesečno 12.000,00 dinara od 02.07.2020. godine do isplate, dok je zaostale rate dužan platiti odjednom. Stavom trećim izreke tužilac je obavezan da na ime naknade za izdržavanje maloletnog tužioca od rođenja deteta pa do podnošenja tužbe majci deteta tuženoj VV isplati ukupno 75.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 02.07.2020. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, a preko dosuđenog iznosa do traženog iznosa od 90.000,00 dinara zahtev protivtužilje je odbijen kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke uređen je način održavanja ličnih odnosa tužioca sa maloletnim detetom na način naveden ovim delom izreke. Stavom petim izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2. 120/21 od 31.03.2021. godine, usvojena je žalba tužioca i preinačena prvostepena presuda u stavu trećem izreke, tako što je odbijen protivtužbeni zahtev da se protivtuženi obaveže da na ime regresa dečijeg izdržavanja isplati protivtužilji 75.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 02.07.2020. godine do isplate.

Protiv drugostepene presude, tuženi su blagovremeno izjavili reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu čl. 408. ZPP važećeg Zakona o parničnom postupku – ZPP i utvrdio da revizija tuženih nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, maloletni BB rođen je ...2019. godine, u emotivnoj vezi tužioca i tužene, koja je trajala nepunih godinu dana i okončana je pre rođenja maloletnog deteta. Tužilac je ...2020. godine priznao očinstvo i dolazio da dete posećuje nakon njegovog rođenja. Maloletni BB od rođenja živi sa majkom u ... i ima potrebe uobičajene za taj uzrast. Tužena je zaposlena kao ... i sa detetom živi kod svog oca. Tužilac ostvaruje prihode od bavljenja ..., po zanimanju je ... tehničar, nije u stalnom radnom odnosu, i živi kod svojih roditelja u ... . Utvrđeno je da je minimalna suma izdržavanja 27.000,00 dinara. Roditelji su postigli dogovor da tužilac na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletnog deteta plaća mesečno 12.000,00 dinara počev od podnošenja tužbe 02.07.2020. godine. Tuženi nije doprinosio izdržavanju deteta do donošenja presude u ovoj parnici. Nadležni centar za socijalni rad se izjasnio da je u najboljem interesu maloletnog deteta da bude povereno majci na samostalno vršenje roditeljskog prava i predložen je model održavanja ličnih odnosa sa ocem, koji je usvojen nižestepenim presudama. Revizijom tuženih pobija se drugostepena presuda kojom je prvostepena presuda preinačena i odbijen protivtužbeni zahtev za isplatu iznosa od 75.000,00 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime regresa za izdržavanje maloletnog deteta od momenta njegovog rođenja pa do podnošenja tužbe.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je u pobijanoj drugostepenoj presudi primenjeno materijalno pravo kada je preinačena prvostepena presuda i protivtužbeni zahtev u navedenom delu odbijen kao neosnovan.

Prema članu 165. stav 1. Porodičnog zakona, lice koje je faktički davalo izdržavanje, a nije imalo pravnu obavezu, ima pravo na naknadu od lica koje je po ovom zakonu bilo dužno da daje izdržavanje.

Pravilan je zaključak drugostepenog suda da se navedena zakonska odredba ne odnosi na roditelje deteta, koji imaju zakonsku obavezu njegovog izdržavanja, već pravo na regres za dato izdržavanje pripada trećim licima koja su faktički davala izdržavanje, koja na to nemaju zakonsku obavezu, a tužena kao majka nema pravo na naknadu za dato izdržavanje prema ocu deteta. Zato je pravilno u ovom delu prvostepena presuda preinačena i odbijen kao neosnovan protivtužbeni zahtev.

Revizijom tuženih neosnovano se ukazuje da je trebalo primeniti stav 2. člana 165. Porodičnog zakona, kojim je propisano da ako je više lica istovremeno bilo dužno da daje izdržavanje, njihova obaveza je solidarna. Međutim, ova odredba se ne može primeniti na konkretni slučaj, jer se odnosi na solidarnu obavezu lica koja su bila dužna da daju izdržavanje na isplatu regresa licu koje je faktički davalo izdržavanje iako za to nije imalo zakonsku obavezu.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Biserka Živanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić