Rev 5105/2018 3.1.2.14; odbijen zahtev za utvrđenje prestanka obaveze

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5105/2018
04.06.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa Nataša Dmitrović, advokat iz ..., protiv tužene „Eurobank“ AD Beograd, sa sedištem u Beogradu, koju zastupa Nemanja Aleksić, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 232/18 od 25.01.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 04.06.2020. godine, doneo je

P R E S UD U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 232/18 od 25.01.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Šapcu P 25/2017 od 13.11.2017. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev za utvrđenje da je potraživanje tuženog prema založnom dužniku KTL DOO Loznica prestalo danom zaključenja stečajnog postupka nad KTL DOO Loznica tj. dana 12.04.2011. godine. (stav prvi izreke) Istom odlukom odbačena je tužba u delu kojim je traženo da se utvrdi da je prestalo založno pravo vansudske hipoteke prvog reda u korist i za račun poverioca „Eurobank EFG“ štedionica AD Beograd, pravnog prethodnika tuženog radi obezbeđenja duga KTL DOO Loznica po ugovoru o kreditu broj ../07 od 10.01.2007. godine u iznosu od 40.000 evra, upisana na nepokretnosti – porodičnoj stambenoj zgradi br. .. u ... bliže opisanoj u izreci i da se utvrdi da je prestalo založno pravo vansudske hipoteke drugog reda u korist i za račun poverioca – pravnog prethodnika tuženog radi obezbeđenja duga KTL DOO Loznica po ugovoru o kreditu br. .. od 09.09.2010. godine u iznosu od 84.000,00 evra upisane na nepokretnosti – porodičnoj i stambenoj zgradi u ... bliže opisanoj u izreci (stav drugi izreke). Odbačena je tužba u delu da se naloži RGZ Službi za katastar nepokretnosti Loznica da izvrši ispis odnosno brisanje tereta upisanog založenog prava vansudske hipoteke prvog i drugog reda po ranije navedenim ugovorima o kreditu (stav treći i četvrti izreke) i obavezan tužilac da tuženoj na ime parničnog postupka isplati 123.048,25 dinara, a preko ovog iznosa za uvećanje 20% na advokatske troškove na ime PDV-a zahtev je odbijen kao neosnovan. (stav peti izreke) Takođe je odbijen zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka na teret tuženog u iznosu od 132.500,00 dinara kao neosnovan. (stav šesti izreke)

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 232/18 od 25.01.2018. godine žalba tužioca je delimično usvojena delimično odbijena i prvostepena presuda ukinuta u delu (iz stava drugog izreke) kojim je odbačena tužba i delu odluke o troškovima parnice, a potvrđena u preostalom pobijanom odbijajućem delu. (stav prvi izreke)

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu blagovremeno je izjavio reviziju tužilac zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku i nalazi da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čalan 374 stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju sud u postupku po reviziji pazi po službenoj dužnosti. Na druge povrede postupka se konkretno ne ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju dana 16.10.2010. godine u Katastru nepokretnosti je upisano založno pravo vansudske hipoteke prvog reda u korist i za račun poverioca – pravnog prethodnika tužene na nepokretnostima založnih dužnika (BB, VV i GG) radi obezbeđenja duga KTL DOO Loznica po ugovoru o kreditu od 10.01.2007. godine u iznosu od 40.000 evra i rešenja Opštinskog suda u Loznici od 16.10.2007. godine. Takođe je utvrđeno da je 09.09.2010. godine zaključen ugovor o kreditu između pravnog prethodnika tužene kao davaoca kredita i KTL DOO Loznica kao primaoca kredita, ugovorenog u iznosu od 84.000 evra. Kao sredstvo obezbeđenja konstituisano je založno pravo na nepokretnosti porodičnoj i stambenoj zgradi br. .., sagrađenoj na kat. parc. .. u ulici ... upisanoj u LN br. .. KO ... . Hipotekarni dužnik je overio založnu izjavu dana 27.09.2010. godine i dozvolio upis založnog prava - izvršne vansudske hipoteke u korist davaoca kredita na navedenoj nepokretnosti nakon čega je u korist i za račun pravnog prethodnika tužene izvršen upis založenog prava vansudske hipoteke drugog reda radi obezbeđenja potraživanja iz navedenog ugovora o kreditu od 09.09.2010. godine. Rešenjem Privrednog suda u Valjevu od 12.04.2011. godine otvoren je stečajni postupak nad KTL DOO Loznica, utvrđena je ispunjenost stečajnog razloga usled trajne nesposobnosti plaćanja i nepostojanja interesa poverilaca i stečajnog dužnika za sprovođenje stečajnog postupka, te je stečajni postupak zaključen. Na osnovu presude zbog propuštanja Osnovnog suda u Loznici od 14.07.2016. godine, rešnjem RGZ Službe za katastar nepokretnosti Loznica od 28.09.2016. godine, u korist tužioca je izvršen upis prava korišćenja na kat. parc. .., prava svojine na objektu br. .. na istoj parceli, upis držaoca na objektima .. i .. na istoj parceli a sve u LN br. .. KO ... .

Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je pobijanom odlukom primenjeno materijalno pravo i to odredbe člana 2, 14 i 42. Zakona o hipoteci i 49. Zakona o stečaju odbijanjem tužbenog zahteva za utvrđenje da je potraživanje tuženog prema KTL DOO Loznica prestalo danom zaključenja stečajnog postupka nad navedenim stečajnim dužnikom.

U ovom slučaju tužena je pravni sledbenik davaoca kredita, obezbeđenih upisanim hipotekama prvog i drugog reda na nepokretnostima u Loznici. Nad korisnikom kredita KTL DOO Loznica, koji nije izvršio ugovorene novčane obaveze iz ugovora o kreditima je sproveden skraćeni postupak stečaja primenom odredbi čl. 150-154. Zakona o stečaju („Službeni glasnik RS“ br. 104/09) koje su odlukom Ustavnog suda Uz 850/2010 od 12.07.2012. godine, objavljenom u „Službenom glasniku RS“ br. 71/2012 od 25.07.2012. godine utvrđene nesaglasnim Ustavu. Pravilna je ocena drugostepenog suda da neprijavljivanjem potraživanja u stečajnom postupku nije nastupila prekluzija niti prestalo potraživanje tuženog iz ugovora o kreditima po zakonu. Povodom stečajnog postupka nad korisnikom kredita, tužena kao poverilac koji ima založno pravo, prema članu 49. stav 1. Zakona o stečaju ima status razlučnog poverioca i pravo na prvenstveno namirenje i samo za dug u većem iznosu od ostvarenog prodajom imovine, namirenje nepokrivene razlike je mogla da ostvaruje kao stečajni poverilac. Prema članu 42. Zakona o hipoteci ako je predmet hipoteke u stečajnom postupku, poverilac ima razlučno pravo zasebnog namirenja iz vrednosti nepokretnosti. Razlučni poverioci su privilegovani poverioci u odnosu na neobezbeđene poverioce, jer su u poziciji da svoje potraživanje namire iz vrednosti založene stvari i kada su ostali poverioci takve mogućnosti lišeni. Pod razlučnim pravom se podrazumeva pravo poverioca da se odvojeno (razlučno) namiri iz stečajne mase, na kojoj je zasnovao svoje hipotekarno pravo. Kao razlučni, hipotekarni poverilac tužena ima veći stepen zaštite, pravom namirenja iz vrednosti nepokretnosti zasebno od stečajnog postupka u kome postoje posebna pravila u pogledu reda prvenstva u naplati potraživanja od strane raznih poverilaca. Stoga okončanjem stečajnog postupka prema korisniku kredita nije prestalo potraživanje tužene kao hipotekarnog poverioca i navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava nisu osnovani. Kako tužilac nije istakao ni dokazao nijedan drugi pravni osnov za prestanak potraživanja, propisan Zakonom o obligacionim odnosima, pravilno je odlučeno odbijanjem tužbenog zahteva.

Sa iznetih razloga odlučeno je kao u izreci presude na osnovu člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić