
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 656/2021
15.07.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Vladimir Damljanović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo unutrašnjih poslova, koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi zaštite od diskriminacije i naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2063/20 od 29.10.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 15.07.2021. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2063/20 od 29.10.2020. godine.
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Užicu P.br.4527/18 od 04.12.2019. godine odbijen je tužbeni zahtev tužioca AA iz ..., prema tuženoj Republici Srbiji – Ministarstvo unutrašnjih poslova, kojim je tražio da se utvrdi da je tuženi diskriminatorski postupao prema tužiocu i da se zabrani tuženom vršenje ponašanja koje predstavlja diskriminaciju, dalje vršenje diskriminacije odnosno ponavljanje diskriminacije prema tužiocu i da se naloži tuženoj da obezbedi izvršenje ove zabrane odnosno spreči utvrđenu diskriminaciju kojom se neće ubuduće ugrožavati dostojanstvo ličnosti tužioca, kao neosnovan; odbijen je tužbeni zahtev tužioca prema tužnom kojim je tražio da se tuženi obaveže da na ime naknade nematerijalne štete isplati tužiocu iznos od 500.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz člana 3. Zakona o zateznoj kamati počev od dana podnošenja tužbe do isplate, kao neosnovan; odbijen je tužbeni zahtev tužioca prema tuženoj da se naredi objavljivanje ove presude u javnom glasilu – listu „Politika“ o trošku tuženog, kao neosnovan; obavezan je tužilac da na ime troškova postupka plati tuženoj iznos od 6.000,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2063/20 od 29.10.2020. godine odbijena je, kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Višeg suda u Užicu P.br.4527/18 od 04.12.2019. godine i odbijen je, kao neosnovan, zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ...18/20), pa je ocenio da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se ne ukazuje posebno na ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 407. stav 1. tačka 2. i 3. ZPP, zbog kojih se revizija može izjaviti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac ima prebivalište na ... gde je sedište firmi preko kojih obavlja privatnu delatnost koja se odnosi na renta kar i taksi prevoz. U periodu od 27.06.2018. godine pa do podnošenja tužbe 10.09.2018. godine službena lica MUP-a su preduzimala radnje provere njegovog identiteta, pregleda njega kao lica i vozila kojim je on upravljao. Prva preduzeta radnja je izvršena na graničnom prelazu Preševo dana 27.06.2018. godine, pri povratku tužioca sa godišnjeg odmora sa porodicom, kada je postupak provere trajao oko dva sata. Druga radnja službenog lica je preduzeta 28.06.2018. godine na ... u mestu prebivališta tužioca, a potom su te radnje preduzimane u više navrata, kako je to bliže utvrđeno i navedeno u obrazloženju pobijane presude, kada su vršene radnje zaustavljanja tužioca od strane policijskih službenika, utvrđivanja identiteta, pregled lica, kontrola vozila, ukoliko je on upravljao vozilom i obavljanje razgovora radi prikupljanja podataka o kretanju tužioca. U navedenom periodu tužilac je, prema komentaru JIS-a MUP Republike Srbije, aplikacija je potražna delatnost sa naznakom NIK, lice nad kojim se vrši nadzor i kontrola od strane službenih lica kada im je dostupan. U preduzimanju navedenih radnji, službena lica su postupala po ovlašćenjima i Zakonu o policiji, a tužilac nije negodovao zbog preduzetih radnji, već zbog vremena zadržavanja. Prilikom izvršenih kontrola nisu nađeni predmeti koji mogu biti vezani za izvršenje krivičnog dela ili prekršaja, a postupanje prema tužiocu od strane službenih lica je bilo identično kao prema drugim građanima.
Veštačenjem od strane veštaka psihijatra utvrđeno je da je tužilac u odnosu na preduzete radnje MUP-a doživeo negativna osećanja u vidu stida, poniženosti i povrede dostojanstva koje su privremene posledice poremećaja psihičke ravnoteže u njegovoj ličnosti i pojavi uznemirenosti, napetosti i zabrinutosti usled proizvedenog osećaja nesigurnosti i neizvesnosti, a što nije ostavilo trajne psihičke posledice kod tužioca.
Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo, i to odredbe Zakona o policiji („Službeni glasnik RS“ br. 6/16 i 24/18) i Zakona o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik RS“ br. 22/9), kada su doneli pobijanu odluku, za koju su dali dovoljno razloga, koje u svemu prihvata i Vrhovni kasacioni sud.
Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su službena lica MUP-a, prilikom preduzimanja radnji provere tužiočevog identiteta, njegovog pregleda i pregleda vozila kojim je upravljao, u svemu postupali prema ovlašćenjima iz Zakona o policiji, pri čemu nije bilo diskriminatorskog ponašanja. Naime, za utvrđenje diskriminacije odnosno diskriminatorskog postupanja potrebno je da se lice koje traži zaštitu nalazi u uporedivoj ili bitno sličnoj situaciji u odnosu na drugo lice u odnosu na koje smatra da je diskriminisano, pravljenje razlike treba da bude neopravdano i treba da bude vezano za neko lično svojstvo diskriminisanog lica, a da ukoliko se lice koje traži sudsku zaštitu ne nalazi u takvoj situaciji, diskriminacije nema, pa samim tim nema ni povrede prava ličnosti diskriminatorskim postupanjem. Lica koja ukazuju da je u odnosu na njih izvršena diskriminacija, u obavezi su da pred sudom dokažu samo da su nejednako tretirani u odnosu na druga lica koja su u istoj ili sličnoj situaciji, dok je tužena, odnosno lice na čije se diskriminatorsko ponašanje tužbom ukazuje, dužna je da dokaže postojanje objektivnog i opravdanog razloga za različitost u postupanju (prema licima koja ukazuju da su diskriminisana).
Pravilno su sudovi zaključili da policijski službenici prilikom zaustavljanja i provere tužioca i vozila kojim je upravljao nisu postupali na različit način prema tužiocu u odnosu na druga lica prema kojima su preduzimane iste radnje kao i prema tužiocu. Iz utvrđenog činjeničnog stanja ne sledi da je tužilac nejednako tretiran u odnosu na druga lica koja su u istoj ili sličnoj situaciji, odnosno da su policijski službenici postupali prema tužiocu nepoštujući svoja ovlašćenja iz Zakona o policiji.
Suprotno navodima revizije, tužilac nije učinio verovatnim da je bio jedini na ... prema kome su se policijski službenici ponašali na različit način u odnosu na postupanja prema drugim licima koja se nalaze u istoj ili sličnoj situaciji kao tužilac, pri čemu tužilac nije učinio verovatnim ni da je postupanje tužene bilo diskriminatorsko, imajući u vidu neko njegovo lično svojstvo. Učestalost preduzimanja radnji policijskih službenika prema tužiocu je imalo opravdanje zbog činjenice da je u spornom periodu on bio lice nad kojim se vrši nadzor i kontrola od strane službenih lica kada im je dostupan.
Vrhovni kasacioni sud je cenio i ostale navode izjavljene revizije, kojima se ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, zbog čega ti navodi nisu posebno obrazloženi.
Tužilac nije uspeo u revizijskom postupku, zbog čega nema pravo na troškove tog postupka, koje je tražio i opredelio u reviziji, u smislu člana 153. i 154. Zakona o parničnom postupku.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude na osnovu člana 414. stav 1. i člana 165. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća-sudija
Božidar Vujičić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić