Rev 1766/2019 3.1.2.8.3.6; naknada materijalne štete - zbog smrti, telesne povrede ili oštećenja zdravlja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1766/2019
12.02.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilja AA, mal. BB i mal. VV, koje zastupa zakonska zastupnica majka AA, sve iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Danilovac, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva pravde, Okružnog zatvora u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Subotici, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilja mal. BB i mal. VV, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2724/18 od 19.12.2018. godine, ispravljene rešenjem istog suda Gž 2724/18 od 16.01.2019. godine, u sednici održanoj 12.02.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2724/18 od 19.12.2018. godine, ispravljena rešenjem istog suda Gž 2724/18 od 16.01.2019. godine, u delu u kome je preinačena presuda Višeg suda u Somboru P 7/18 od 12.04.2018. godine i odbijen, kao neosnovan zahtev tužilja mal. BB i mal. VV kojim su tražile da se obaveže tužena da im na ime novčane rente isplaćuje po 10.000,00 dinara mesečno, počev od dana podnošenja tužbe pa ubuduće dok za to bude postojao zakonski osnov i u delu kojim je odlučeno o troškovima postupka i u tim delovima predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Somboru P 7/18 od 12.04.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilja u nepresuđenom delu. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji AA na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog gubitka supruga, pok. GG isplati 2.000.000,00 dinara, sa zakonskom zateznoj kamatom od dana donošenja presude do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiljama mal. BB i mal. VV, deci pok. GG, na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog gubitka oca isplati po 1.500.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužiljama mal. BB i mal. VV, deci pok. GG, na ime novčane rente plaća po 10.000,00 dinara mesečno, počev od dana podnošenja tužbe pa sve dok za to bude postojao zakonski osnov,kao i da zaostale rate plati odjednom, a ubuduće svakog meseca unapred. Stavom petim izreke, obavezana je tužena da tužiljama na ime troškova postupka plati 519.870,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2724/18 od 19.12.2018. godine, ispravljene rešenjem istog suda Gž 2724/18 od 16.01.2019. godine, žalba je delimično usvojena, delimično odbijena i prvostepena presuda preinačena tako što je odbijen zahtev tužilje AA za naknadu nematerijalne štete zbog duševnih bolova zbog smrti supruga preko 1.000.000,00 dinara i zahtev tužilja mal. BB i mal. VV za naknadu nematerijalne štete zbog duševnih bolova zbog smrti oca preko 1.000.000,00 dinara od iznosa dosuđenih prvostepenom presudom, sa zakonskom zateznom kamatom i odbijen je zahtev tužilja mal. BB i mal. VV kojim su tražile da se obaveže tužena da im na ime novčane rente plaća po 10.000,00 dinara mesečno, počev od dana podnošenja tužbe pa sve dok za to bude postojao zakonski osnov, ubuduće svakog meseca unapred, a da zaostale rate plati odjednom i obavezana tužena da tužiljama na ime troškova postupka plati 417.450,00 dinara, dok je u preostalom, nepreinačenom delu prvostepena presuda potvrđena.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu u delu odluke kojom je preinačena prvostepena presuda i odbijen zahtev tužilja mal. BB i mal. VV kojim su tražile da se obaveže tužena da im plaća novčanu rentu, maloletne tužilje su blagovremeno izjavile reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u pobijanom delu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 87/18), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, sada pok. GG, suprugu i ocu tužilja, rešenjem sudije za prethodni postupak bio je određen pritvor, na osnovu kog rešenja je lišen slobode 14.06.2015. godine i sproveden u CZ u Beogradu. S obzirom da se GG od 22.06.2015. godine konstanto žalio na zdravstvene probleme, pregledan je i lečen u zatvorskoj ambulanti 22.06.2015. godine, 25.06.2015. godine i 27.06.2015. godine. Tri dana nakon poslednjeg pregleda, 29.06.2015. godine, u jutarnjim satima, kada se GG požalio da mu nije dobro, da se oseća loše, da umire, da je ležao i da se gušio, budući da nije bilo uslova za njegovo hitno dovođenje u ambulantu, da je doktorka došla na lice meste, gde ga je zatekla bez svesti, bio cijanotičan, umokren i naložila reanimaciju u ambulantnim uslovima. Nakon 5-10 minuta reanimacije upućen je na VMA, gde je prevezen „maricom“ u pratnji medicinske sestre, koja je tokom transporta radila reanimaciju. Vožnja je trajala 10 minuta, a reanimacija je nastavljena na VMA, nakon čega je konstatovan smrtni ishod. Izvršena je sudsko medicinska obdukcija i zaključak je da je smrt prirodna i da je nastupila usled akutnog zapaljenja srčanog mišića, te sledstvenog prestanka srčanog rada. Iz nalaza i mišljenja Sudsko-medicinskog odbora Medicinskog fakulteta u Novom Sadu sledi da nije postojala neadekvatna lekarska pomoć GG, kada se ima u vidu tok njegovog lečenja, ali da je transport od zatvora do VMA u policijskom vozilu i u pratnji medicinske sestre bio neadekvatan, budući da je GG transportovan bez sigurnih znakova smrti, a da jedna osoba, ma koliko bila suverena, nije u mogućnosti da uradi adekvatnu reanimaciju, ali da bi konačan ishod bolesti verovatno bio isti i da je transportovan u pratnji lekara. Izjašnjavajući se na primedbe zaključak je ovog Sudsko-medicinskog odbora da su bile sprovedene sve adekvatne mere reanimacije, da bi mogućnost preživljavanja bila veća. GG je u vreme pritvaranja bio zaposlen kao ..., sa mesečnom zaradom oko 50.000,00 dinara. Živeo je u domaćinstvu sa suprugom, tužiljom AA, sa kojom je brak zaključio 2008. godine i dvoje zajedničke maloletne dece, tužiljama BB, rođenom 2009. godine i VV, rođenom 2011. godine. Tužilja AA je zaposlena, a sve tri tužilje su ostvarile pravo na porodičnu penziju.

Prvostepeni sud je polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom da je utvrdio da postoji odgovornost tužene za smrt GG, oca tužilja mal. BB i mal. VV, primenom člana 188. i 194. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, obavezao tuženu da maloletnim tužiljama na ime novčane rente plaća po 10.000,00 dinara mesečno, počev od podnošenja tužbe pa ubuduće.

Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu u navedenom delu, tako što je odbio kao neosnovan ovaj zahtev maloletnih tužilja, sa obrazloženjem da je GG u momentu smrti bio u radnom odnosu i da je njegova zarada iznosila oko 50.000,00 dinara, pa imajući u vidu uobičajne potrebe dece uzrasta maloletnih tužilja, koje su učenice osnovne škole i da tužilje nisu dokazale da bi se od zarade njihov otac izdvajao veći iznos od onog iznosa koji ostvaruju kao korisnici porodične penzije, ukupno 23.000,00 dinara, i koji iznos je približan polovini zarade koju je primao sada pok. GG, da tužilje nemaju pravo na novčanu rentu, primenom člana 188. i 194. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu i to protiv odluke kojom je preinačena prvostepena presuda i odbijen zahtev maloletnih tužilja za isplatu novčane rente, maloletne tužilje su izjavile reviziju.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda osnovano se revizijom maloletnih tužilja ukazuje da je drugostepeni sud pogrešno primenio materijalno pravo, a što je za posledicu imalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Članom 188. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da u slučaju smrti, telesne povrede ili oštećenja zdravlja, naknada se određuje po pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vreme. Naknada materijalne štete u obliku novčane rente u slučaju smrti bliže je određena članom 194. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, kojim je propisano da lice koje je poginuli izdržavao ili redovno pomagao, kao i ono koje je po zakonu imalo pravo zahtevati izdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom izdržavanja, odnosno pomaganja. Stavom 2. istog člana propisano je da se ova šteta naknađuje plaćanjem novčane rente, čiji se iznos odmerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti veći od onoga što bi oštećenik dobijao od poginulog da je ostao u životu.

Drugostepeni sud je odlučujući o žalbi tužene pošao od činjenice da su maloletne tužilje ostvarile pravo na porodičnu penziju u ukupnom iznosu od 23.000,00 dinara, da je njihov otac u momentu smrti bio u radnom odnosu i da je njegova zarada iznosila oko 50.000,00 dinara, da su na taj način iscrpele pravo na mogućnost dobijanja novčane rente u traženom iznosu, odnosno da nisu dokazale da bi njihov otac izdvajao za njihove potrebe više od polovine svoje zarade, zbog čega je preinačio prvostepenu presudu i odbio kao neosnovan ovaj zahtev maloletnih tužilja. Kod utvrđenog da postoji odgovornost tužene za štetu koju su maloletne tužilje pretrpele zbog smrti oca (pravnosnažno odlučeno o zahtevu tužilja za naknadu nematerijalne štete), to maloletne tužilje, kao lica koja su izgubila izdržavanje zbog smrti oca koji ih je izdržavao, imaju pravo na naknadu štete, u skladu sa članom 194. Zakona o obligacionim odnosima, u vidu razlike između ostvarene porodične penzije i novčanog iznosa koji bi njihov otac za života bio u mogućnosti i bio dužan da im daje. Naknada za izgubljeno izdržavanje ima odštetni, a ne alimentacioni karakter, zbog čega se dosuđuje prema stvarnoj visini pretrpljene štete, čija se visina odmerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koja visina ne može biti veća od onoga što bi oštećenik dobijao od poginulog da je ostao u životu. U situaciji da oštećenik ne dokaže da bi na ime izdržavanja imao pravo na veći iznos od onog iznosa na koji bi imao pravo da se izdržavanje određuje u skladu sa odredbama Porodičnog zakona, u toj situaciji kod utvrđivanja visine naknade za izgubljeno izdržavanje treba utvrditi visinu iznosa koji oštećenik prima na ime porodične penzije, pa tek upoređujući taj iznos i iznos koji bi poginulo lice za života bilo u mogućnosti i bilo dužno da mu daje, mogao bi se izvesti zaključak da li je i u kojoj visini oštećenik trpeo štetu zbog izgubljenog izdržavanja. S obzirom na to da iz utvrđenog činjeničnog stanja sledi da je pravo na porodičnu penziju priznato maloletnim tužiljama i njihovoj majci, a supruzi pok. GG, tužilji AA, budući da je prvostepeni sud iz uverenja RF PIO, Filijala ... od 12.04.2018. godine utvrdio da sve tri tužilje primaju jednu porodičnu penziju iza pok. GG od decembra 2017. godine do februara 2018. godine, mesečno u rasponu od 21.881,00 dinar do 23.336,34 dinara, a koje pravo im je priznato u skladu sa zakonom, pa kako drugostepeni sud odlučujući o žalbi tužene, zbog pogrešne primene materijalnog prava nije pravilno utvrdio iznos koji maloletne tužilje primaju na ime porodične penzije, odnosno u kom obimu je šteta pokrivena ostvarenom porodičnom penzijom, a što je od uticaja na odluku o ovom zahtevu tužilja, to je odlučeno kao u izreci.

U ponovnom postupku drugostepeni sud će, radi pravilne primene materijalnog prava, utvrditi iznos koji maloletne tužilje primaju na ime porodične penzije, pri tome imajući u vidu da iz uverenja RF PIO Filijala ... od 12.04.2018. godine proizlazi da sve tri tužilje primaju jednu porodičnu penziju iza pok. GG od decembra 2017. godine do februara 2018. godine, mesečno u rasponu od 21.881,00 dinar do 23.336,34 dinara, pa će upoređujući novčani iznos koji bi otac tužilja za života bio u mogućnosti i bio dužan da maloletnim tužiljama daje sa ostvarenom porodičnom penzijom ceniti da li i u kojoj visini maloletne tužilje, kao izdržavana lica trpe štetu zbog izgubljenog izdržavanja, odnosno u kom obimu je šteta pokrivena ostvarenom porodičnom penzijom, nakon čega će odlučiti o žalbi tužene.

Sa napred navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci, primenom člana 416. stav 2. ZPP, a ukinuta je i odluka o troškovima postupka, s obzirom da ista zavisi od odluke o glavnoj stvari.

Predsednik veća – sudija

Slađana Nakić Momirović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić