Rev 3945/2021 3.1.1.15; faktička eksproprijacija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3945/2021
18.08.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić, Biserke Živanović, Jasminke Stanojević i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Blaža Menković, advokat iz ..., protiv tuženih Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Leskovcu i JP „Putevi Srbije“ Beograd, čiji je punomoćnik Branislav Popovac, advokat iz ..., radi utvrđenja zauzeća zemljišta i isplate naknade, odlučujući o reviziji tuženog JP „Putevi Srbije“ Beograd izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3831/2019 od 07.05.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 18.08.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog JP „Putevi Srbije“ Beograd izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3831/2019 od 07.05.2020. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog JP „Putevi Srbije“ Beograd izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3831/2019 od 07.05.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 3831/2019 od 07.05.2020. godine, odbijene su, kao neosnovane, žalbe tuženih i potvrđena presuda Osnovnog suda u Leskovcu P 1840/17 od 29.01.2019. godine, u stavu prvom izreke, kojom je utvrđeno da su tuženi, presecanjem kat. parc. .. KO ..., izvršili zauzeće nepokretnosti tužioca deo pod asfaltom, u površini od 136m2 i površinu putnog zemljišta od 53m2, u merama i granicama bliže određenim u ovom stavu izreke; u stavu trećem izreke, kojim su obavezani tuženi da tužiocu, na ime naknade za zauzeti deo navedene nepokretnosti, isplate iznos od 94.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate i u stavu četvrtom izreke, kojim su obavezani tuženi da tužiocu solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 71.880,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi JP „Putevi Srbije“ Beograd je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog JP „Putevi Srbije“ Beograd, u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Službeni glasnik RS", br. 72/11...18/2020).

Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prava iz Zakona o eksproprijaciji Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o putevima, navedenim u obrazloženju nižestepenih presuda, usvojen je tužbeni zahtev i obavezani su tuženi da tužiocu solidarno isplate naknadu za faktički eksproprisanu nepokretnost tužioca, u merama i granicama bliže navedenim u izreci prvostepene presude, koja je bez sprovedenog upravnog postupka eksproprijacije, presecanjem parcele tužioca i asfaltiranjem puta za prolaz motornih vozila državnog puta drugog reda, u površini od ukupno 189m2, prešla u javnu svojinu tužene Republike Srbije, a čiji je korisnik i upravljač tuženi JP „Putevi Srbije“ Beograd. Kako je usled izgradnje navedenog puta tužilac onemogućen da koriste ovaj deo parcele, tuženi su obavezani da mu isplate naknadu, u visini prosečne tržišne vrednosti nepokretnosti na datoj lokaciji, utvrđenoj iz nalaza i mišljenja sudskog veštaka. Ocenjeni su neosnovanim istaknuti prigovori nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženih, jer je u smislu odredbe člana 10. st. 1. i 2. Zakona o putevima asfaltirani put na parceli tužioca (državni put drugog reda) dobro u opštoj upotrebi u javnoj svojini tužene Republike Srbije, a delatnost upravljanja državnim putevima drugog reda obavlja tuženi JP „Putevi Srbije“ Novi Sad. Na taj način tužilac je lišen prava u vezi te parcele, a kako mu nije isplaćena naknada, shodno članu 1. Protokola br. 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članu 58. Ustava Republike Srbije, dosuđena mu je tražena naknada kao poseban vid zaštite prava na imovinu, u visini prosečne tržišne vrednosti nepokretnosti na datoj lokaciji.

U takvom slučaju, drugostepeni sud je prema činjenicama utvrđenim u ovoj pravnoj stvari doneo odluku u skladu sa pravnim stavovima koji su izraženi kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Pored toga, tuženi nije uz reviziju dostavio pravnosnažne presude iz kojih proizilazi zaključak o različitom odlučivanju u istoj ili sličnoj činjenično pravnoj situaciji. Odluke, na koje se tuženi poziva u reviziji, ne odnose se na ocenu nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženog u situaciji u kojoj je tuženi korisnik i nosilac prava upravljanja parecelom na kojoj je izgrađen put, kakva je situacija u konkretnom slučaju.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5., u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 02.06.2017. godine, a preinačena je 14.01.2019. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 94.500,00 dinara, što po srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe predstavlja iznos od 798,09 evra (1 evra = 118,4076 dinara).

Kako u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srenjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe, to revizija tuženog nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća- sudija

Božidar Vujičić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić