Rev 2516/2021 3.19.1.25.3; revizija protiv rešenja; 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2516/2021
09.06.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković, Branka Stanića, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Zorka Radovanović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Milan Ristić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 1261/18 od 04.08.2020. godine, u sednici održanoj 09.06.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 1261/18 od 04.08.2020. godine u delu kojim je odbačena njena žalba izjavljena protiv prvostepene presude (stav 1 izreke).

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv stava 2. i 3. izreke presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 1261/18 od 04.08.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv stava 2. i 3. izreke presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 1261/18 od 04.08.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P 16671/16 od 13.11.2017. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje i obavezan tuženi da joj isplati na ime naknade nematerijalne štete 30.000,00 dinara na ime pretrpljenih fizičkih bolova i iznos od 45.000,00 dinara na ime pretrpljenog straha, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13.11.2017. godine kao dana presuđenja do konačne isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 113.850,00 dinara, dok je za iznos od 65.850,00 dinara zahtev tužilje za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

Presudom Višeg suda u Kragujevcu Gž 1261/18 od 04.08.2020. godine, stavom prvim izreke, odbačena je žalba tužilje izjavljena protiv stava prvog izreke prvostepene presude kojim je odlučeno o naknadi nematerijalne štete na ime pretrpljenog straha kao nedozvoljena. Stavom drugim izreke, usvojena je žalba tuženog i preinačena prvostepena presuda, tako što je odbijen tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj isplati na ime naknade materijalne štete 30.000,00 dinara na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 45.000,00 dinara na ime pretrpljenog straha, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13.11.2017. godine kao dana presuđenja do konačne isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužilja da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 147.800,00 dinara, a ukoliko tužilja u ostavljenom roku za dobrovoljno ispunjenje ne plati tuženom troškove postupka obavezana tužilja da na navedeni iznos troškova plati i zakonsku zateznu kamatu počev od dana izvršnosti presude do konačne isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava na osnovu članova 403. stav 2. i 404. ZPP.

Ispitujući pravilnost pobijane presudu u smislu člana 408. u vezi člana 420. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužilje nije osnovana u delu kojim je žalba tužilje odbačena, dok je u preostalom delu revizija tužilje nedozvoljena.

Prema stanju u spisima, o tužbenom zahtevu tužilje je prvobitno odlučeno presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P 5356/13 od 31.03.2015. godine na taj način što je stavom prvim izreke, delimično usvojen tužbeni zahtev tužilje za iznos od 30.000,00 dinara na ime pretrpljenih fizičkih bolova i iznos od 45.000,00 dinara na ime pretrpljenog straha. Stavom drugim izreke, preko dosuđenih iznosa zahtev tužilje je odbijen. Protiv ove presude žalbe su izjavili tužilja i tuženi. Odlučujući o izjavljenim žalbama Viši sud u Kragujevcu je rešenjem Gž 1366/15 od 20.10.2016. godine navedenu presudu ukinuo u stavu prvom i trećem izreke i u tom delu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U ponovnom postupku, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezan tuženi da joj na ime naknade nematerijalne štete isplati 30.000,00 dinara na ime pretrpljenih fizičkih bolova i iznos od 45.000,00 dinara na ime pretrpljenog straha i obavezan tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka.

Imajući u vidu da je tužilja uspela u postupku pred prvostepenim sudom jer je njen tužbeni zahtev usvojen, drugostepeni sud je ovde pobijanom presudom odbacio žalbu tužilje izjavljenu protiv tako donete presude zaključujući da tužilja nema pravni interes za izjavljivanje žalbe.

Stanovište drugostepenog suda je pravilno.

Prema članu 378. stav 3. ZPP žalba je nedozvoljena ako je žalbu izjavilo lice koje nije ovlašćeno na izjavljivanje žalbe, ako je žalbu izjavilo lice koje se odreklo žalbe ili je povuklo žalbu ili ako lice koje je izjavilo žalbu nema pravni interes za izjavljivanje žalbe.

Postojanje pravnog interesa za izjavljivanje žalbe podrazumeva mogućnost da se po izjavljenom pravnom leku donese povoljnija odluka za žalioca (u ovom slučaju tužilje) od odluke protiv koje je izjavljena žalba. U konkretnom slučaju, tužilja je uspela u postupku pred prvostepenim sudom, pa i po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ona nema pravni interes za podnošenje žalbe, zbog čega je drugostepeni sud pravilnom primenom člana 389. stav 1. u vezi člana 378. stav 3. ZPP odbacio žalbu kao nedozvoljenu. Pri tome, suprotno revizijskim navodima nije od uticaja što je u toku postupka ranije donetom i pravnosnažnom odlukom odlučeno o delu tužbenog zahteva tužilje (odbijen je tužbeni zahtev). U toku tog postupka tužilja se koristila pravom na izjavljivanje pravnog leka, ali u tom postupku nije uspela. Zbog toga nisu osnovani revizijski navodi da je u ovom postupku ostala uskraćena za pravo na pravno sredstvo.

U postupku nije, suprotno revizijskim navodima povređeno načelo jednakosti stranaka jer su i tužilja i tuženi imali ista prava, kako u prvostepenom tako i u drugostepenom postupku.

Ocena dokaza i utvrđeno činjenično stanje ne mogu se ispitivati u postupku po reviziji (član 407. stav 2. ZPP).

Na osnovu člana 414. u vezi člana 420. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

U preostalom delu po oceni ovog suda nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP, jer pitanje primene članova 154, 155. i 174. ZOO nije sporno u sudskoj praksi, niti zahteva novo tumačenje prava.

Revizija nije dozvoljena ni kao redovna.

Prema članu 468. stav 1. ZPP, sporovima male vrednosti smatraju se sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Po članu 479. stav 6. ZPP, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba radi naknade štete podneta je 26.11.2013. godine. Vrednost predmeta spora je 75.000,00 dinara, što prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra.

S obzirom da je prema vrednosti predmeta spora u pitanju spor male vrednosti, to prema citiranom članu 479. stav 6. ZPP revizija nije dozvoljena.

U ovom slučaju ne može se primeniti član 403. st. 2. ZPP, jer je u posebnoj glavi Zakona o parničnom postupku koji reguliše postupak u sporu male vrednosti propisano da revizija u ovim slučajevima nije dozvoljena, pa specijalno pravilo isključuje primenu opštih pravila (član 467. ZPP).

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić