Gzp1 5/2023 3.1.2.8.2

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Gzp1 5/2023
01.11.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., protiv tuženih BB i VV, oba iz ..., čiji je punomoćnik Miroslav Tešić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o zahtevu tužioca za preispitivanje pravnosnažne presude podnetom protiv presude Višeg suda u Užicu Gž 1845/22 od 27.04.2023. godine, u sednici održanoj 01.11.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev tužioca za preispitivanje pravnosnažne presude podnet protiv presude Višeg suda u Užicu Gž 1845/22 od 27.04.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Užicu P 8/22 od 18.10.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je zahtev tužioca kojim je tražio da se obavežu tuženi da mu na ime nematerijalne štete plate i to: na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 70.000,00 dinara, na ime pretrpljenog straha iznos od 70.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 17.11.2021. godine, te da mu na ime naknade materijalne štete za troškove lečenja plati iznos od 15.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 17.11.2021. godine do konačne isplate, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženima kao solidarnim poveriocima na ime troškova postupka isplati iznos od 48.750,00 dinara u roku od osam dana od dana prijema presude sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude pa do konačne isplate.

Presudom Višeg suda u Užicu Gž 1845/22 od 27.04.2023. godine, potvrđena je presuda Osnovnog suda u Užicu P 8/22 od 18.10.2022. godine, a žalba tužioca odbijena kao neosnovana.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je podneo zahtev za preispitivanje pravnosnažne presude.

Ispitujući dozvoljenost zahteva za preispitivanje pravnosnažne presude, u smislu člana 422. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), Vrhovni sud je ocenio da zahtev nije dozvoljen.

Zahtev za preispitivanje pravnosnažne presude kao pravni lek propisan je članom 421. do 425. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14). Odredbom člana 421. stav 1. ovog zakona, propisano je da Republički javni tužilac protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, može Vrhovnom kasacionom sudu podneti zahtev za preispitivanje pravnosnažne presude, a članom 422. stav 2. propisano je da ako je zahtev za preispitivanje pravnosnažne presude nepotpun, nerazumljiv, nedozvoljen, neblagovremen ili ako zahtev nije podnelo ovlašćeno lice, Vrhovni sud će ga odbaciti rešenjem.

Kako je navedenim odredbama propisano da samo Republički javni tužilac ima pravo da podnese zahtev za preispitivanje pravnosnažne presude i da nije predviđeno supsidijerno pravo stranke za njegovo podnošenje ukoliko to ne učini nadležni javni tužilac, Vrhovni sud je oceno da zahtev tužioca za preispitivanje pravnosnažne presude nije podnet od stane ovlašćenog lica, u smislu člana 421. stav 1. ZPP.

Iz navedenih razloga, primenom člana 422. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci rešenja.

Predsednik veća – sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić