
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Gzz1 5/2020
03.06.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., protiv tužene Naftne industrije AD ..., radi naknade štete i činidbe, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti tužioca, izjavljenom protiv Presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1705/16 od 05.10.2016. godine, u sednici od 03.06.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti tužioca, izjavljen protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1705/16 od 05.10.2016. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 1705/16 od 05.10.2016. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Bujanovcu P 154/2014 od 10.05.2016. godine, kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se tužena obaveže da mu naknadi štetu u iznosu od 1.000.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate i da ukloni reklamni stub na način opisan izrekom.
Protiv navedene drugostepene presude, tužilac je podneo zahtev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da zahtev za zaštitu zakonitosti nije dozvoljen.
Tužba u ovom predmetu podneta je 07.03.2014. godine, pa se u postupku primenjuje važeći Zakon o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11 ... 87/18), kojim kao vanredni pravni lek više nije propisan zahtev za zaštitu zakonitosti, već zahtev za preispitivanje pravnosnažne presude, koji u smislu člana 421. ZPP može podneti samo Republički javni tužilac. Zahtev za zaštitu zakonitosti bio je propisan kao vanredni pravni lek ranijim ZPP („Službeni glasnik RS“ 125/04, 111/09), i njega je mogla podneti parnična stranka uz uslove propisane članom 418. tog zakona, ali samo preko advokata (čl. 401. stav 2. tačka 2. u vezi čl. 421. stav 2. tog ZPP), i samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 5 ZPP, prema članu 417. tog zakona.
S obzirom da važeći ZPP više ne propisuje zahtev za zaštitu zakonitosti kao vanredni pravni lek, koji je tužilac podneo lično zbog pogrešne primene materijalnog prava, iz navedenih zakonskih odredaba proizilazi da je zahtev nedozvoljen.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Predsednik veća-sudija
Jasminka Stanojević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić