![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1008/2023
05.10.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biljane Sinanović, predsednika veća, Bojane Paunović, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića i Bate Cvetkovića, članova veća, sa savetnikom Sanjom Živanović, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 2. u vezi stava 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Marije Popović, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Lazarevcu K 191/21 od 23.11.2022. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 82/23 od 15.05.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 05.10.2023. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Marije Popović, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Lazarevcu K 191/21 od 23.11.2022. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 82/23 od 15.05.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Lazarevcu K 191/21 od 23.11.2022. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 2. u vezi stava 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) meseci. Istom presudom okrivljenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta i to jedne registarske tablice broj ... . Okrivljeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka bliže određene u izreci presude.
Presudom Višeg suda u Beogradu Kž1 82/23 od 15.05.2023. godine odbijene su kao neosnovane žalba Osnovnog javnog tužioca u Lazarevcu i branioca okrivljenog AA, advokata Marije Popović, i presuda Osnovnog suda u Lazarevcu K 191/21 od 23.11.2022. godine potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Marija Popović, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP i povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i preinači pobijane presude tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe i odlučiti da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda ili ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.
Vrhovni sud je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog dostavio Vrhovnom javnom tužiocu, u skladu sa članom 488. stav 1. KZ, i u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Branilac okrivljenog AA, advokat Marija Popović, zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP ističući da u radnjama za koje je okrivljeni pravnosnažno osuđen nema obeležja krivičnog dela falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 2. u vezi stava 1. KZ niti bilo kog drugog krivičnog dela.
Prema navodima zahteva, okrivljeni je nakon što mu ukradena registarska tablica, nabavio i upotrebio „improvizovanu“ registarsku tablicu sa istom oznakom-... sa kojom je putničko vozilo „Opel ...“ bilo registrovano do 23.05.2016. godine. Po mišljenju branioca, takva upotreba „improvizovane“ registarske tablice nije inkriminisana odredbom člana 355. stav 2. u vezi stava 1. KZ obzirom da okrivljeni nije upotrebio ni lažnu niti preinačenu pravu ispravu, već se radi o registarskoj tablici koja je nepropisna u smislu odredbe člana 268. stav 5. i 6. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima. Upravljajući putničkim motornim vozilom bez propisnih registarskih tablica, okrivljeni je, prema mišljenju branioca, učinio prekršaj iz člana 331. stav 1. tačka 81) Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, a ne krivično delo iz člana 355. stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koje je pravnosnažno osuđen. U prilog navedenog zaključka branilac u zahtevu ukazuje na presude Vrhovnog kasacionog suda Kzz 441/21 od 27.04.2021. godne i Kzz 497/19 od 21.05.2019. godine.
Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, po oceni Vrhovnog suda, ne mogu se prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 355. stav 1) KZ propisano je će se zatvorom do tri godine kazniti ko napravi lažnu ili preinači pravu ispravu u nameri da se takva isprava upotrebi kao prava ili ko lažnu ili preinačenu ispravu upotrebi kao pravu ili je nabavi radi upotrebe, a stavom 2) istog člana, da će se ako je delo iz stava 1. ovog člana učinjeno u pogledu javne isprave, testamenta, menice, čeka, javne ili službene knjige ili druge knjige koja se mora voditi na osnovu zakona, učinilac kazniti zatvorom od tri meseca do pet godina.
Prema stanju u spisima predmeta, okrivljeni AA je u vreme i na mestu opisanim u izreci prvostepene presude, u stanju uračunljivosti, svestan svoga dela, čije je izvršenje hteo, uz istovremenu svest o zabranjenosti dela lažnu javnu ispravu upotrebio kao pravu na taj način što je na putničko vozilo marke „Opel“, tip „...“, koje je bliže opisano u izreci, na prednju stranu postavio registarsku tablicu ..., koja u Republici Austriji nije izdata za navedeno putničko vozilo, nakon čega je vozilo dao na upravljanje BB.
Opisane radnje, koje je okrivljeni AA preduzeo, sadrže objektivna i subjektivna obeležja krivičnog dela falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 2. u vezi stava 1. KZ, kako su pravilno zaključili i nižestepeni sudovi.
I po stavu Vrhovnog suda, iz izreke pobijane prvostepene presude proizilazi da je okrivljeni upotrebio lažnu javnu ispravu kao pravu, na taj način što je na putničko vozilo postavio lažnu stranu registarsku tablicu, čime je onemogućio zakonitu identifikaciju vozila koje učestvuje u saobraćaju. Prema tome, u konkretnom slučaju se ne radi o „improvizovanoj“ registarskoj tablici, već o stavljanju u promet nevažeće isprave kako bi ona poslužila kao dokaz registracije vozila, sa svešću o tome da registracija nije izvršena i radi omogućavanja takvom vozilu da učestvuje u javnom saobraćaju.
U konkretnom slučaju, za putničko vozilo u zemlji porekla (Republika Austrija) u vreme izvršenja krivičnog dela nisu bile izdate registracione tablice koje je okrivljeni postavio na vozilo, pa se u tom smislu činjenice iz presuda Vrhovnog kasacionog suda Kzz 441/21 i Kzz 497/19 na koju se u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ukazuje, bitno razlikuju od krivičnog dela u ovom krivičnom predmetu, obzirom da se u navedenim predmetima radilo o „improvizaciji“ registarskih tablica koje su u vreme izvršenja krivičnih dela i inače pripadale vozilima. Shodno tome, stav izražen u presudama Vrhovnog kasacionog suda Kzz 441/21 i Kzz 497/19 se ne može primeniti na okrivljenog AA i krivično delo iz člana 355. stav 2. u vezi stava 1. KZ za koje je oglašen krivim, pa su suprotni navodi zahteva, kojima se ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, ocenjeni kao nesonovani.
Vrhovni sud se nije upuštao u razmatranje zahteva za zaštitu zakonitosti u delu u kom branilac okrivljenog AA ističe bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP obzirom da branilac u zahtevu ne navodi u čemu se ova povreda konkretno sastoji, pa zahtev u ovom delu nema propisan sadržaj u smislu člana 484. ZKP, koji nalaže navođenje konkretnog razloga za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti i njegovo obrazloženje.
Iz svih iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Marije Popović, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav.1 ZKP, odlučio kao u izreci presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Sanja Živanović, s.r. Biljana Sinanović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić