Kzz 103/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 103/2014
27.02.2014. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Draganom Vuksanović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okr. Z.L., zbog krivičnog dela oduzimanje i uništenje službenog pečata i službenog spisa iz člana 328. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti okrivljenog Z.L., podnetom preko branioca adv. M.M., protiv pravnosnažne presude Osnovnog suda u Subotici K. 878/12 od 12.06.2013. godine, u sednici veća održanoj 27.02.2014. godine, jednoglasno je doneo

 

 

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti okr. Z.L., podnet preko branioca adv. M.M., protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Subotici K. 878/12 od 12.06.2013. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 2847/13 od 17.12.2013. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Subotici K. 878/12 od 12.06.2013. godine okr. Z.L. oglašen je krivim zbog krivičnog dela oduzimanje i uništenje službenog pečata i službenog spisa iz člana 328. stav 1. KZ i osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 dinara koju je dužan da plati u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, a ukoliko se novčana kazna ni prinudnim putem ne bi mogla naplatiti ista će se zameniti kaznom zatvora tako što će se svakih 1.000,00 dinara novčane kazne zameniti za jedan dan zatvora. Odlučujući o žalbi okrivljenog, Apelacioni sud u Novom Sadu je presudom Kž1 2847/13 od 17.12.2013. godine odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

Okrivljeni Z.L., preko branioca adv. M.M. podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne presude Osnovnog suda u Subotici K 878/12 od 12.06.2013. godine i to zbog povrede odredaba člana 54. ZKP, člana 331. ZKP, člana 438. stav 1. tačka 1. ZKP, člana 439. stav 1. tačka 1. i čl. 14, 103. i 328. KZ, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti usvoji, ukine prvostepenu i drugostepenu presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti, u smislu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj, shodno odredbi člana 488. stav 2. ZKP, nije obavestio javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo sednici bilo od značaja za donošenje odluke.

Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta sa presudom protiv koje je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Prema navodima zahteva, istražni postupak u ovom krivičnom predmetu okončan je 30.04.2012. godine i tužilac je bio dužan da u roku od 15 dana podigne optužni predlog, međutim to je učinjeno tek 21.06.2012. godine, a imajući u vidu odredbu člana 103. stav 1. tačka 6. KZ prema kojoj se krivično gonjenje ne može preduzeti kad protekne tri godine od izvršenja krivičnog dela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora preko jedne godine, to u ovom slučaju pokretanje bilo kakvog krivičnog postupka nije bilo moguće jer je već nastupila zastarelost, čime je učinjena bitna povreda postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1. ZKP i povreda odredbe člana 103. KZ.

Vrhovni kasacioni sud je iznete navode zahteva ispitao shodno odredbi člana 604. stav 1. ZKP, pa je našao da se neosnovano zahtevom ukazuje na postojanje povrede zakona iz člana 369. tačka 2. ZKP („Službeni list SRJ“ broj 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“ broj 58/04...76/10) (u daljem tekstu: ranije važećeg ZKP) kao i na povredu odredbe člana 103. KZ.

Naime, izrekom prvostepene presude okr. Z.L. oglašen je krivim da je neutvrđenog dana u periodu od januara do 12.06.2008. godine izvršio krivično delo oduzimanje i uništenje službenog pečata i službenog spisa iz člana 328. stav 1. KZ, a za navedeno krivično delo propisana je kazna zatvora do tri godine.

Odredbom člana 103. stav 1. tačka 6. propisano je da se krivično gonjenje ne može preduzeti kad protekne tri godine od izvšenja krivičnog dela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora preko jedne godine.

Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, visinu zaprećene kazne i vreme izvršenja predmetnog krivičnog dela (januar do 12.06.2008. godine), u konkretnom slučaju nije nastupila zastarelost krivičnog gonjenja, jer je, prema stanju u spisima predmeta, predlog za preduzimanje određenih istražnih radnji protiv okr. Z.L. podnet 09.08.2010. godine, poslednja istražna radnja preduzeta je 15.06.2012. godine, a optužni predlog je podignut 21.06.2012. godine.

Tačno je da je od izvršenja dela (2008. godina) do podnošenja optužnog predloga proteklo više od tri godine, međutim, podnosilac zahteva očigledno gubi iz vida odredbu člana 104. stav 3. KZ, koja propisuje da se zastarelost gonjenja prekida svakom procesnom radnjom koja se preduzima radi otkrivanja krivičnog dela ili radi otkrivanja i gonjenja učinioca krivičnog dela, te da shodno odredbi stava 5. člana 104. ZKP, svakim prekidom, zastarelost počinje ponovo da teče, naravno, sve do isteka roka propisanog u stavu 6. istog člana.

Stoga su neosnovani navodi zahteva o učinjenoj povredi iz člana 369. tačka 2. ranije važećeg ZKP i člana 103. KZ.

Okrivljeni u zahtevu kao razlog podnošenja zahteva navodi i povredu odredbe člana 439. tačka 1. ZKP, međutim, u obrazloženju zahteva samo se citira tekst navedene odredbe kao i tekst odredaba člana 14. stav 1. KZ, člana 328. stav 1. KZ i ukazuje na činjenice vezane za način na koji je tražio i dobio spise od upisničarke K.E., ističe da nije učinio ništa protivpravno, da nije spise bilo kome oduzeo, sakrio ili uništio, zatim ukazuje na to da prvostepeni sud nije izveo dokaz suočenjem okrivljenog i svedoka iako je okrivljeni otvoreno rekao da „svedokinje“ lažu, čime u suštini osporava činjenično stanje utvrđeno prvostepenom presudom, što shodno odredbi člana 485. stav 4. ZKP, ne može biti razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud, je na osnovu odredbe člana 491. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar - savetnik                                                                                              Predsednik veća-sudija
Dragana Vuksanović,s.r.                                                                                            Dragiša Đorđević,s.r.