Kzz 103/2023 odbijen zzz; povreda zakona čl.439 tač.2 zkp; usl.otp. - primena zakona koji važi u vreme donoš.odluke o usl. otpustu

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 103/2023
23.02.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biljane Sinanović, predsednika veća, Svetlane Tomić Jokić, Dubravke Damjanović, Bate Cvetkovića i Tatjane Vuković, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Nenada Bujoševića i dr., zbog krivičnog dela ubistvo iz člana 47. stav 2. tačka 6) KZ RS u vezi člana 22 KZ SRJ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Nenada Bujoševića, advokata Saše Milovanovića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Beogradu K 10823/10 Kuo 158/22 od 27.10.2022. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž uo 151/22 od 30.11.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 23.02.2023.godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Nenada Bujoševića, advokata Saše Milovanovića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Beogradu K 10823/10 Kuo 158/22 od 27.10.2022. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž uo 151/22 od 30.11.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Beogradu K 10823/10 Kuo 158/22 od 27.10.2022. godine, odbijena je kao neosnovana, molba okrivljenog Nenada Bujoševića za puštanje na uslovni otpust sa izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 35 godina, po presudi Okružnog suda u Beogradu K 800/2006 od 16.02.2007. godine, preinačena presudom Vrhovnog suda Srbije od 19.06.2008. godine.

Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Kž uo 151/22 od 30.11.2022. godine, odbijene su, kao neosnovane žalbe okrivljenog Nenada Bujoševića i njegovog branioca, izjavljene protiv rešenja Višeg suda u Beogradu K 10823/10 Kuo 158/22 od 27.10.2022. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, branilac okrivljenog, advokat Saša Milovanović podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP u vezi stava 2. ZKP, u vezi člana 5. stav 1. i 2. KZ u vezi člana 46. stav 1. KZ i člana 9. KZ RS, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane odluke i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili da ukine pobijanu drugostepenu odluku i predmet vrati drugostepenom sudu na odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažna rešenja protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Branilac okrivljenog se u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti, poziva na odredbu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, koja je opšteg karaktera, ne opredeljujući konkretnu povredu zakonu, u smislu člana 485. stav 4. ZKP. Međutim, navodima zahteva branilac ističe da su pobijana rešenja doneta uz povredu krivičnog zakona i to odredbe člana 439. tačka 2) ZKP, uz obrazloženje da je sud povredio krivični zakon na štetu okrivljenog kada je odbio, kao neosnovanu, molbu okrivljenog za uslovni otpust sa izdržavanja kazne zatvora, jer je retroaktivno primenio zakon koji je donet i koji je stupio na snagu nakon izvršenja krivičnog dela za koje je okrivljeni pravnosnažno osuđen. Branilac smatra da se u konkretnom slučaju radi o materijalnopravnom institutu, a ne o procesnopravnom, te da se u odnosu na ovaj institut primenjuje zakon koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela, a to je član 9. tada važećeg KZ RS, po kome je osuđeni stekao pravo da traži uslovni otpust nakon izdržane jedne polovine (1/2) kazne zatvora. U konkretnom slučaju po navodima odbrane došlo je do pogrešne primene materijalnog zakona na utvrđeno činjenično stanje jer nije pravilno primenjen član 5. stav 1. i stav 2. KZ, odnosno nije primenjen zakon koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela, već je pogrešno primenjen zakon koji je važio u vreme podnošenja molbe za uslovni otpust.

Vrhovni kasacioni sud, iznete navode branioca okrivljenog ocenjuje neosnovanim.

Odredbom člana 46. stav 1. Krivičnog zakonika („Sl.glasnik RS“, br.35/19) propisano je da će sud osuđenog koji je izržao dve trećine kazne zatvora uslovno otpustiti sa izdržavanja kazne, ako se u toku izdržavanja kazne tako popravio da se može sa osnovom očekivati da će se na slobodi dobro vladati, a naročito da do isteka vremena za koje je izrečena kazna ne učini novo krivično delo.

Odredbom člana 9. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srbije („Sl.glasnik RS“ 67/03) propisano je da osuđeni koji je izdržao polovinu kazne zatvora može se uslovno otpustiti sa izdržavanja kazne ako se u toku izdržavanja kazne tako popravio da se može sa osnovom očekivati da će se na slobodi dobro vladati, a naročito da neće vršiti krivična dela.

Tačno je da je odrebom člana 9. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srbije, koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela, bilo propisano da se okrivljeni može uslovno otpustiti posle izdržane polovine kazne zatvora, međutim po stavu Vrhovnog kasacionog suda, primenjuje se odredba zakona koji važi u vreme izvršenja kazne, a to je citirana odredba člana 46. stav 1. KZ. Pri tome, posebno treba imati u vidu da je primena odredbe člana 5. KZ odnosno primena blažeg zakona na učinioca krivičnog dela moguća samo do pravnosnažnog okončanja predmetnog krivičnog postupka, a prilikom odlučivanja o ispunjenosti uslova za uslovni otpust primenjuju se odredbe zakona koji te uslove propisuje i važi u vreme izvršenja kazne, odnosno donošenja odluke o uslovnom otpustu, a ne u vreme izvršenja krivičnog dela. Stoga su pobijana rešenja doneta pravilnom primenom odredbi zakona koji je važio u vreme izvršenja kazne – člana 46. stav 1. KZ („Sl.glasnik RS“, br.35/19), a navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, neosnovani.

Iz iznetih razloga, nalazeći da pobijanom presudom nije učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Nenada Bujoševića, advokata Saše Milovanovića, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP odlučio kao u izreci presude i zahtev odbio kao neosnovan.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                          Predsednik veća-sudija

Maša Denić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                     Biljana Sinanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić