Kzz 1032/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1032/2015
02.12.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Zorana Tatalovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Milom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog R.T., zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog R.T., adv. M.P., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu 5K 1150/14 od 02.04.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu 5Kž1 686/15 od 27.08.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 02.12.2015. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog R.T., adv. M.P., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu 5K 1150/14 od 02.04.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu 5Kž1 686/15 od 27.08.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu 5K 1150/14 od 02.04.2015. godine, okrivljeni R.T. oglašen je krivim zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest meseci.

Okrivljeni je obavezan da sudu na ime paušala plati iznos od 10.000,00 dinara i na ime troškova Osnovnog javnog tužilaštva u Nišu iznos od 81.398,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.

Prema okrivljenom R.T. izrečena je i mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom „D“ kategorije u trajanju od sedam meseci po pravnosnažnosti presude shodno članu 297. stav 5. u vezi člana 86. stav 1, stav 2. i stav 4. KZ.

Oštećeni LJ.D. i D.D. radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućeni su na parnicu.

Presudom Apelacionog suda u Nišu 5Kž1 686/15 od 27.08.2015. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe branilaca okrivljenog R.T. i presuda Osnovnog suda u Nišu 5K 1150/14 od 02.04.2015. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenog R.T., adv. M.P., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP u vezi člana 54. stav 3. KZ, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, preinači pobijane presude u delu odluke o krivičnoj sankciji i okrivljenom R.T. izrekne kaznu zatvora do godinu dana i odredi da se ista izdržava u prostorijama u kojima stanuje ili pak iste ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, i u sednici veća, koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa odlukama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Branilac okrivljenog R.T., u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je donošenjem prvostepene i drugostepene presude povređen krivični zakon iz člana 439. tačka 3) ZKP, tako što je odlukom o krivičnoj sankciji povređena odredba člana 54. stav 3. KZ, jer je prvostepeni sud prilikom izricanja krivične sankcije kao otežavajuću okolnost cenio okolnost koja je obeležje krivičnog dela, a koja ne prelazi meru potrebnu za postojanje krivičnog dela, a Apelacioni sud je učinio istu povredu jer je ugrožavanje zaštićenog dobra pogrešno poistovetio sa povredom zaštićenog dobra, a onda tu povredu zaštićenog dobra koja predstavlja obeležje dela, a ne prelazi meru potrebnu za postojanje krivičnog dela, pogrešno cenio kao jedinu otežavajuću okolnost, a Vrhovni kasacioni sud ovakve navode zahteva ocenjuje neosnovanim.

Navedenu povredu zakona, branioci okrivljenog R.T., već su isticali u žalbama izjavljenim protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je istu otklonio – strana 7 obrazloženja drugostepene presude, kada je našao da je prvostepeni sud pogrešno kao otežavajuću okolnost cenio posledicu izvršenja ovog krivičnog dela, jer je smrt jednog lica zakonski element bića ovog krivičnog dela i ne može predstavljati otežavajuću okolnost.

Iz razloga drugostepene presude proizilazi da drugostepeni sud nalazi da jačina ugrožavanja zaštićenog dobra, a koja je ocenjena kao otežavajuća okolnost u prvostepenoj presudi, je takvog značaja, da i bez utvrđivanja i ocene smrtne posledice, kao otežavajuće okolnosti, opravdava vrstu i meru krivične sankcije izrečene prvostepenom presudom.

Pored iznetog, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, jačina ugrožavanja zaštićenog dobra kao otežavajuća okolnost ne sadrži samo posledicu krivičnog dela, u konkretnom slučaju smrt jednog lica, već na ocenu jačine ugrožavanja zaštićenog dobra ima uticaj i način i okolnosti pod kojima je krivično delo izvršeno, pa su suprotni navodi zahteva po tom osnovu ocenjeni neosnovanim.

Nalazeći iz iznetih razloga, da pobijanim pravnosnažnim presudama nije učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP u vezi člana 54. stav 3. KZ, na koju se ukazuje u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                         Predsednik veća-sudija

Mila Ristić,s.r.                                                                                                   Nevenka Važić,s.r.