Kzz 104/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 104/2016
09.02.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Ivanom Trkuljom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog N.J.1, zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog N.J.1, advokata Z.D., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pančevu K 1069/11 od 06.05.2015. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 661/15 od 01.10.2015. godine, u sednici veća održanoj 09.02.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog N.J.1, advokata Z.D., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pančevu K 1069/11 od 06.05.2015. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 661/15 od 01.10.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pančevu K 1069/11 od 06.05.2015. godine okrivljeni N.J.1 je oglašen krivim da je izvršio dva krivična dela nasilje u porodici iz člana194. stav 3. u vezi stava 1. KZ, za koja mu je sud najpre utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to za svako od navedenih dela kaznu zatvora u trajanju od po šest meseci, pa ga je zatim osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 meseci koju će okrivljeni izvršiti u prostorijama u kojima stanuje, s tim da ne sme napuštati te prostorije osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko okrivljeni jednom u trajanju od preko šest časova i dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne izvrši u Zavodu za izvršenje kazne. Okrivljeni je obavezan da sudu na ime paušala plati iznos od 5.000,00 dinara, a na ime ostalih troškova krivičnog postupka iznos od 501.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana od pranosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja. Istom presudom maloletni oštećeni T.J. i N.J.2 su radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva, a putem svog zakonskog zastupnika, upućeni na parnični postupak.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 661/15 od 01.10.2015. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog N.J.1, a presuda Osnovnog suda u Pančevu K 1069/11 od 06.05.2015. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti je blagovremeno podneo branilac okrivljenog N.J.1, advokat Z.D., u smislu člana 485. stav 1. tačka 1). ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovnu odluku.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, pa je nakon ocene navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da u predmetnom postupku Apelacioni sud u Beogradu kao drugostepeni, nije razmotrio žalbene navode u pogledu obaveze naknade troškova krivičnog postupka na ime angažovanja zakonskog zastupnika oštećenih, iako je okrivljeni u žalbi sporio procesnu sposobnost zakonskog zastupnika oštećenih – majke I.J. da bude samostalna stranka u postupku i ukazao na povredu čl. 152. i 154. stav 2. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica. Branilac ističe da je u žalbi na prvostepenu presudu ukazano na određene kontradiktornosti, a naime da je veštak dr S.J. naveo da je maloletna oštećena N.J.2 pretrpela posttraumatski stresni sindrom zbog inkrimisanih radnji osuđenog, dok je učiteljica maloletne oštećene izjavila da u kritičnom vremenskom periodu navodnog vršenja nasilja oštećena nije pokazivala nikakve znake odstupanja od uobičajenog ponašanja za njen uzrast, ali da drugostepeni sud ove navode žalbe nije ceno i za iste dao razloge. Pri čemu drugostepeni sud nije odgovorio ni na žalbene navode kako to da se posttraumatski stresni poremećaj kod oštećene pojavio dve godine nakon zlostavljanja, odnosno 2013. godine, a zlostavljanje je trajalo od 2006. do 2010. godine.

Iznetim navodima, po oceni ovog suda, branilac okrivljenog ističe da u obrazloženju pobijane drugostepene presude sud nije ocenio sve žalbene navode, odnosno ukazuje na povredu zakona iz člana 460. ZKP.

Pored toga, branilac okrivljenog u zahtevu navodi i to da u pobijanoj drugostepenoj presudi sud prihvata u potpunosti iskaz maloletne oštećene N.J.2 kao jasan i logičan pozivajući se na mišljenje veštaka N.A. i O.V. iz kojih proizilazi da je maloletna oštećena sposobna da činjenice koje je opazila iznese na način na koji ih je opazila. U vezi sa iznetim branilac u zahtevu ukazuje na stav teorije da se sudski veštak izjašnjava samo o podobnosti određenog lica za verodostojno svedočenje, ali se ne opredeljuje da li je neko svedočenje koje je to lice dalo istinito ili ne, te da su psihološki podaci samo indirektni pokazatelji verodostojnosti detetovog iskaza, a konačan sud o njemu se daje uzimajući u obzir i druge relevantne činjenice dobijene u sudskom postupku. S toga, po oceni branioca, u konkretnom slučaju, nižestepeni sudovi su prilikom ocene verodostojnosti iskaza maloletne oštećene trebalo da imaju u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja i ponašanje maloletne oštećene koje ukazuje i može da dovede u pitanje validnost i verodostojnost njenog iskaza datog u predmetnom postupku.

Iznetim navodima, po oceni ovoga suda, branilac okrivljenog osporava ocenu izvedenih dokaza od strane nižestepenih sudova i utvrđeno činjenično stanje u pravnosnažnim presudama.

Kako članom 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 460. ZKP, kao ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog N.J.1, ocenio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar - savetnik                                                                                     Predsednik veća-sudija

Ivana Trkulja Veselinović,s.r.                                                                  Janko Lazarević,s.r.