
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1046/2020
06.10.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Veska Krstajića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Marijom Ribarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog produženog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 3. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Stanimira Đurića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu 3K. 55/19 od 20.11.2019. godine i Apelacionog suda u Nišu 5Kž1 br. 182/20 od 04.03.2020. godine, u sednici veća održanoj 06.10.2020. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Stanimira Đurića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu 3K. 55/19 od 20.11.2019. godine i Apelacionog suda u Nišu 5Kž1 br. 182/20 od 04.03.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu 3K. 55/19 od 20.11.2019. godine okrivljeni AA (ranije AA1) oglašeni je krivim da je izvršio produženo krivično delo teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 3. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, produženo krivično delo iznuda iz člana 214. stav 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i tri krivična dela iznuda u pokušaju iz člana 214. stav 1. u vezi člana 30. Krivičnog zakonika za koja su mu utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 1 godine za svako krivično delo, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 3 meseca koju da izdrži po pravnosnažnosti presude i u koju će se uračunati vreme koje je proveo u pritvoru od 07.10.2011. godine do 21.11.2012. godine i od 29.03.2018. godine do 30.03.2018. godine. Istom presudom obavezan je okrivljeni da snosi troškove krivičnog postupka, a o vrsti i visini troškova sud će odlučiti posebnim rešenjem, dok je oštećena BB upućena da imovinskopravni zahtev ostvari u parničnom postupku.
Istom presudom u drugom stavu izreke odbijena je optužba prema okrivljenom AA (ranije AA1) da je izvršio krivično delo ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru i krivično delo nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 1. Krivičnog zakonika s tim što mu je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta precizno naznačenih u izreci prvostepene presude. Oštećeni VV i GG su radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućeni na parnični postupak.
Presudom Apelacionog suda u Nišu 5Kž1 br. 182/20 od 04.03.2020. godine delimično je usvojena žalba branioca okrivljenog AA i presuda Osnovnog suda u Nišu 3K. 55/19 od 20.11.2019. godine je preinačena u pogledu pravne ocene dela i odluke o krivičnoj sankciji, tako što su radnje okrivljenog AA opisane u stavu prvom tačka tri izreke prvostepene presude u odnosu na tri oštećene za koje je oglašen krivim, pravno kvalifikovane kao jedno krivično delo iznuda u pokušaju iz člana 214. stav 1. u vezi člana 30 Krivičnog zakonika, za koje mu utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i uzima kao pravilno utvrđene kazne zatvora za produženo krivično delo teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 3. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika u trajanju od 1 godine i za produženo krivično delo iznuda iz člana 214. stav 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika u trajanju od 1 godine, pa je optuženi AA osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 11 meseci u koju će mu se uračunati vreme provedeno u pritvoru od 07.10.2011. godine do 21.11.2012. godine i od 29.03.2018. godine do 30.03.2018. godine, dok je u ostalom delu žalba branioca okrivljenog AA odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog, advokat Stanimir Đurić, zbog povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) i člana 453. Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Stanimira Đurića je neosnovan.
Branilac okrivljenog je u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti naveo da je pobijanim presudama prekoračena optužba i time učinjena povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP na taj način što je optužnim aktom Osnovnog javnog tužioca u Nišu okrivljeni optužen za krivično delo iznuda iz člana 214. stav 1. Krivičnog zakonika (KZ), a potom je za iste radnje presudom Osnovnog suda u Nišu 3K. 280/18 od 28.09.2018. godine oglašen krivim da je izvršio produženo krivično delo teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 3) KZ u vezi člana 61. KZ. Nakon što je po žalbi branioca okrivljenog navedena presuda ukinuta, Osnovni javni tužilac je precizirao optužni akt i umesto krivičnog dela iznuda (član 214. KZ) okrivljenom stavio na teret krivično delo teška krađa (član 24. stav 1. tačka 3. KZ) uz navođenje da je krađa izvršena na naročito drzak način. Samim tim javni tužilac je u precizirani optužni akt dodao elemente teške krađe uz navode da je ista izvršena na naročito drzak način, a da na prvostepenu presudu nije izjavio žalbu, pa samim tim nije mogao ni da dodaje nove elemente dela koji nemaju veze sa krivičnim delom iznude, a za koje delo je tužilaštvo prvobitno gonilo okrivljenog, na koji način je Osnovni sud u Nišu prekoračio optužnicu.
Iznete navode iz zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 420. ZKP propisano je da se presuda može odnositi samo na lice koje je optuženo i samo na delo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj ili na glavnom pretresu izmenjenoj ili proširenoj optužnici. Dakle, između optužbe i presude mora postojati identitet i podudarnost u pogledu subjektivne i objektivne istovetnosti dela.
Prekoračenje optužbe bi podrazumevalo izmenu činjeničnog opisa radnje izvršenja krivičnog dela opisane u optužnom aktu i to dodavanjem veće kriminalne aktivnosti i volje okrivljenog, kojima se otežava položaj okrivljenog u pogledu pravne ocene dela ili krivične sankcije.
U konkretnom slučaju, po nalaženju ovoga suda, činjenični opis u izreci prvostepene presude ostao je u granicama činjeničnog osnova iz optužnog akta, odnosno u granicama onih činjenica i okolnosti na kojima se optužba zasniva. Optužnicom se okrivljenom stavlja na teret da je „prišao oštećenoj BB i maloletnom oštećenom DD, pa je oštećenoj BB skinuo minđuše sa ušiju, a maloletnom DD skinuo zlatni lanac sa vrata..“ i za te iste radnje izvršenja, koje se sastoje u protivpravnom oduzimanju predmeta od oštećenih, okrivljeni je oglašen krivim. Sasvim drugo pitanje je pravna ocena te radnje izvršenja. Naime, bilo kakva izmena pravne ocene radnje izvršenja je pravo koje je shodno članu 43. ZKP dato javnom tužiocu i koji ima ovlašćenje da menja optužnicu do završetka glavnog pretresa, što je u konkretnom slučaju tužilac i učinio na taj način što je umesto krivičnog dela iznuda iz člana 214. stav 1. KZ iz optužnice kada su navedene radnje kvalifikovane kao prinuda okrivljenog da mu oštećene predaju navedene stvari okrivljenom stavio na teret krivično delo teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 3) KZ gde su navedene radnje okrivljenog kvalifikovane kao oduzimanje stvari na naročito drzak način. Samim tim nema povrede objektivnog identiteta optužbe.
Činjenica što je okrivljeni promenio ime i prezime, odnosno lične podatke, ne utiče na subjektivni identitet izvršioca, odnosno na okrivljenog koji je optužnicom javnog tužioca optužen i pravnosnažnom presudom osuđen za krivično delo.
Stoga kako nije povređen ni objektivni ni subjektivni identitet, to su neosnovani navodi da je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP.
Osim toga, po nalaženju ovog suda, neosnovano se u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje na povredu odredbe člana 453. ZKP shodno kojoj ako je žalba izjavljena samo u korist optuženog, presuda se ne sme izmeniti na njegovu štetu u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog dela i krivične sankcije.
Iz spisa predmeta se utvrđuje da je presudom Osnovnog suda u Nišu 3K 280/18 od 28.09.2018. godine (koja je ukinuta presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 1099/2018 od 16.01.2019. godine) okrivljeni oglašen krivim za istu radnju krivičnog dela kao i presudom Osnovnog suda u Nišu 3K.55/19 od 20.11.2019. godine, te da presuda nije izmenjena ni u pogledu pravne kvalifikacije (u oba slučaja je reč o krivičnom delu teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 3. KZ), niti je izmenjena krivična sankcija (u oba slučaja okrivljeni je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine).
Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda kako presuda, koja je doneta nakon što je žalba izjavljena samo u korist okrivljenog, nije izmenjena na štetu okrivljenog u pogledu pravne kvalifikacije ni krivične sankcije, samim tim nije učinjena ni bitna povreda odredbe krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP u vezi člana 453. ZKP.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog odbio kao neosnovan i odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća – sudija
Marija Ribarić, s.r. Bata Cvetković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić