Kzz 1050/2018 odbačen zahtev, nedozvoljeni razlozi

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1050/2018
26.09.2018. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teška krađa u pokušaju iz člana 204. stav 1. tačka 1) u vezi člana 30. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Radmile Krstić Bosanac, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu 15K.br.23/17 od 13.03.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 385/2018 od 05.06.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 26.09.2018. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Radmile Krstić Bosanac, podnet protiv pravnosnažnih presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu 15K.br.23/17 od 13.03.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 385/2018 od 05.06.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu 15K.br.23/17 od 13.03.2018. godine u stavu I izreke okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela teška krađa u pokušaju iz člana 204. stav 1. tačka 1) u vezi člana 30. KZ i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, s tim da će se izrečena kazna izvršiti na taj način što okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje u ..., u ulici ..., uz primenu elektronskog nadzora, osim u slučajevima propisanim članovima 23. i 24. Zakona o izvršenju vanzavodskih sankcija i mera, a ukoliko okrivljeni jednom u trajanju preko 6 časova ili dva puta u trajanju do 6 časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, ostatak izrečene kazne izdržavaće u zavodu za izvršenje kazne zatvora. Okrivljeni je u odnosu na ovo krivično delo oslobođen od dužnosti da nadoknadi troškove krivičnog postupka i određeno je da isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Istom presudom u stavu II izreke prema okrivljenom AA je na osnovu člana 422. tačka 3) ZKP odbijena optužba da je izvršio krivično delo laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ. Određeno je da u odnosu na ovo krivično delo troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 385/2018 od 05.06.2018. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA - advokata Radmile Krstić Bosanac, pa je potvrđena presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu 15K.br.23/17 od 13.03.2018. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podnela je branilac okrivljenog AA - advokat Radmila Krstić Bosanac, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, konkretno zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud u celosti preinači prvostepenu presudu tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe ili da u celini ukine prvostepenu i drugostepenu presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim, odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.

Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP propisano je da će Vrhovni kasacioni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).

U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog kao razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti navodi bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, isticanjem da je izreka prvostepene presude nerazumljiva. Pored toga, branilac okrivljenog ukazuje i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, isticanjem da je izreka prvostepene presude protivrečna sama sebi, te da su razlozi presude protivrečni izreci, kao i da nisu navedeni razlozi o činjenicama koje su predmet dokazivanja, a i oni razlozi koji su navedeni su nejasni i protivrečni, zbog čega nije moguće ispitati zakonitost i pravilnost te presude. Osim toga, u zahtevu se navodi da se drugostepeni sud u obrazloženju svoje odluke nije bavio primedbama koje su u žalbi branioca okrivljenog stavljene na prvostepenu odluku, već je bez sveobuhvatne analize izvedenih dokaza potvrdio nezakonitu prvostepenu presudu, a koji navodi branioca okrivljenog bi po nalaženju ovoga suda predstavljali povredu odredbe člana 460. stav 1. ZKP. Takođe, u obrazloženju zahteva se ističe i da nije na nesumnjiv način dokazano da je okrivljeni AA izvršio krivično delo za koje je pravnosnažno osuđen, obzirom da nije pronađen predmet kojim je okrivljeni mogao da izvrši predmetno krivično delo, kao i da ni iz jednog izvedenog dokaza ne proizilazi da je on isto učinio, a koji navodi branioca okrivljenog zapravo predstavljaju osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja i ocene dokaza u pravnosnažnim odlukama.

Imajući u vidu da iz iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljenog zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, te zbog povrede odredbe člana 460. stav 1. ZKP, kao i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne ocene dokaza, a što ne predstavlja zakonske razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Radmile Krstić Bosanac ocenio nedozvoljenim.

Stoga je Vrhovni kasacioni sud sa iznetih razloga, a na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP i člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                          Predsednik veća-sudija

Snežana Lazin, s.r.                                                                                                                                              Nevenka Važić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić