Kzz 1059/2017 odbačen; k.d. poreska utaja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1059/2017
25.10.2017. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Mulunke Cvetković i Radmile Dragičević Dičić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Milom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela neosnovano iskazivanje iznosa za povraćaj poreza i poreskog kredita iz člana 173a. stav 1. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, adv. Đorđa Papulića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pančevu 4K 493/15 od 12.04.2017. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 585/17 od 14.06.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 25.10.2017. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, adv. Đorđa Papulića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pančevu 4K 493/15 od 12.04.2017. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 585/17 od 14.06.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pančevu 4K 493/15 od 12.04.2017. godine, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog krivičnog dela neosnovano iskazivanje iznosa za povrećaj poreza i poreskog kredita iz člana 173. stav 1. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri meseca i novčana kazna u iznosu od 30.000,00 dinara i zbog krivičnog dela poreska utaja iz člana 229. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od devet meseci i novčana kazna u iznosu od 120.000,00 dinara, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 meseci i određeno da će se ista izvršiti tako što će je okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje bez primene elektronskog nadzora, i da okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje osim u slučajevima propisanim zakonom, a ukoliko okrivljeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju od šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u Zavodu za izvršenje kazne zatvora i izrečena mu je jedinstvena novčana kazna u iznosu od 150.000,00 dinara koju je dužan da plati u roku od dva meseca od dana pravnosnažnosti presude, ako istu ne bude platio u pomenutom roku sud će je zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan zatvora.

Okrivljeni je obavezan i na plaćanje troškova krivičnog postupka u iznosu od 62.000,00 dinara kao i na ime paušala iznos od 5.000,00 dinara, sve ukupno u roku od 30 dana po pravnosnažnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 585/17 od 14.06.2017. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, a presuda Osnovnog suda u Pančevu K 493/15 od 12.04.2017. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenog AA, adv. Đorđe Papulić, podneo je zahtev za za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da se zahtev usvoji, preinače pobijane presude i okrivljeni oslobodi od optužbe ili pak iste ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, adv. Đorđa Papulića, je nedozvoljen.

Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP.

Odredbom člana 485. stav 4. ZKP ograničeni su razlozi zbog kojih okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa sledstveno tome okrivljeni na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 4. ZKP može preko branioca, podneti zahtev za zaštitu zakonitosti samo zbog povreda tog zakonika, propisanih u članu 74, članu 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), članu 439. tačka 1) do 3) i članu 441. stav 3. i 4. ZKP, učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom.

Branilac okrivljenog AA, u podnetom zahtevu ne opredeljuje konkretno učinjenu povredu zakona, a iz obrazloženja zahteva proizilazi da se zahtevom ukazuje da je izreka prvostepene presude nerazumljiva, da se sud poziva na odredbu člana 61. Zakona o PDV-u, koji nema nikakve veze sa konkretnim slučajem, iz čega proizilazi da se zahtevom ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP.

Navodima zahteva da „krivica koja je utvrđena u odnosu na krivično delo iz člana 173. stav 1. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, kao i navodi da je storniranje okončane situacije 71/10 od 31.12.2010. godine u suprotnosti sa članovima 16. i 37. Zakona o PDV-u na kome se zasniva odgovornost za krivično delo iz člana 229. KZ nisu obrazloženi, ustvari se ukazuje da presuda uopšte nema razloge, što bi predstavljalo bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.

Ostalim navodima zahteva, daje se sopstvena ocena nalaza i mišljenja veštaka i ujedno osporava isti, i ističe da nije utvrđeno da li je obaveza nastala odnosno da li je došlo do naplate kako bi se utvrdila bitna činjenica jer ako nema poreske obaveze onda ni izbegavanje neobaveznog ne može da se podvede pod krivično delo poreske utaje, da nije utvrđena relevantna činjenica da li je obveznik kome je usluga izvršena imao ili nije imao pravo na odbitak PDV-a za izvršenu uslugu i u suštini se ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i ocenu dokaza od strane prvostepenog i drugostepenog suda.

Dakle, u podnetom zahtevu, ukazuje se da su pobijane presude donete uz bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 2) ZKP, kao i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i ocene dokaza od strane prvostepenog i drugostepenog suda, a iz kojih razloga u smislu člana 485. stav 4. ZKP nije dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenog i njegovog branioca.

Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je zahtev branioca okrivljenog AA, adv. Đorđa Papulića, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odbacio kao nedozvoljen i odlučio kao u izreci rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                         Predsednik veća-sudija

Mila Ristić,s.r.                                                                                                                   Nevenka Važić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić