
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1062/2017
26.10.2017. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Marinom Radosavljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Radoslava Tadića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Valjevu K 22/16 od 16.03.2017. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 573/17 od 22.06.2017. godine, u sednici veća održanoj 26.10.2017. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Radoslava Tadića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Valjevu K 22/16 od 16.03.2017. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 573/17 od 22.06.2017. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u preostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Valjevu K 22/16 od 16.03.2017. godine, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 1. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dve) godine, koju će izdržati po pravnosnažnosti presude. Od okrivljenog je oduzeta imovinska korist pribavljena izvršenjem krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 1. KZ, u iznosu od 1.000 dinara. Istom presudom, okrivljeni je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 20.000,00 dinara u korist budžetskih sredstava suda, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti navedene presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 573/17 od 22.06.2017. godine, delimičnim usvajanjem žalbe branioca okrivljenog AA, advokata Radoslava Tadića, preinačena je presuda Višeg suda u Valjevu K 22/16 od 16.03.2017. godine, samo u delu odluke o kazni, tako što je Apelacioni sud u Beogradu na osnovu odredbi člana 4, 42, 45, 54, 56. i 57. KZ, okrivljenog AA, za krivično delo primanje mita iz člana 367. stav 1. KZ, za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, dok je žalba u preostalom delu odbijena kao neosnovana, a prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti, blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Radoslav Tadić, u smislu člana 485. stav 4. ZKP, a zbog povrede zakona iz 438. stav 2. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i na sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu,našao:
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i u vezi sa tim navodi da su pobijane presude zasnovane na dokazima na kojima se po zakonu ne mogu zasnivati, te u tom smislu kao nezakonite dokaze označava iskaze svedoka BB i njegove vanbračne supruge VV, smatrajući da su nezakonito pribavljeni, tj. da su dati pod pritiskom i zastrašivanjem, od strane zamenika Višeg javnog tužioca u Valjevu, a sve u cilju davanja odgovora na pitanja, na koja svedoci, po odredbama ZKP-a, nisu dužni da daju odgovore. U vezi toga, branilac ističe da su pomenuti svedoci, najpre ispitani zamolnim putem pred Višim javnim tužiocem u Beogradu, kojom prilikom su se koristili pravom iz člana 95. stav 2. ZKP da ne odgovaraju na pitanja na koja nisu dužni da daju odgovore, da bi potom Viši javni tužilac u Valjevu, zatražio ponovno ispitivanje ovih svedoka zamolnim putem, što je Viši javni tužilac u Beogradu odbio da učini, pa je nakon toga, naređeno privođenje svedoka i isti su ispitani pred Višim javnim tužiocem u Valjevu, kojom prilikom su, prema navodima zahteva, dali iskaze na štetu okrivljenog, što je sve posledica očiglednog pritiska i zastrašivanja. Pored toga, nezakonitost pribavljanja iskaza navedenih svedoka, odnosno vršenje pritiska na iste, prema stavu branioca, ogleda se i u neažurnom postupanju javnog tužioca po krivičnoj prijavi koju je podneo okrivljeni AA, protiv svedoka BB, te odbacivanju iste pred sam kraj glavnog pretresa u ovom krivičnom postupku.
Vrhovni kasacioni sud nalazi da su izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti neosnovani, a iz sledećih razloga:
Naime, svedoci BB i VV, tokom postupka, i to kako u fazi istrage prilikom ispitivanja zamolnim putem pred Višim javnim tužiocem u Beogradu, na zapisnicima o ispitivanju svedoka od 13.11.2015. godine, tako i prilikom ispitivanja pred Višim javnim tužiocem u Valjevu, na zapisnicima o ispitivanju svedoka od 22.01.2016. godine, u svemu su ispitani u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku koje regulišu način ispitivanja svedoka, uz prethodnu ispunjenost pretpostavki za ispitivanje svedoka iz člana 95. ZKP, te su između ostalog, shodno članu 95. stav 2. ZKP, upozoreni da nisu dužni da odgovaraju na određena pitanja, ako je verovatno da bi time izložili sebe ili lice iz člana 94. stav 1. ZKP teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju, a koje upozorenje je uneto i u navedene zapisnike, na koje svedoci nisu imali primedbi i koje zapisnike su svojeručno potpisali. Takođe, Vrhovni kasacioni sud naglašava da je javni tužilac, kao organ postupka koji rukovodi istragom, ovlašćen da shodno članu 101. stav 1.ZKP, naredi prinudno dovođenje svedoka, koji je uredno pozvan, a nije došao, niti je opravdao izostanak, što je u konkretnom i bio slučaj. Osim toga, prilikom ispitivanja na glavnom pretresu na zapisniku od 23.02.2017. godine, oba svedoka su, nakon što su propisno poučena i upozorena, te opomenuta u smislu odredbi člana 401. stav 1. ZKP, pošto su položila zakletvu, u svom iskazu naveli, i to svedok BB, da privođenje od strane policije i ispitivanje pred Višim javnim tužiocem u Valjevu, ne smatra nikakvim posebnim pritiskom, osim što je mišljenja da je izjavu trebalo da da eventulno u Beogradu, a ne da dolazi u Valjevo, dok je svedok VV navela da na njenog supruga niko nije uticao u pogledu davanja izjave, a takođe ni na nju lično.
Imajući u vidu izneto, Vrhovni kasacioni sud nalazi da navedeni dokazi ni sami po sebi, niti po načinu pribavljanja nisu u suprotnosti sa odredbama ZKP, pa se sledstveno tome na istima presuda može zasnivati, zbog čega se po nalaženju ovog suda, zahtevom branioca okrivljenog pravnosnažna presuda neosnovano pobija zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.
Pritom, navodi zahteva, da se nezakonito pribavljanje iskaza svedoka BB i VV, odnosno vršenje pritiska na iste, ogleda i u nepostupanju, tj. neažurnom postupanju Višeg javnog tužioca, po podnetoj krivičnoj prijavi, bez uticaja su na postojanje povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP u konkretnom slučaju, imajući u vidu da se radi o postupanju po krivičnoj prijavi podnetoj protiv drugog lica, a ne protiv okrivljenog.
Ostalim navodima zahteva, da iz spisa predmeta jasno proizilazi da su osnovani žalbeni navodi u vezi sa nezakonito pribavljenim dokazima, a da ih je apelacioni sud nepravilno odbio - po nalaženju ovog suda, ukazuje se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pobijanom presudama, a što nije razlog propisan članom 485. stav 4. ZKP, zbog kojeg okrivljeni preko branioca može podneti ovaj vanredni pravni lek, iz kojih razloga je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu odbacio kao nedozvoljen.
Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude, u odnosu na odbijajući deo na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP u delu u kojem je zahtev odbacio kao nedozvoljen.
Zapisničar-savetnik Za predsednika veća-sudija
Marina Radosavljević,s.r. Bata Cvetković,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić