
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1079/2021
26.10.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Dubravke Damjanović i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 3. u vezi stava 2. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Stojana Ilića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Vranju K 48/19 od 27.01.2021. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 313/2021 od 10.06.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 26.10.2021. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Vranju K 48/19 od 27.01.2021. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 313/2021 od 10.06.2021. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 441. stav 4. Zakonika o krivičnom postupku, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u preostalom delu odbacuje kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Vranju K 48/19 od 27.01.2021. godine, okrivljeni AA je, pored ostalih, oglašen krivim zbog krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 3. u vezi stava 2. u vezi člana 33. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koju će okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, bez elektronskog nadzora, te je određeno da će sud ukoliko okrivljeni samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje jednom u trajanju od preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova, odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora. Okrivljeni je na osnovu člana 261. i člana 262. ZKP, obavezan da plati sudski paušal u iznosu od 25.000,00 dinara, kao i troškove krivičnog postupka u iznosu od 319.500,00 dinara, sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 313/2021 od 10.06.2021. godine, delimično je usvojena žalba branioca okrivljenog AA, pa je prvostepena presuda preinačena, tako što je okrivljeni AA, oglašen krivim zbog krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 3. u vezi stava 2. u vezi člana 33. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koja će se izvršiti tako što će je okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, bez elektronskog nadzora, te je određeno da okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje osim u slučajevima propisanim zakonom, koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija i da će sud ukoliko jednom u trajanju od preko šest časova ili dva puta u periodu do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u Zavodu za izvršenje kazne zatvora. Istom presudom, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog u odnosu na odluku o troškovima krivičnog postupka nastalih pred prvostepenim sudom i prvostepena presuda je u tom delu potvrđena, te je odlučeno da troškovi krivičnog postupka nastali pred sudom pravnog leka padaju na teret okrivljenog i da će drugostepeni sud o njihovoj visini odlučiti naknadno posebnim rešenjem.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Stojan Ilić, zbog povrede zakona iz člana 485. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe da je izvršio predmetno krivično delo i odlučiti da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda ili da iste ukine i spise predmeta vrati drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi branioca okrivljenog, izjavljenoj protiv prvostepene presude. Branilac je predložio da se odloži izvršenje pravnosnažne presude, do odluke po zahtevu.
Vrhovni kasacioni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i, na sednici veća koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo ne bi bilo od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio je spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je našao:
Branilac okrivljenog AA, u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je u toku predmetnog krivičnog postupka došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja okrivljenog u vezi sa čim je odbrana dostavila dokaze – medicinsku dokumentaciju o tome da je okrivljeni podvrgnut hirurškoj intervenciji na srcu ugradnjom stentova, zbog čega isti nije u mogućnosti da se bavi bilo kakvim poslom, pa je izdržavano lice i nije u mogućnosti da naknadi troškove krivičnog postupka, čijim bi plaćanjem bila dovedena u pitanje njegova egzistencija.
Iznete navode zahteva, kojima branilac ukazuje na povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.
Iz spisa predmeta proizlazi da je okrivljeni pravnosnažnom presudom Višeg suda u Vranju K 48/19 od 27.01.2021. godine oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 3. u vezi stava 2. u vezi člana 33. KZ, te da je, na osnovu člana 264. stav 1. ZKP, obavezan na plaćanje sudskog paušala u iznosu od 25.000,00 dinara i troškova krivičnog postupka u iznosu od 319.500,00 dinara. Odlučujući o žalbi branioca okrivljenog AA, Apelacioni sud u Nišu je presudom Kž1 313/2021 od 10.06.2021. godine istu delimično usvojio i prvostepenu presudu preinačio, tako što je okrivljenog oglasio krivim zbog krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 3. u vezi stava 2. u vezi člana 33. KZ, i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koju će okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje dok je žalba branioca okrivljenog u odnosu na odluku o troškovima krivičnog postupka nastalih pred prvostepenim sudom odbio i prvostepenu presudu u tom delu potvrdio, te okrivljenog obavezao da plati troškove krivičnog postupka nastale pred sudom pravnog leka.
Članom 264. stav 1. ZKP, propisano je da kada sud okrivljenog oglasi krivim, izreći će u presudi da je dužan da naknadi troškove krivičnog postupka, dok je odredbom člana 264. stav 4. ZKP, propisano da u odluci kojom rešava o troškovima, sud može osloboditi okrivljenog od dužnosti da naknadi u celini ili delimično troškove krivičnog postupka iz člana 261. stav 2. tačka 1) do 6) i tačka 9) tog zakonika, a i nagrade za veštaka i postavljenog stručnog saradnika, ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje izdržavanje okrivljenog ili lica koje je on dužan da izdržava, a sud može okrivljenog osloboditi od dužnosti naknade troškova postavljenom braniocu iz istih razloga, u smislu člana 266. ZKP.
Dakle, citirane zakonske odredbe predviđaju samo mogućnost, a ne i dužnost suda da okrivljenog oslobodi od dužnosti da u celini ili delimično naknadi troškove krivičnog postupka ukoliko su za to ispunjeni zakonski uslovi i ukoliko okrivljeni dostavi dokaze – podatke o tome da bi plaćanjem navedenih troškova bilo dovedena u pitanje izdržavanje okrivljenog ili lica koja je on dužan da izdržava, što u konkretnom slučaju nije učinjeno (jer iz spisa predmeta proizlazi da sud nije prikupio niti je sam okrivljeni podneo dokaze o svom imovnom stanju, a da je branilac dostavio sudu medicinsku dokumentaciju u cilju opravdanja izostanka okrivljenog sa glavnog pretresa), pa kako je okrivljeni u konkretnom slučaju pravnosnažnom presudom oglašen krivim i osuđen zbog predmetnog krivičnog dela, to je pravilnom primenom člana 264. stav 1. KZ, pobijanom pravnosnažnom presudom obavezan da snosi troškove krivičnog postupka.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je zahtev branioca okrivljenog u odnosu na povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, ocenio kao neosnovan.
Prema navodima zahteva branioca okrivljenog izreke pobijanih odluka su nerazumljive i protivrečne datim razlozima, pri čemu nižestepeni sudovi nisu dali dovoljne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nedostatak presude je propisan kao povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.
Pored navedenog, branilac u zahtevu navodi i to da u toku postupka nije bilo dokaza o učešću okrivljenog AA u radnjama koje je preduzeo okrivljeni BB, čiju odbranu je drugostepeni sud prihvatio, iako je ista nedosledna i u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima. Nadalje, branilac u zahtevu ponavlja odbranu okrivljenog AA, kojom je negirao izvršenje predmetnog krivičnog dela, ističući da je ista pogrešno ocenjena, kao nelogična i neprihvatljiva od strane nižestepenih sudova bez uzimanja u obzir iskaza drugih okrivljenih koji potvrđuju odbranu okrivljenog AA. Pri tome, sud nije prihvatio predloge odbrane, da se na glavnom pretresu u svojstvu svedoka ispita osuđeni BB, da se sasluša policijski službenik u pogledu vremena zaustavljanja vozila u kome se nalazio okrivljeni AA, zatim da se pribavi video snimak sa Eko pumpe u ... i obavi veštačenje oduzetih mobilnih telefona o odlazno-dolaznim telefonskim pozivima, kako bi se utvrdila tačna putanja kretanja okrivljenog, što je, prema stavu odbrane, imalo za posledicu nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pravnosnažnoj presudi.
Vrhovni kasacioni sud nalazi da branilac okrivljenog iznetim navodima zahteva ceni odbranu okrivljenog i dokaze izvedene tokom postupka, iznoseći svoje činjenične zaključke koji su drugačiji od onih utvrđenih u pobijanim presudama, čime osporava ocenu izvedenih dokaza i takvom ocenom utvrđeno činjenično stanje u pobijanim presudama, odnosno ukazuje na povredu zakona iz člana 440. ZKP, a da je neosnovanim odbijanjem dokaznih predloga odbrane povređena odredba člana 395. stav 4. tačka 3) ZKP-a.
Prema navodima zahteva, obrazloženje pobijanih presuda sadrži samo prepis izvedenih dokaza, ali ne i njihovu ocenu u smislu odredbe člana 419. stav 2. ZKP, zbog čega nije moguće utvrditi na osnovu kojih dokaza i iz kojih razloga je prvostepeni sud utvrdio odnosno nije utvrdio sporne činjenice.
U zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac ukazuje da je kazna na koju je okrivljeni osuđen pravnosnažnom presudom prestrogo odmerena i da je sud odlučujući o krivičnoj sankciji propustio da ceni trenutno stanje okrivljenog i to kako psihičko tako i materijalno, njegove godine, zatim njegov raniji život kao i posledice koje će izricanje izvršenja kazne na njega ostaviti. Branilac okrivljenog, po oceni ovoga suda, iznetim navodima zahteva ističe da sud nije pravilno odmerio kaznu, s obzirom na činjenice koje utiču da kazna bude veća ili manja, i time pravnosnažnu presudu osporava zbog nepravilne odluke o krivičnoj sankciji, odnosno zbog povrede zakona iz člana 441. stav 1. ZKP.
Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka, zbog povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2), člana 440, člana 395. stav 4. tačka 3), člana 419. stav 2. i člana 441. stav 1. ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog AA u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar - savetnik Predsednik veća - sudija
Vesna Veselinović,s.r. Bata Cvetković,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić