Kzz 108/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 108/2015
10.02.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Jelenom Petković-Milojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog D.B., zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.B., advokata B.K., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu K 349/14 od 13.06.2014. godine i Višeg suda u Kragujevcu Kž1 590/14 od 25.09.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 10.02.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.B., advokata B.K. podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu K 349/14 od 13.06.2014. godine i Višeg suda u Kragujevcu Kž1 590/14 od 25.09.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu K 349/14 od 13.06.2014. godine, okrivljeni D.B. oglašen je krivim zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ i zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. KZ, pa je, nakon što su mu utvrđene pojedinačne novčane kazne i to: za krivično delo laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ u iznosu od 20.000,00 dinara, a za krivično delo uvreda iz člana 170. stav 1. KZ u iznosu od 10.000,00 dinara osuđen na jedinstvenu novčanu kaznu u određenom iznosu od 30.000,00 dinara koju je dužan da plati u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko okrivljeni u ostavljenom roku ne plati novčanu kaznu ista će se izvršiti tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora. Tom presudom okrivljeni je obavezan da u korist budžetskih sredstava suda na ime paušala plati iznos od 1.000,00 dinara, a na ime troškova postupka isplaćenih iz budžetskih sredstava suda iznos od 26.120,00 dinara, kao i da pravnom sledbeniku oštećenog sada pok. privatnog tužioca R.R., Z.T. na ime troškova zastupanja od strane punomoćnika plati iznos od 144.000,00 dinara, sve u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, dok je pravni sledbenik privatnog tužioca na osnovu odredbe člana 258. stav 4. ZKP upućen na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva.

Presudom Višeg suda u Kragujevcu Kž1 590/14 od 25.09.2014. godine odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljenog D.B. i njegovog branioca i presuda Osnovnog suda u Kragujevcu K 349/14 od 13.06.2014. godine, je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog D.B., advokat B.K., zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. i stav 2. ZKP u vezi člana 438. stav 1. tačka 10. ZKP, zbog povrede zakona iz člana 16. st. 1. i 5. ZKP, a iz obrazloženja i navoda da prvostepeni sud nije postupio po primedbama Višeg suda u Kragujevcu, kao drugostepenog iznetom u rešenju toga suda Kž1 2957/14 od 19.05.2014. godine proizilazi da nižestepene presude pobija i zbog povrede odredbe člana 462. stav 3. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud označene pravnosnažne presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje pred izmenjenim većem, odnosno da iste preinači ''na način kako je bilo predloženo žalbom na istu''.

Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća u smislu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.B., advokata B.K., je nedozvoljen.

Odredbom člana 485. ZKP propisani su razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane ovlašćenih lica za podnošenje zahteva (član 483. stav 1. ZKP), pa je između ostalih, u članu 485. stav 1. tačka 1. ZKP kao razlog predviđena povreda zakona.

Odredbom člana 485. stav 4. ZKP propisano je da okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti zbog taksativno nabrojanih povreda tog zakonika, učinjenih u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim sudom.

Shodno navedenoj odredbi člana 485. stav 4. ZKP pravo okrivljenog za podnošenje zahteva, preko svog branioca, zbog povrede zakona je, po stavu Vrhovnog kasacionog suda, ograničeno na povrede koje su taksativno navedene u stavu 4. člana 485. ZKP. Dakle, okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povreda tog zakonika, propisanih u članu 74, članu 438. stav 1. tač. 1) i 4) i tač. 7) do 10) i stav 2. tačka 1), članu 439. tač. 1) do 3) i članu 441. st. 3. i 4. ZKP, učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom.

U konkretnom slučaju branilac okrivljenog u zahtevu kao razlog podnošenja samo je formalno označio da je navedenim pravnosnažnim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10. ZKP, zbog koje povrede je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom, a iz obrazloženja zahteva i navoda da izvedeni dokazi ne pružaju osnov za zaključivanje da je okrivljeni D.B. kritičnom prilikom lako telesno povredio oštećenog sada pok. R.R. tako što ga je levom rukom udario u desnu stranu lica, isticanjem da je svedok Z.T. tokom postupka menjala svoj iskaz u pogledu okolnosti kojom rukom je okrivljeni udario oštećenog, kao i navodima da je drugostepeni sud prilikom donošenja pravnosnažne presude izneo drugačiju ocenu dokaza od one date u rešenju kojim je prethodno ukinuta prvostepena presuda, proizilazi da se zahtevom osporava činjenično stanje utvrđeno prvostepenom, a potvrđeno drugostepenom presudom.

Međutim, kako citiranom odredbom člana 485. stav 4. ZKP koja propisuje razloge zbog kojih okrivljeni preko svog branioca shodno ograničenju njegovih prava pravima koji u postupku ima okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka po osnovu povrede odredbe člana 16. stav 1. i stav 5. ZKP ni po osnovu povrede odredbe člana 462. stav 3. ZKP, kao ni po osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.B., advokata B.K., ocenio nedozvoljenim.

Sa iznetih razloga, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                     Predsednik veća-sudija

Jelena Petković-Milojković,s.r.                                                            Dragiša Đorđević,s.r.