Kzz 109/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 109/2015
03.02.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Maje Kovačević-Tomić, Sonje Pavlović i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Đ.B., zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata R.D., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K 1179/12 od 19.11.2013. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 830/2014 od 30.10.2014. godine, u sednici veća održanoj 03.02.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Đ.B., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K 1179/12 od 19.11.2013. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 830/2014 od 30.10.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu K 1179/12 od 19.11.2013. godine, između ostalih, okrivljeni Đ.B. oglašen je krivim zbog izvršenog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. u vezi člana 33. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine u koju mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 14.03.2011. do 05.04.2012. godine.

Istom presudom primenom člana 91. i 92. KZ oduzeta je imovinska korist od Đ.B. u iznosu od 950,00 eura i 150,00 dolara, a na osnovu člana 261. ZKP-a okrivljeni su obavezani da sudu plate troškove krivičnog postupka i sudskog paušala, kao u izreci presude, dok je oštećena Elektrodistribucija Beograd DOO na osnovu člana 258. stav 4. ZKP-a upućena na parnicu radi ostvarenja imovinskopravnog zahteva.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 830/2014 od 30.10.2014. godine, odbijene su, kao neosnovane, žalba Višeg javnog tužioca u Beogradu, žalba okrivljenog Z.K. i njegovog branioca i žalba branioca okrivljenog Đ.B. i potvrđena je presuda Višeg suda u Beogradu K 1179/12 od 19.11.2013. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, branilac okrivljenog Đ.B., advokat R.D. podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3. u vezi člana 485. stav 4. ZKP-a, s`predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev te da u odnosu na okrivljenog Đ.B. ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili da iste preinači tako što će okrivljenog Đ.B. oglasiti krivim za krivično delo iz člana 246. stav 2. KZ ili tako što će ga zbog izvršenog krivičnog dela iz člana 246. stav 1. KZ osuditi na kaznu zatvora u kraćem trajanju.

Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP-a, održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta, te je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Odredbom člana 484. ZKP-a propisan je obavezan sadržaj zahteva tako da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog, iz člana 485. stav 1. ZKP-a, za njegovo podnošenje.

U vezi s`tim, odredba člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP-a, koja je opšteg karaktera, načelno propisuje da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon. Međutim, što se tiče okrivljenog članom 485. stav 4. ZKP-a, propisano je zbog kojih povreda zakona u prvostepenom postupku i pred apelacionim sudom okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i te povrede su taksativno navedene: član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP-a.

Vrhovni kasacioni sud je prilikom odlučivanja o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog vezan razlozima iz člana 485. stav 1. u vezi stava 4. ZKP-a, delom i pravcem pobijanja koji su istaknuti u zahtevu za zaštitu zakonitosti, kako je to izričito propisano članom 489. stav 1. ZKP-a.

Pravnosnažne presude se podnetim zahtevom branioca okrivljenog Đ.B. pobijaju zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP-a i to navodima da je tokom redovnog krivičnog postupka pred prvostepenim i drugostepenim sudom prilikom ocene okolnosti koje utiču na odmeravanje vrste i visine krivične sankcije povređen zakon na štetu okrivljenog Đ.B., s`obzirom da mu je kazna previsoko odmerena. Tokom postupka, po stavu odbrane, nije izveden niti jedan materijalni dokaz, nije dat niti jedan iskaz svedoka koji bi upućivao na zaključak da se odlukom suda u pogledu ovako previsoko odmerene kazne postiže svrha kažnjavanja, odnosno da je ista neophodna i dovoljna da se njome ostvari kako specijalna tako i generalna prevencija, pri čemu sud nije našao niti jednu olakšavajuću okolnost na strani okrivljenog Đ.B.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da, mada se predmetnim zahtevom formalno ukazuje na razlog zbog koga je moguće podneti zahtev za zaštitu zakonitosti od strane okrivljenog preko branioca - odredbu člana 439. tačka 3) ZKP-a, datim obrazloženjem se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, vezano za okolnosti od značaja za odmeravanje kazne, odnosno na odredbu člana 440. ZKP-a, što nije dozvoljen razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog preko branioca, u smislu člana 485. stav 4. u vezi stava 1. ZKP-a, te o ovom delu zahteva sud nije mogao meritorno odlučivati već je isti odbačen kao nedozovljen.

Pored toga, u zahtevu se navodi da je okrivljeni Đ.B. predmetne radnje, za koje je oglašen krivim, preduzimao po nalogu i u korist okrivljenog Z.K. Aktivnosti okrivljenog Đ.B. su se ogledale samo u izvršavanju fizičkih poslova oko uzgoja biljaka, tako da je sud pogrešnom ocenom izvedenih dokaza, pogrešno utvrdio da se i ovaj okrivljeni bavio sušenjem, razvrstavanjem, pakovanjem i prodajom m. NN licima.

Međutim, kako se suštinski i ovim navodima u zahtevu ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje - odredbu člana 440. ZKP-a, a što nije zakonski razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane okrivljenog preko branioca, Vrhovni kasacioni sud je i ove navode zahteva odbacio kao nedozvoljene.

Kod napred navedenog Vrhovni kasacioni sud je, postupajući u smislu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP-a, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                  Predsednik veća-sudija,

Olgica Kozlov, s.r.                                                                                                                       Dragiša Đorđević, s.r.