Kzz 1092/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1092/2015
22.12.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog E.Š., zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog E.Š., advokata Ž.K., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pančevu K br.1419/11 od 02.06.2015. godine i Višeg suda u Pančevu Kž 227/15 od 14.10.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 22.12.2015. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

USVAJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog E.Š., kao osnovan, pa se UKIDAJU pravnosnažne presude Osnovnog suda u Pančevu K br.1419/11 od 02.06.2015. godine i Višeg suda u Pančevu Kž 227/15 od 14.10.2015. godine i predmet vraća Osnovnom sudu u Pančevu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pančevu K br.1419/11 od 02.06.2015. godine okrivljeni E.Š., oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 meseci koja će se izdržati u prostorijama u kojima okrivljeni stanuje bez primene elektronskog nadzora, na taj način što okrivljeni ne sme napuštati prostoriju u kojima stanuje osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, s tim da u slučaju da okrivljeni jednom u trajanju od preko 6 časova ili dva puta u trajanju do 6 časova samovoljno napusti prostoriju u kojoj stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdržava u zatvoru.

Istom presudom prema okrivljenom E.Š. izrečena je mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom ''C'' i ''CE'' kategorije u trajanju od jedne godine, a koja se ima računati od dana pravnosnažnosti presude, s tim da se vreme provedeno u zatvoru koji će izvršiti u kućnim prostorijama ne uračunava u vreme trajanja ove mere.

Navedenom presudom na osnovu člana 258. stav 4. ZKP, oštećena S.S. je sa imovinskopravnim zahtevom za naknadu štete upućena na parnični postupak, a na osnovu člana 261, 262. i 264. ZKP obavezan je okrivljeni E.Š. da snosi troškove krivičnog postupka, a obavezan je i da uplati na račun budžetskih sredstava suda iznos od 192.105,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Višeg suda u Pančevu Kž 227/15 od 14.10.2015. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog E.Š. i presuda Osnovnog suda u Pančevu K br.1419/2011 od 02.06.2015. godine je potvrđena.

Protiv napred navedenih pravosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog E.Š., advokat Ž.K., zbog povrede zakona i to člana 460. stav 1. ZKP, člana 65. stav 1. ZOOBS-a, člana 439. stav 1. tačka 2. ZKP, člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP, člana 451. st. 1. i 2. ZKP, člana 26. i 27. KZ, u vezi sa članom 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. i 1. KZ i člana 16. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud u celini ukine pravnosnažne odluke i predmet vrati na ponovno suđenje a da naredi da se novi postupak održi pred potpuno izmenjenim većem, kao i da odredi da se izvršenje pravnosnažne presude odloži u smislu člana 488. stav 3. ZKP.

Razmatrajući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog E.Š., na sednici veća održanoj shodno odredbama člana 487. i 488. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev izjavljen od ovlašćenog lica, blagovremen i dozvoljen.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog E.Š. u smislu člana 488. stav 1. ZKP-a dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća u smislu člana 488. stav 2. ZKP, o kojoj nije obaveštavao stranke, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke. Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudom protiv koje je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog E.Š. podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog E.Š. je osnovan.

Osnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog E.Š. ukazuje da su pobijane presude donete uz povredu zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP, jer je u konkretnom slučaju primenjen Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima koji se nije mogao primeniti.

Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima (''Službeni glasnik RS'', broj 41/09 od 02.06.2009. godine) u primeni je po isteku 6 meseci od dana stupanja na snagu, pa imajući u vidu da je krivično delo za koje je okrivljeni E.Š. oglašen krivim izvršeno dana 19.10.2009. godine, dakle pre početka primene navedenog zakona iz navedenog razloga na okrivljenog je morao biti primenjen Zakon o osnovama bezbednosti saobraćaja na putevima (''Sl. glasnik RS'', broj 101/05) koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela pa su po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda prvostepeni i drugostepeni sud primenjujući ZOBS, učinili povredu zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP, jer su primenili zakon koji se ne može primeniti, a kako se to osnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog E.Š. ukazuje.

Iz navedenog razloga Vrhovni kasacioni sud je ukinio prvostepenu i drugostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog E.Š. ukazuje na kontradiktornost u izreci prvostepene presude koja se tiče oblika vinosti okrivljenog E.Š., budući da se kao oblik vinosti u odnosu na radnju izvršenja krivičnog dela navodi svesni nehat, dok se u pogledu nastupanja teže posledice navodi nesvesni nehat, čime se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11. ZKP, kao i na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP. Međutim, Vrhovni kasacioni sud se u ocenu navedenih povreda nije upuštao, obzirom da iste ne predstavljaju zakonske razloge propisane odredbom člana 485. sta 4. ZKP, zbog kojih bi okrivljenom bilo dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, a koje povrede će, osim povrede na koju je ukazano ovom presudom ceniti prvostepeni sud u ponovnom postupku.

Iz napred navedenih razloga doneta je odluka kao u izreci na osnovu odredbe člana 492. stav 1. tačka 1. ZKP.

Zapisničar-savetnik,                                                                                      Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                                Dragiša Đorđević, s.r.