
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1096/2020
03.11.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Jasmine Vasović i Biljane Sinanović, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz br.694/20 od 17.09.2020. godine, podnetom protiv pravnosnažne presude Višeg suda u Smederevu Kž1 60/20 od 28.05.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 03.11.2020. godine, većinom glasova je doneo
P R E S U D U
USVAJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz br.694/20 od 17.09.2020. godine, kao osnovan i UTVRĐUJE da je pravnosnažnom presudom Višeg suda u Smederevu Kž1 60/20 od 28.05.2020. godine u korist okrivljene AA, povređen zakon iz člana 439. tačka 2) u vezi člana 57. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Velikoj Plani K 93/18 od 02.10.2019. godine, okrivljena AA, oglašena je krivom zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. KZ, za koje joj je utvrđena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 dinara i za krivično delo laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ, za koje joj je utvrđena novčana kazna u iznosu od 20.000,00 dinara, pa je osuđena na jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 28.000,00 dinara, koju je dužna da plati u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, te je određeno da će sud, ukoliko okrivljena ne plati novčanu kaznu u navedenom roku, istu zameniti kaznom zatvora, tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora. Okrivljena je obavezana da plati sudu na ime paušala iznos od 3.000,00 dinara i privatnom tužiocu BB na ime troškova krivičnog postupka iznos od 40.250,00 dinara, a sve u roku od 30 dana po pravnosnažnosti presude. Privatni tužilac BB je za ostvarivanje imovinskopravnog zahteva upućen na parnični postupak. Istom presudom, prema okrivljenoj AA, je na osnovu člana 422. tačka 1) ZKP, odbijena optužba da je izvršila krivično delo narušavanje nepovredivosti stana iz člana 139. stav 1. KZ, a na osnovu člana 423. tačka 2) ZKP, okrivljena je oslobođena od optužbe da je izvršila krivično delo uvreda iz člana 170. stav 1. KZ, na štetu privatnog tužioca VV.
Presudom Višeg suda u Smederevu Kž1 60/20 od 28.05.2020. godine, povodom žalbe branioca okrivljene AA, a po službenoj dužnosti, prvostepena presuda je preinačena tako što je prema okrivljenoj na osnovu člana 422. tačka 3) ZKP, odbijena optužba da je izvršila krivično delo uvreda iz člana 170. stav 1. KZ i krivično delo laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ, te je određeno da će prvostepeni sud o troškovima krivičnog postupka, a povodom žalbi branioca okrivljene AA i punomoćnika privatnog tužioca BB, odlučiti posebnim rešenjem.
Republički javni tužilac je podneo zahtev za zaštitu zakonitosti Ktz br.694/20 od 17.09.2020. godine, samo protiv pravnosnažne presude Višeg suda u Smederevu Kž1 60/20 od 28.05.2020. godine zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) u vezi člana 439. tačka 2) u vezi člana 57. stav 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud utvrdi da je navedenom pravnosnažnom presudom povređen zakon u korist okrivljene AA.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca braniocu okrivljene AA, advokatu Aleksandru Pavloviću, shodno članu 488. stav 1. ZKP, nakon čega je održao sednicu veća, o kojoj u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije obavestio Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljene, smatrajući da njihovo prisustvo sednici veća ne bi bilo od značaja za donošenje odluke, pa je nakon razmatranja spisa predmeta i pravnosnažne presude protiv koje je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, a po oceni navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca je osnovan.
Osnovano Republički javni tužilac u podnetom zahtevu ukazuje da je pobijanom pravnosnažnom presudom učinjena povreda zakona iz člana 439. tačka 2) u vezi člana 57. stav 1. ZKP, u korist okrivljene AA.
Iz spisa predmeta proizlazi, da je punomoćnik privatnih tužilaca – BB, sina pok. oštećenog GG i VV, supruge pok. oštećenog, dana 24.04.2018. godine podneo Osnovnom sudu u Velikoj Plani privatnu tužbu protiv okrivljene AA, zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. KZ, krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ i krivičnog dela narušavanje nepovredivosti stana iz člana 139. stav 1. KZ. Osnovni sud u Velikoj Plani je okrivljenu AA, oglasio krivom zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. KZ i krivično delo laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ i osudio je na jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 28.000,00 dinara, dok je prema okrivljenoj odbio optužbu da je izvršila krivično delo narušavanje nepovredivosti stana iz člana 139. stav 1. KZ i oslobodio je od optužbe da je izvršila krivično delo uvreda iz člana 170. stav 1. KZ na štetu privatnog tužioca VV. Viši sud u Smederevu je, odlučujući o žalbi branioca okrivljene, doneo presudu Kž1 60/20 od 28.05.2020. godine kojom je, povodom žalbe branioca okrivljene, a po službenoj dužnosti, prvostepenu presudu preinačio tako što je primenom člana 422. tačka 3) ZKP, prema okrivljenoj odbio optužbu da je izvršila krivično delo uvreda iz člana 170. stav 1. KZ i krivično delo laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ, sa obrazloženjem da je privatna tužba podneta posle roka od tri meseca od dana kada je oštećeni saznao za krivično delo, propisanog članom 65. stav 2. ZKP, imajući u vidu da su prema navodima privatne tužbe radnje izvršenja krivičnog dela koje su okrivljenoj stavljene na teret, preduzete 19.01.2018. godine, a da je privatna tužba podneta dana 24.04.2018. godine, dakle, nakon 19.04.2018. godine kao poslednjeg dana roka za podnošenje privatne tužbe.
Međutim, Vrhovni kasacioni sud nalazi da se osnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca ukazuje da je drugostepeni sud pogrešno utvrdio da je poslednji dan roka za podnošenje privatne tužbe bio 19.04.2018. godine, odnosno da je u konkretnom slučaju protekao rok u kome je privatna tužba mogla biti podneta.
Odredbom člana 57. stav 1. ZKP, propisano je da, ako oštećeni umre u toku roka za davanje izjave o preuzimanju krivičnog gonjenja ili za podnošenje predloga za krivično gonjenje, odnosno u toku postupka, njegov bračni drug, lice sa kojim živi u vanbračnoj ili kakvoj drugoj trajnoj zajednici života, deca, roditelji, usvojenici, usvojitelji i braća, sestre i zakonski zastupnik mogu u roku od tri meseca posle njegove smrti dati izjavu da preuzimaju gonjenje i podneti predlog, odnosno dati izjavu da ostaju pri predlogu.
Prema odredbi člana 67. ZKP, na privatnog tužioca shodno se primenjuju odredbe člana 53. stav 5. člana 55. do 57. i člana 61. tog zakonika.
Dakle, u smislu citiranih zakonskih odredbi, posle smrti privatnog tužioca, koji je umro u roku za podnošenje privatne tužbe, tužbu mogu podneti odnosno dati izjavu da postupak nastavljaju, lica navedena u zakoniku kao njegovi pravni sledbenici, u roku od tri meseca posle njegove smrti.
Kako je u konkretnom slučaju oštećeni GG preminuo ...2018. godine, dakle u toku roka od tri meseca, kada je u smislu člana 65. stav 2. ZKP, mogao podneti privatnu tužbu, to su njegovi pravni sledbenici – supruga VV i sin BB, u smislu člana 67. a u vezi člana 57. stav 1. ZKP, bili ovlašćeni da u roku od tri meseca nakon njegove smrti – do 09.06.2018. godine podnesu privatnu tužbu, što su oni i učinili dana 24.04.2018. godine.
Stoga je drugostepeni sud time što je utvrdio da je poslednji dan roka za podnošenje privatne tužbe bio 19.04.2018. godine, uzimajući u obzir rok propisan članom 65. stav 2. ZKP, a zanemarivši okolnost da je oštećeni umro, u kom slučaju njegovi pravni sledbenici imaju pravo da u roku od tri meseca od njegove smrti podnesu privatnu tužbu, i povodom žalbe branioca okrivljene, a po službenoj dužnosti, preinačio prvostepenu presudu tako što je prema okrivljenoj odbio optužbu da je izvršila predmetna krivična dela, povredio zakon iz člana 439. tačka 2) u vezi člana 57. stav 1. ZKP, u korist okrivljene AA, a kako se to osnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je usvojio kao osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca i utvrdio da je pravnosnažnom presudom Višeg suda u Smederevu Kž1 60/20 od 28.05.2020. godine učinjena povreda zakona iz člana 439. tačka 2) u vezi člana 57. stav 1. ZKP u korist okrivljene, ne dirajući u pravnosnažnu odluku protiv koje je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 492. stav 1. tačka 3) ZKP, doneo odluku kao u izreci ove presude.
Zapisničar - savetnik Predsednik veća - sudija
Vesna Veselinović,s.r. Bata Cvetković,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić