
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1097/2015
23.12.2015. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene V.B., zbog krivičnog dela prevare iz člana 208. stav 3. u vezi stava 1. i članom 33. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene - advokata N.B., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vrbasu K 80/2015 od 27.03.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.701/15 od 10.09.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 23. decembra 2015. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene V.B., advokata N.B., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vrbasu K 80/2015 od 27.03.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.701/15 od 10.09.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vrbasu K 80/2015 od 27.03.2015. godine, okrivljena V.B. oglašena je krivom zbog izvršenja krivičnog dela prevare iz člana 208. stav 3. u vezi stava 1. KZ i članom 33. KZ, za koje delo joj je primenom odredaba članova 64, 65. i 66. KZ izrečena uslovna osuda, tako što joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljena u periodu od dve godine od dana pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo.
Istom presudom, okrivljena je obavezana da u roku od 2 meseca od dana pravnosnažnosti presude isplati troškove krivičnog postupka u iznosu od 3.000,00 dinara i to na osnovu sudskog paušala, te da oštećenom N.K. ili njegovom punomoćniku – advokatu G.R., u roku od dva meseca od dana pravnosnažnosti presude isplati novčani iznos od 69.000,00 dinara, po osnovu troškova krivičnog postupka koje je oštećeni imao angažovanjem punomoćnika.
Rešenjem Osnovnog suda u Vrbasu K br.150/2015 od 01.06.2015. godine, izvršena je ispravka presude Osnovnog suda u Vrbasu koja je doneta nakon glavnog i javnog pretresa održanog dana 24.03.2015. godine, a objavljena 27.03.2015. godine pod brojem K 150/15, i to u pogledu označenja broja predmeta, tako što je navedeno da u uvodu presude, umesto označenja broja predmeta K 80/2015, treba da stoji K 150/15, a da u ostalom delu presuda ostaje neizmenjena.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.701/15 od 10.09.2015. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljene V.B., a presuda Osnovnog suda u Vrbasu K br.80/2015 od 27.03.2015. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljene V.B., advokat N.B., zbog povrede zakona – člana 485. stav 1. tač. 1. i 3. ZKP, konkretno zbog povrede člana 16. stav 2. ZKP, sa predlogom da se pobijane presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, te da se ''troškovi postupka sa zakonskom zateznom kamatom stave na teret budžeta''.
Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta, sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene, pa je našao:
Zahtev je nedozvoljen.
Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP-a propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. navedenog člana predviđeni su uslovi pod kojima okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a to je učinjeno pre svega taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i apelacionim sudom.
Odredbom člana 485. stav 4. ZKP-a, dakle, ograničeni su razlozi zbog kojih okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa sledstveno tome okrivljeni na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1. i stav 4. ZKP-a može, preko branioca, podneti zahtev za zaštitu zakonitosti samo zbog povreda tog zakonika, propisanih u članu 74, članu 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), članu 439. tačka 1) do 3) i članu 441. stav 3. i 4. ZKP-a, učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom.
Kako branilac okrivljene zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. i tačka 3. ZKP-a, ne navodeći konkretno nijednu povredu zakona u smislu člana 485. stava 4. ZKP-a, već povredu odredaba člana 16. stav 2. ZKP, pri čemu iz obrazloženja zahteva i navoda da „tužilaštvo tokom postupka, ni jednim argumentom nije obrazložilo zbog čega smatra da je okrivljena izvršila krivično delo koje joj se stavlja na teret i zbog kojeg je osuđena“ proizilazi da je zahtev podnet zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja povreda nije predviđena kao dozvoljen zakonski razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljene, odnosno njenog branioca, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljene odbacio kao nedozvoljen.
Iz navedenih razloga, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP-a, doneta je odluka kao u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća – sudija
Snežana Medenica, s.r. Nevenka Važić, s.r.