Kzz 1097/2021 čl. 439 t. 1 zkp; čl. 438 st. 2 t. 1 zkp

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1097/2021
07.10.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragomira Milojevića, predsednika veća, Radmile Dragičević Dičić, Radoslava Petrovića, Nevenke Važić i Bate Cvetkovića, članova veća, sa savetnikom Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Dragana Livijana, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu K 72/21 od 06.04.2021. godine i Višeg suda u Zrenjaninu Kž1 117/21 od 22.06.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 07.10.2021. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Dragana Livijana, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu K 72/21 od 06.04.2021. godine i Višeg suda u Zrenjaninu Kž1 117/21 od 22.06.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu K 72/21 od 06.04.2021. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ. Za navedeno krivično delo okrivljenom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet meseci, a na osnovu člana 67. stav 2. u vezi sa članom 70. stav 1 KZ opozvana uslovna osuda izrečena presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu K 443/19 od 13.09.2019. godine, pravnosnažna dana 13.09.2019. godine, kojom je okrivljeni oglašen krivim zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ i kojom mu je izrečena uslovna osuda i utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri meseca, s tim što je određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od dve godine od dana pravnosnažnosti ne učini novo krivično delo, pa je kazna zatvora u trajanju od četiri meseca uzeta kao utvrđena i okrivljeni osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest meseci, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru.

Na osnovu člana 78. u vezi sa članom 89a Krivičnog zakonika okrivljenom je izrečena mera bezbednosti zabrane približavanja oštećenoj na udaljenosti manjoj od 100 m, zabrana pristupa u prostor oko mesta stanovanja i mesta rada oštećene i zabrana daljeg uznemiravanja oštećene odnosno dalje komunikacije u trajanju od jedne godine.

Istom presudom oštećena je upućena na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva, a okrivljeni je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka o čijoj visini će sud doneti odluku naknadno, posebnim rešenjem.

Presudom Višeg suda u Zrenjaninu Kž1 117/21 od 22.06.2021. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužioca u Zrenjaninu i branioca okrivljenog, a presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu K 72/21 od 06.04.2021. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Dragan Livijan zbog povrede krivičnog zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, je neosnovan.

Branilac okrivljenog AA podneo je zahtev na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, bez navođenja zakonskog razloga za podnošenje zahteva propisanog članom 485. stav 4. ZKP, navodeći da reči koje je okrivljeni izgovorio oštećenoj jesu uvredljive, ali nisu prouzrokovale posledicu krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ, odnosno nisu takvog ineteziteta da su prouzrokovale ugrožavanje spokojstva, telesnog integriteta ili duševnog stanja člana porodice, dodajući da nasilje u porodici predstavlja model ponašanja, a ne pojedinačni incident. Na ovaj način branilac okrivljenog suštinski ističe povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, zbog koje je dozvoljeno podnošenje zahteva okrivljenom.

Kod krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. Krivičnog zakonika radi se o takozvanoj „posledičnoj radnji“ izvršenja, koja sadržajno može biti različita, ali se mora tumačiti u kontekstu načina izvršenja navedenih u članu 194. stav 1. Krivičnog zakonika – kao primena nasilja, pretnja da će se napasti na život ili telo ili drsko ili bezobzirno ponašanje, kojim učinilac ugrožava spokojstvo, telesni integritet ili/i duševno stanje člana porodice. Radnja izvršenja predmetnog krivičnog dela određena je trajnim glagolom, pa se u smislu odredbe člana 112. stav 30. Krivičnog zakonika smatra da je delo učinjeno ako je radnja izvršena jednom ili više puta, iz kog razloga je, za postojanje dela bez značaja što se u konkretnom slučaju radilo o jednokratnom postupanju okrivljenog.

Shodno tome okrivljeni je, suprotno navodima zahteva, na način opisan u izreci prvostepene presude, opisanim radnjama izvršenim dana 02.02.2021. godine (...oštećenoj se obratio rečima da mora da odustane od tužbe za alimetnaciju koju je podnela protiv njega i da ima rok od deset dana da povuče tužbu ili će joj se usr.ti u život..... rekao joj da će joj se usr.ti u život i odrobijati je, nazivajući je ku.vom, ološem, đubretom, najvećom ku.vom ....) primenom nasilja, te drskim i bezobzirnim ponašanjem ugrožavao spokojstvo i telesni integritet člana svoje porodice – svoje bivše supruge sa kojom ima zajedničku decu i time ostvario sva bitna obeležja krivičnog dela iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika, kako objektivna obeležja koja se odnose na radnje okrivljenog, tako i subjektivna obeležja dela koja se tiču uračunljivosti i umišljaja (svesti i volje) okrivljenog za izvršenje dela, koji uključuje i svest o zabranjenosti dela, pa su navodi zahteva kojim se ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, od strane ovoga suda ocenjeni kao neosnovani.

U zahtevu se dalje navodi i da se presuda zasniva na dokazu - izveštaju Centra za socijalni rad grada Zrenjanina koji je zasnovan samo na iskazu oštećene, a da sa okrivljenim nije obavljen razgovor u vezi sa kritičnim događajem, na koji način branilac okrivljenog suštinski ističe bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, zbog koje je dozvoljeno podnošenje zahteva okrivljenom.

Iznete navode zahteva Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim.

Odredbom člana 2. stav 1. tačka 26) ZKP propisano je da je „isprava“ svaki

predmet ili računarski podatak koji je podoban ili određen da služi kao dokaz činjenice koje se utvrđuju u postupku (član 83. stav 1. i 2.).

Članom 7. stav 1. Zakona o sprečavanju nasilja u porodici propisano je da su za sprečavanje nasilja u porodici i pružanje zaštite i podrške žrtvama nasilja u porodici i žrtvama krivičnih dela određenih ovim zakonom nadležni policija, javna tužilaštva, sudovi opšte nadležnosti i prekršajni sudovi, kao nadležni državni organi i centri za socijalni rad, kao ustanove.

Po nalaženju ovog suda, izveštaj Centra za socijalni rad Grada Zrenjanina broj ../21 od 17.03.2021. godine, sačinjen je od strane ovlašćene institucije koju osniva Republika Srbija, Autonomna pokrajina Vojvodina - Centra za socijalni rad grada Zrenjanina i voditelja slučaja BB, u skladu sa odredbama Porodičnog zakona i Pravilnika o organizaciji i normativima i standardima rada Centra za socijalni rad, koji sam po sebi, niti po načinu pribavljanja nije u suprotnosti sa Zakonikom o krivičnom postupku. Pri tome, ovaj izveštaj sačinjen je na osnovu razgovora sa oštećenom VV, te izjave oštećene, date na zapisniku pred tim centrom, u okviru obrade slučaja, uvidom u prispelu dokumentaciju i prethodnu evidenciju centra i odnosi se na socijalno i porodično stanje i u njemu je navedeno da je brak razveden 2019.godine i da je razvodu prethodilo nasilje u porodici, zbog čega je sproveden krivični postupak prema okrivljenom, da joj je okrivljeni pretio putem telefona da povuče tužbu za naplatu zaostalih alimentacija ili će je izbaciti iz stana, da je došao na njeno radno mesto i opet od nje tražio da povuče tužbu pri čemu joj je pretio, vređao i nazivao je pogrdnim rečima, te da postoji rizik da okrivljeni ostvari svoje pretnje, a da je VV izložena nasilju u porodici većeg intezita, bez navođenja bilo kakvih daljih okolnosti vezanih za kritični događaj.

Imajući u vidu da je predmetni izveštaj Centra za socijalni rad sačinjen od strane stručnog lica i u svemu prema pravilima struke i predstavlja ispravu izdatu od strane nadležnog državnog organa u zakonom propisanoj proceduri, koja je u smislu člana 2. stav 1. tačka 26) ZKP podobna da se koristi u krivičnom postupku, to navedeni dokaz ne predstavlja nezakonit dokaz u smislu navoda zahteva za zaštitu zakonitosti, posebno imajući u vidu da upravo iz napred citirane odredbe Zakona o sprečavanju nasilja u porodici (član 7.), proizilaze ovlašćenja u pogledu sačinjavanja izveštaja ovog organa kao mišljenja u postupku procene rizika neposredne opasnosti od nasilja u porodici.

Stoga Vrhovni kasacioni sud neosnovanim ocenjuje navode iz zahteva branioca okrivljenog da su pravnosnažne presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP odnosno da se pravnosnažne presude zasnivaju na nedozvoljenom dokazu.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Dragana Livijana ocenio neosnovanim i na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                Predsednik veća-sudija,

Vesna Zarić,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                          Dragomir Milojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić