![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1110/2023
26.10.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biljane Sinanović, predsednika veća, Svetlane Tomić Jokić, Bojane Paunović, Milene Rašić i Bate Cvetkovića, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Radoja Uzunovića, zbog krivičnog dela novlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga u saizvršilaštvu iz člana 246. stav 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Radoja Uzunovića, advokata Zorana Đikanovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Užicu K 9/23 od 17.05.2023.godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 402/23 od 04.08.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 26.10.2023.godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Radoja Uzunovića, advokata Zorana Đikanovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Užicu K 9/23 od 17.05.2023.godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 402/23 od 04.08.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Užicu K 9/23 od 17.05.2023.godine okrivljeni Radoje Uzunović je oglašen krivim zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga u saizvršilaštvu iz člana 246. stav 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine i krivičnog dela nedozvoljeni promet akciznih proizvoda iz člana 176. stav 1. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administarciji, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri meseca, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 27.11.2022. do 17.05.2023. godine.
Istom presudom okrivljenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta, navedenih u izreci presude. Okrivljeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka, o čijoj visini će naknadno biti donetno posebno rešenje, kao i sudskog paušala u iznosu od 7.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 402/23 od 04.08.2023. godine, odbijene su kao neosnovane žalba VJT u Užicu i žalba okrivljenog Radoja Uzunovića i njegovog branioca, a prvostepena presuda je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti je podneo branilac okrivljenog Radoja Uzunovića, advokat Zoran Đikanović, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP i 438. stav 1. tačka 9) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, preinači pobijane presude i okrivljenog oslobodi od optužbe ili ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje, kao i da se okrivljenom odloži izvršenje kazne do okončanja postupka pred Vrhovnim sudom.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, pa je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Radoja Uzunovića je neosnovan.
Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da su nižestepene presude zasnovane na dokazu na kome se prema odredbama ZKP ne mogu zasnivati – na iskazu okrivljenog AA o datom u postupku istrage. Branilac ističe da iskaz ovog okrivljenog nije mogao biti pročitan u dokaznom postupku u skladu sa članom 406. stav 1. tačka 5) ZKP, jer okr. Radoje Uzunović i okr. AA nisu imali svojstvo saoptuženih, a navedenom odredbom je propisano da se upoznavanje sa sadržinom zapisnika o iskazima saoptuženih može koristiti ako je reč o iskazu saoptuženog prema kome je postupak razdvojen ili okončan. Branilac u pogledu ovog dokaza ističe da osuđujuća presuda ne može biti zasnovana na iskazu bilo kog lica, u konkretnom slučaju okr.AA, a da okrivljeni nije imao mogućnosti da aktivno učestvuje u postupku i stavlja prigovor.
Iste navode, sadržane u zahtevu za zaštitu zakonitosti, branilac okrivljenog isticao je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i u obrazloženju presude Kž1 402/23 od 04.08.2023. godine je dao jasne i dovoljne razloge za svoj stav (strana 3, peti stav i strana 4, prvi i drugi stav drugostepene presude), koje razloge Vrhovni sud u svemu prihvata i, u smislu člana 491. stav 2. ZKP, na njih upućuje. Odbrana osuđenog AA, na zapisniku pred javnim tužiocem dana 09.02.2023. godine, čiju zakonitost osporava branilac, nije data u postupku pregovaranja radi zaključenja sporazuma o priznanju krivičnog dela, već je data u istražnom postupku. Dakle, pre i nezavisno od postupka radi zaključenja sporazuma o priznanju krivičnog dela. Pravilno je postupio prvostepeni sud kada se upoznao sa sadržinom zapisnika o iskazu sada osuđenog AA od 09.02.2023. godine, u skladu sa članom 406. stav 1. tačka 5) ZKP, jer se radi o istom događaju u kome su okrivljeni bili saizvršioci krivičnog dela prema kojima je vođena jedinstvena istraga, pa navedeni iskaz predstavlja zakoniti dokaz na kome se može zasnivati sudska odluka.
Pored toga branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, ističući da su transkripti odnosno praćeni i snimljeni razgovori lica BB, iz kojih su izvedeni zaključci o krivici okrivljenog Radoja Uzunovića takođe nezakonit dokaz.
Isti navodi isticani su i u žalbi branioca okrivljenog Radoja Uzunovića i bili su predmet razmatranja drugostepenog veća Apelacionog suda u Kragujevcu koje je postupalo po žalbi branioca izjavljenoj protiv prvostepene presude Višeg suda u Užicu K 9/23 od 17.05.2023.godine. Drugostepeni sud je u svojoj odluci dao jasne i dovoljne razloge za svoj stav da sadržina praćenih i snimljenih razgovora predstavlja zakonit dokaz na kome se može zasnivati sudska odluka (strana 5, stav tri drugostepene odluke), koje razloge Vrhovni sud u svemu prihvata i, u smislu člana 491. stav 2. ZKP, na njih upućuje.
Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se i po oceni Vrhovnog suda ne mogu prihvatiti kao osnovani. Iz spisa predmeta proizlazi da je u konkretnoj situaciji postojala zakonita naredba sudije za prethodni postupak Višeg suda u Užicu Kpp 199/22 od 13.06.2022. godine o nadzoru i snimanju komunikacije prema licu BB, priema kojoj je prikupljen materijal o krivičnom delu i učiniocu Radoju Uzunoviću. Iako okrivljeni nije bio lice prema kome je doneta naredba, on je učestvovao u komunikaciji sa BB, pa se u odnosu na njega primenjuje odredba člana 164. ZKP, a navedeni slučajni nalaz se može koristi kao dokaz jer se odnosi na krivično delo iz člana 246. st.1 KZ, kako je to propisano članom 164. ZKP u vezi člana 162. stav 1. tačka 2) ZKP. Stoga su neosnovani navodi branioca da se u konkretnoj situaciji ne radi o zakonitoj dokaznoj radnji.
Branilac u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, navodeći da je okrivljeni oglašen krivim zbog krivičnog dela nedozvoljeni promet akciznih proizvoda iz člana 176. stav 1. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administarciji, te da je sud prekoračio optužbu prema okrivljenom na taj način što je u izreku presude dodao činjenični deo „da je okrivljeni neovlašćeno držao radi stavljanja u promet proizvode koji se imaju smatrati akciznim proizvodima“, a da je optužnicom okrivljenom stavljeno na teret da je u svom stanu skladištio rezani duvan.
Iste navode, sadržane u zahtevu za zaštitu zakonitosti, branilac okrivljenog isticao je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i u obrazloženju presude Kž1 402/23 od 04.08.2023. godine je dao jasne i dovoljne razloge za svoj stav (strana 4, treći stav drugostepene presude), koje razloge Vrhovni sud u svemu prihvata i, u smislu člana 491. stav 2. ZKP, na njih upućuje.
Opis radnje izvršenja „neovlašćeno držao radi stavljanja u promet“, podrazumeva i moguće skladištenje, pa navedeni izraz u izreci presude u odnosu na optužni akt ne znači da je optužba prekoračena, zbog čega su neosnovani navodi branioca da je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP.
Pored toga, branilac u zahtevu ističe da su razlozi presude protivrečni i nejasni, na koji način branilac ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, a koja povreda ne predstavlja zakonski razlog zbog koga je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu, te se Vrhovni sud u ocenu istih nije upuštao.
Branilac u zahtevu ukazuje i na povredu prava na pravično suđenje garantovano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i Ustavom RS, ali uz zahtev za zaštitu zakonitosti ne dostavlja odluke Evropskog suda za ljudska prava ili Ustavnog suda RS kojima je njegovo pravo povrđeno, niti na takve odluke ukazuje, te se Vrhovni sud u ocenu takvih navoda nije upuštao.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, odlučio kao u izreci presude i zahtev odbio kao neosnovan.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Maša Denić, s.r. Biljana Sinanović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić