Kzz 1115/2018 nedozvoljeni dokazi

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1115/2018
18.10.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Radoslava Petrovića, Miroljuba Tomića, Veska Krstajića i Biljane Sinanović, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr, zbog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 3) u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Novice Zdravkovića i branioca po službenoj dužnosti okrivljenog BB, advokata Zijadina Azemija, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Bujanovcu K 38/18 od 12.03.2018. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 504/2018 od 03.07.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 18.10.2018. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Bujanovcu K 38/18 od 12.03.2018. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 504/2018 od 03.07.2018. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se ovaj zahtev u preostalom delu i zahtev za zaštitu zakonitosti branioca po službenoj dužnosti okrivljenog BB u celosti, odbacuju kao nedozvoljeni.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu K 38/18 od 12.03.2018. godine, okrivljeni AA i okrivljeni BB, oglašeni su krivim zbog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 3) u vezi člana 33. KZ i osuđeni na kazne zatvora i to: okrivljeni AA na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest meseci, a okrivljeni BB na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri meseca. Istom presudom okrivljeni su obavezani na plaćanje paušalnog iznosa od po 3.000,00 dinara, kao i na plaćanje troškova krivičnog postupka i to: okrivljeni AA u iznosu od 37.120,00 dinara, a okrivljeni BB u iznosu od 8.400,00 dinara, i to u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 504/2018 od 03.07.2018. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe branilaca okrivljenih AA i BB, a prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv ovih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneli su:

-branilac po službenoj dužnosti okrivljenog BB, advokat Zijadin Azemi, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev branioca okrivljenog, ukine pobijane presude i spise predmeta vrati prvostepenom sudu naponovno odlučivanje;

i

-branilac okrivljenog AA, advokat Novica Zdravković, zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) u vezi člana 405. stav 2. ZKP i člana 439. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, pobijane presude ukine i spise predmeta vrati Osnovnom sudu u Bujanovcu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA Republičkom javnom tužiocu, koga nije obavestio o sednici veća, kao ni branioca okrivljenog nalazeći da njihovo prisustvo ne bi bila od značaja za donošenje odluke, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, pa je održao sednicu veća u smislu člana 490. ZKP, na kojoj je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih su zahtevi podneti, te po oceni navoda u zahtevima, našao:

Branilac okrivljenog AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pravnosnažnom presudom učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP jer se ista zasniva na dokazu na kome se po odredbama Zakonika o krivičnom postupku ne može zasnivati i to na snimcima video nadzora koji nisu bili dostupni odbrani, niti su okrivljenima bili prezentovani u bilo kojoj fazi krivičnog postupka s obzirom na to da ovaj dokaz nikada nije izveden prikazivanjem njegove sadržine na glavnom pretresu, pa ni na ponovljenom suđenju nakon ukidanja ranije prvostepene presude u istom postupku, što prema navodima zahteva, predstavlja grubu povredu odredbe člana 405. stav 2. ZKP.

Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane iz sledećih razloga:

Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je prvostepeni sud na glavnom pretresu održanom dana 11.09.2017. godine u dokaznom postupku u prisustvu okrivljenih, njihovih branilaca i javnog tužioca izvršio uvid u snimke video nadzora, kom načinu izvođenja dokaza se okrivljeni i njihovi branioci nisu protivili. Nadalje, prvostepeni sud je u ponovljenom postupku, nakon ukidanja ranije prvostepene presude u ovom krivičnom postupku, na glavnom pretresu održanom dana 12.03.2018. godine na saglasan predlog stranaka izvršio uvid u predmetne video snimke pri čemu stranke i branioci okrivljenih ni tada nisu imali primedbe na način izvođenja navedenog dokaza.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud nalazi da snimak video nadzora iz prostorija oštećenog koji se nalazi na dostavljenom fleš drajvu, nasuprot navodima zahteva, ni sam po sebi niti po načinu pribavljanja ne predstavlja dokaz koji je u suprotnosti sa odredbama ZKP i sledstveno tome isti nije nezakonit dokaz pribavljen protivno članu 16. stav 1. ZKP, koji ne bi mogao biti korišćen u krivičnom postupku.

S obzirom na izneto, Vrhovni kasacioni sud nalazi da se zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA pravnosnažna presuda neosnovano pobija zbog povrede zakona iz člana 438.s tav 2. tačka 1) ZKP.

Pored toga, branilac okrivljenog AA u zahtevu ističe i to da je, imajući u vidu iskaz predstavnika oštećenog preduzeća da kamere u kritičnom periodu nisu radile, i da je kasnije saznao da se ne radi ni o kakvoj krađi već o dobrovoljnom davanju novca, bilo neophodno izvršiti suočenje između svedoka VV i okrivljenih sa jedne strane i svedoka VV i njegovog poslodavca; da se u situaciji kada su obojica okrivljenih davali nesporno svoj novac za igru, koji u poslovnoj dokumentaciji oštećenog kazina nigde nije registrovan i kada isti taj igrač svoj novac uzme natrag, ne može govoriti o postojanju krađe na naročito drzak način, te da su razlozi zbog kojih bi okrivljeni AA eventualno udario šamar svedoku VV mogli biti iz različitih pobuda, a ne u funkciji izvršenja krivičnog dela krađe.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, branilac okrivljenog iznetim navodima zahteva, ceni izvedene dokaze tokom postupka i iznosi svoje činjenične zaključke, a koji činjenični zaključci su drugačiji od onih utvrđenih u pobijanim presudama, čime branilac pravnosnažnu presudu pobija po osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Kako je članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njegovom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog AA u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca po službenoj dužnosti okrivljenog BB, Vrhovni kasacioni sud je našao da je isti nedozvoljen.

Odredbom člana 483. stav 1. ZKP propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti mogu podneti Republički javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac, odredbom stava 3. istog člana je propisano da zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljeni može podneti isključivo preko branioca.

Odredbom člana 74. ZKP je određeno i taksativno nabrojano devet procesnih situacija u kojima okrivljeni mora imati branioca i do kada. U konkretnom slučaju okrivljeni BB je imao branioca po službenoj dužnosti shodno članu 74. tačka 2) ZKP, jer se krivični postupak vodio zbog krivičnog dela za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina i shodno navedenoj zakonskoj odredbi u takvom postupku obavezna odbrana traje do pravnosnažnog okončanja postupka.

Kako je u konkretnom slučaju krivični postupak prema okrivljenom BB pravnosnažno okončan donošenjem presude Apelacionog suda u Nišu Kž1 504/2018 od 03.07.2018. godine, a zahtev za zaštitu zakonitosti je naknadno podneo branilac, advokat Zijadin Azemi koji je okrivljenom u tom postupku bio postavljen za branioca po službenoj dužnosti, to ovaj branilac iz iznetih razloga, a imajući u vidu citirane zakonske odredbe, ne spada u krug lica koja su ovlašćena da podnesu ovaj vanredni pravni lek.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                           Predsednik veća-sudija

Vesna Veselinović,s.r.                                                                                                                                        Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić