Kzz 1116/2018 povreda KZ; nema protivpravnosti kao opšteg elementa dela

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1116/2018
07.02.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Radoslava Petrovića, Miroljuba Tomića, Sonje Pavlović i Maje Kovačević Tomić, članova veća, sa savetnikom Marinom Pandurović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela građenje bez građevinske dozvole iz člana 219a stav 3. u vezi stava 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Zorana Stojanovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Bujanovcu K 306/16 od 06.09.2017. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 112/18 od 04.07.2018. godine, na sednici veća održanoj dana 07.02.2019. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Zorana Stojanovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Bujanovcu K 306/16 od 06.09.2017. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 112/18 od 04.07.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu K 306/16 od 06.09.2017. godine, između ostalih, okrivljeni AA je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela građenje bez građevinske dozvole iz člana 219a stav 3. u vezi stava 2. KZ, za koje mu je izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u vremenu proveravanja od 2 (dve) godine, računajući od dana pravnosnažnosti navedene presude, ne izvrši novo krivično delo, a takođe je kumulativno osuđen i na novčanu kaznu u iznosu od 200.000,00 dinara, za koju je određeno da ju je dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti navedene presude, te ukoliko ovu kaznu ne plati u određenom roku, određeno je da će se ista zameniti kaznom zatvora, tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan zatvora, s tim da u tom slučaju kazna zatvora ne može biti duža od šest meseci. Okrivljeni je obavezan i na plaćanje paušalnog iznosa od 3.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti navedene presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 112/18 od 04.07.2018. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe: Osnovnog javnog tužioca u Vranju, branioca okrivljenog BB, branioca okrivljenog VV i branioca okrivljenog AA, a presuda Osnovnog suda u Bujanovcu K 306/16 od 06.09.2017. godine, je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Zoran Stojanović, u smislu člana 485. stav 4. ZKP, a zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, preinači pobijane presude i okrivljenog oslobodi od optužbe, jer delo za koje je osuđen nije krivično delo, te odredi da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je na sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da su pobijane presude donete uz povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1)ZKP, jer se u radnjama okrivljenog ne sadrže svi elementi bića krivičnog dela građenje bez građevinske dozvole iz člana 219a stav 3. u vezi stava 2. KZ za koje je okrivljeni pravnosnažno oglašen krivim, pošto nedostaje protivrpavnost kao opšti element krivičnog dela, koja je prema stavu branioca, isključena donošenjem rešenja o ozakonjenju predmetnog objekta, građenog bez građevinske dozvole.

Međutim, kako je branilac okrivljenog ovu povredu zakona isticao i u žalbi na pobijanu prvostepenu presudu,a prilikom drugostepenog odlučivanja sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i na strani pet poslednji pasus i šest prvi i drugi pasus, dao jasne i dovoljne razloge da u konkretnom slučaju donošenje rešenja o ozakonjenju objekta građenog bez građevinske dozvole, ne predstavlja osnov koji isključuje protivpravnost, te da se u radnjama okrivljenog stiču svi elementi krivičnog dela iz člana 219a stav 3. u vezi stava 2. KZ za koje je pravnosnažno oglašen krivim - to navedene razloge u svemu kao pravilne prihvata i Vrhovni kasacioni sud, te u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP na iste i upućuje. Uz to, ovaj sud naglašava da se naknadno ozakonjenje objekta građenog bez građevinske dozvole, može u zavisnosti od svakog konkretnog slučaja, ceniti kao olakšavajuća okolnost na strani okrivljenog, prilikom odmeravanja vrste i visine krivične sankcije koja mu se izriče.

Iz iznetih razloga, neosnovano branilac okrivljenog ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.

Sa svega izloženog, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                         Predsednik veća-sudija

Marina Pandurović, s.r.                                                                                                                   Bata Cvetković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić