Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1118/2023
19.10.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biljane Sinanović, predsednika veća, Svetlane Tomić Jokić, Bojane Paunović, Milene Rašić i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Jovana Čelebića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Despotovcu K 91/2020 od 29.03.2023. godine i Višeg suda u Jagodini Kž1 81/23 od 10.08.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 19.10.2023. godine, jednoglasno je doneo:
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Jovana Čelebića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Despotovcu K 91/2020 od 29.03.2023. godine i Višeg suda u Jagodini Kž1 81/23 od 10.08.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Despotovcu K 91/2020 od 29.03.2023. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) meseci, a na osnovu člana 89a Krivičnog zakonika prema okrivljenom AA izrečena je mera bezbednosti zabrane približavanja i komunikacije sa oštećenom, tako što je okrivljenom zabranjeno približavanje oštećenoj BB na udaljenosti od 100 metara i pristup u prostor oko mesta stanovanja oštećene u ... i svako dalje uznemiravanje i komunikacija sa oštećenom u periodu od 2 (dve) godine, računajući od dana pravnosnažnosti presude, s tim što se vreme provedeno u ustanovi za izvršenje kazne zatvora ne uračunava u vreme trajanja mere.
Istom presudom obavezan je okrivljeni da sudu na ime paušala plati iznos od 5.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Višeg suda u Jagodini Kž1 81/23 od 10.08.2023. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog i prvostepena presuda je potvrđena.
Branilac okrivljenog AA, advokat Jovan Čelebić u zahtevu navodi da isti podnosi protiv pravnosnažne presude Višeg suda u Jagodini Kž1 81/23 od 10.08.2023. godine, zbog povrede zakona, koju u obrazloženju zahteva opredeljuje isticanjem bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 2) ZKP. Međutim, iz navoda zahteva proizilazi da je zahtev podnet i protiv pravnosnažne presude Osnovnog suda u Despotovcu K 91/2020 od 29.03.2023. godine, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev i ukine pravnosnažne presude i predmet vrati na ponovno suđenje.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv koje je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, je neosnovan.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da se u radnjama okrivljenog ne stiču bitni elementi krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika, jer oštećena nije član porodice u smislu člana 112. tačka 28. Krivičnog zakonika. S tim u vezi, u zahtevu se navodi da se oštećena, kao bivša vanbračna supruga okrivljenog, u odnosu istog, ne smatra članom njegove porodice, zbog čega prema stavu branioca u konkretnom slučaju nije bilo uslova da se okrivljeni oglasi krivim zbog krivičnog dela iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika.
Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, kojima se po oceni Vrhovnog suda, ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, ne mogu se prihvatiti kao osnovani.
Vrhovni sud nalazi da je pogrešan stav branioca okrivljenog da se bivša vanbračna supruga okrivljenog ne može smatrati članom porodice, u smislu odredbe člana 194. Krivičnog zakonika.
Zaštitni objekat kod krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. Krivičnog zakonika je član porodice, a odredbom člana 112. stav 28. Krivičnog zakonika, propisano je koja se lica smatraju članom porodice. Tako je, odredbom člana 112. stav 28. Krivičnog zakonika propisano da se članom porodice smatraju: supružnici, njihova deca, preci supružnika u pravoj liniji krvnog srodstva, vanbračni partneri i njihova deca, usvojilac i usvojenik, hranilac i hranjenik. Članovima porodice smatraju se i braća i sestre, njihovi supružnici i deca, bivši supružnici i njihova deca i roditelji bivših supružnika, ako žive u zajedničkom domaćinstvu, kao i lica koja imaju zajedničko dete ili dete je na putu da bude rođeno, iako nikada nisu živela u istom porodičnom domaćinstvu.
Prema tome, određujuća činjenica da bivši vanbračni supružnici koji ne žive u zajedničkom domaćinstvu, imaju status člana porodice u smislu ove zakonske odredbe, je činjenica da imaju zajedničko dete. U konkretnom slučaju iz spisa predmeta i izreke pravnosnažne presude proizilazi da okrivljeni AA sa bivšom vanbračnom suprugom - oštećenom BB ima zajedničko dete, zbog čega se ne samo dete, već i oštećena, kao bivša vanbračna supruga, ima smatrati članom porodice, koji potpada pod krivičnopravnu zaštitu u smislu odredbe člana 194. u vezi člana 112. stav 28. Krivičnog zakonika, bez obzira što okrivljeni i oštećena u vreme izvršenja krivičnog dela nisu živeli u zajedničkom domaćinstvu odnosno imali zajedničko prebivalište.
Kako su, oštećena BB i okrivljeni AA, kao bivši vanbračni supružnici koji imaju zajedničko dete, članovi porodice, u smislu odredbe člana 112. stav 28. Krivičnog zakonika, to su neosnovani navodi izloženi u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, kojima se pravnosnažna presuda neosnovano pobija zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP i suštinski ukazuje da u radnjama okrivljenog nema bitnih elemenata krivičnog dela za koje je okrivljeni pravnosnažno oglašen krivim. ,
Pored ovoga, kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog, u obrazloženju zahteva, navodi bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 2) ZKP, dok ostalim navodima zahteva, osporavanjem činjeničnog stanja utvrđenog prvostepenom i potvrđenog drugostepenom presudom i polemisanjem sa pojmom vanbračne zajednice u smislu člana 4. stav 1. Porodičnog zakona i pojmom vanbračnog supružnika odnosno partnera u smislu člana 112. stav 28. Krivičnog zakonika, branilac ukazuje na povredu odredbe člana 440. ZKP. Međutim, Vrhovni sud se u razmatranje i ocenu ovih navoda zahteva, nije upuštao, obzirom da bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 2) ZKP, kao i povreda odredbe člana 440. ZKP, ne predstavljaju dozvoljene razloge za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca, shodno članu 485. stav 4. ZKP.
Iz iznetih razloga, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, odlučio je kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Andrea Jakovljević,s.r. Biljana Sinanović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić