Kzz 1125/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1125/2016
05.10.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Zoricom Stojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog S.I., zbog krivičnog dela sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje iz člana 322. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, adv. T.K., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu 4K br. 176/15 od 24.09.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu 13Kž1 br. 1184/15 od 12.02.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 05.10.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.I., adv. T.K., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu 4K br. 176/15 od 24.09.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu 13Kž1 br. 1184/15 od 12.02.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu 4K br. 176/15 od 24.09.2015. godine okrivljeni S.I. oglašen je krivim zbog krivičnog dela sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje iz člana 322. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest meseci koju će okrivljeni izdržavati bez primene elektronskog nadzora u prostorijama u kojima stanuje, a koje ne sme napuštati, osim u slučajevima predviđenim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko okrivljeni jednom u trajanju od preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u zavodu za izvršenje krazne zatvora. Istom presudom okrivljeni je obavezan da na ime troškova paušala plati iznos od 5.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Nišu 13Kž1 br. 1184/15 od 12.12.2016. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog a prvostepena presuda, potvrđena.

Protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu 4K br. 176/15 od 24.09.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu 13Kž1 br. 1184/15 od 12.02.2016. godine, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog S.I. adv. T.K., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, s`predlogom da Vrhovni kasacioni sud zahtev usvoji, ukine i prvostepenu i drugostepenu presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili pak da ukine samo drugostepenu presudu i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje, kao i da o sednici veća Vrhovnog kasacionog suda obavesti okrivljenog i njegovog branioca.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbe člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona, član 485. stav 1. tačka 1) ZKP, okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle, ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.

Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.

Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, propisano je da će Vrhovni kasacioni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483, član 485. stav 4. ZKP).

U konkretnom slučaju branilac okrivljenog kao razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti ističe bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP kao i povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, pri čemu u odnosu na istaknutu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP navodi da je pravnosnažna presuda zasnovana na dokazu na kome se po odredbama Zakonika o krivičnom postupku ne može zasnivati. Pri tom kao nedozvoljen dokaz označava službene beleške PI Pantelej PO Niška Banja od 16.05.2014. godine. DD2512/14 i PU u Nišu OKP od 15.04.2014. godine kao i dva naloga za izvršenje službenog zadatka PI Pantelej od 14.05.2014. godine i od 15.05.2014. godine pri čemu ne obrazlaže zašto su dve službene beleške i dva službena naloga nezakonit dokaz. Osim toga, službene beleške Pantelej PO Niška Banja od 16.05.2014. godine. DD2512/14 i PU u Nišu OKP od 15.04.2014. godine nisu izvedene kao dokaz na glavnom pretresu (strana 3 obrazloženja prvostepene presude) a u vezi naloga za izvršenje službenog zadatka PI Pantelej od 14.05.2014. godine i od 15.05.2014. godine nisu dati razlozi zašto se radi o nedozvoljenom dokazu.

Nadalje, u odnosu na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP branilac navodi da okrivljeni kritičnom prilikom prema službenim licima nije primenio ni silu ni pretnju, niti ih je na bilo koji način sprečio u otkrivanju krivičnog dela, već se samo nije zaustavio na zaustavni znak policije, pa po stavu branioca sud nije na pouzdan način utvrdio da je okrivljeni kritičnom prilikom upravljao teretnim motornim vozilom, iz kojih navoda po oceni Vrhovnog kasacionog suda proizilazi da branilac osporava činjenično stanje utvrđeno u pravnosnažnim presudama a što saglasno odredbi člana 485. stav 4. ZKP nije dozvoljen razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka - zahteva za zaštitu zakonitosti.

Kako iz iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti samo formalno označava povrede zakona zbog kojih je podnošenje zahteva dozvoljeno, a da suštinski u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP ne daje razloge zbog čega smatra da se radi o nedozvoljenim dokazima, a u odnosu na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i ocenu dokaza u pravnosnažnim presudama – na nedozvoljen zakonski razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.I., adv. T.K. na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP odbacio kao nedozvoljen.

Sa svega izloženog doneta je odluka kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik,                                                                           Predsednik veća-sudija,

Zorica Stojković, s.r.                                                                           Nevenka Važić, s.r.