
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1141/2015
20.01.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog I.M. i dr, zbog krivičnog dela nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog I.M. – advokata I.R., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Valjevu K br.28/14 od 21.04.2015. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.815/15 od 13.10.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 20. januara 2016. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog I.M. – advokata I.R. podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Valjevu K br.28/14 od 21.04.2015. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.815/15 od 13.10.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Valjevu K br.28/14 od 21.04.2015. godine, okrivljeni I.M. je, pored okrivljenog D.B., oglašen krivim zbog krivičnog dela nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koje delo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 godina, pa pošto mu je na osnovu člana 67. stav 1. KZ opozvana uslovna osuda izrečena pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Valjevu 7K 1398/11 od 07.03.2012. godine koja je preinačena presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.5101/12 od 08.11.2012. godine, te je okrivljenom I.M. uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 meseci po ovoj presudi, okrivljeni je primenom odredaba članova 60. stav 2. tačka 2, 67. stav 3. i 63. stav 1. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina i osam meseci, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 14.04.2013. godine do upućivanja u zavod za izvršenje krivičnih sankcija.
Istom presudom, okrivljeni I.M. obavezan je da na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 39.249,54 dinara, te da na ime paušala plati iznos od 10.000,00 dinara, a da zajedno sa okrivljenim D.B. solidarno plati iznos od 406.260,18 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.815/15 od 13.10.2015. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljenog D.B. i njegovog branioca – advokata M.Ž., te žalbe okrivljenog I.M. i njegovog branioca – advokata I.R., a presuda Višeg suda u Valjevu K br.28/14 od 21.04.2015. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog I.M. – advokat I.R., na osnovu člana 485. stav 4. ZKP, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP (koju pogrešno označava kao povredu iz člana 439. stav 1. tačka 2. ZKP), sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijanu presudu tako što će okrivljenog I.M. osloboditi od optužbe za krivično delo nasilničkog ponašanja iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. KZ.
Vrhovni kasacioni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, nalazeći da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Zahtev je neosnovan.
Ukazujući na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP, branilac okrivljenog I.M. u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da u radnjama okrivljenog nema obeležja krivičnog dela nasilničkog ponašanja iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. KZ, zbog kojeg je pravnosnažnom presudom oglašen krivim, obzirom da umišljaj okrivljenog „nije bio uopšte obojen namerom da ugrožava spokojstvo građana, niti da teže ili na bilo koji način remeti javni red i mir“. S tim u vezi, ističe se i da kritičnom prilikom nije bilo prisutnih građana na licu mesta te je „apsurdno tvrditi“ da je došlo do povrede javnog reda i mira, te da je stoga u konkretnom slučaju učinjena povreda zakona na štetu okrivljenog, obzirom da je oglašen krivim zbog krivičnog dela nasilničkog ponašanja iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. KZ i pored toga što u njegovim radnjama ne stoje obeležja ovog krivičnog dela.
Izloženi navodi zahteva se, međutim, po oceni ovoga suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani iz sledećih razloga:
Prema izreci pravnosnažne presude, kritičnom prilikom, tokom druženja u kući okrivljenog I.M., u prisustvu većeg broja ljudi, okrivljeni I.M. i okrivljeni D.B., vršenjem nasilja prema drugima te drskim i bezobzirnim ponašanjem i zlostavljanjem drugih, značajnije su ugrozili spokojstvo građana i teže remetili javni red i mir, na taj način što su bez ikakvog povoda počeli agresivno da se ponašaju prema gostima, te kojom prilikom je okrivljeni I.M. na travnjaku ispred kuće prišao oštećenom M.Ž. i više puta ga udario pesnicom u predelu glave, a zatim kada je oštećeni pao – seo mu je na grudi i nastavio pesnicama da ga udara po glavi, nakon čega je i okrivljeni D.B. oštećenog počeo pesnicama da udara po glavi, a zatim ga je i ubo kuhinjskim nožem dužine 31 cm, nakon čega su obojica okrivljenih nastavili da zlostavljaju oštećenog tako što su ga šutirali po glavi i telu nogama, nanevši mu brojne lake telesne povrede, a kada je oštećena Z.Ž. legla preko tela svog brata – oštećenog M.Ž., kako bi ga zaštitila, oštećenu je okrivljeni I.M. počeo da udara pesnicama u predelu lica i da je čupa za kosu, iščupavši joj minđušu iz levog uha, te kojom prilikom joj je naneo laku telesnu povredu, uz izrečene pretnje da će ukoliko pozove policiju završiti kao njen brat.
Odredbom člana 344. stav 1. KZ, propisano je da ko grubim vređanjem ili zlostavljanjem drugog, vršenjem nasilja prema drugom, izazivanjem tuče ili drskim ili bezobzirnim ponašanjem, značajnije ugrožava spokojstvo građana ili teže remeti javni red i mir, kazniće se zatvorom do tri godine. Stavom 2. istog člana propisano je da ukoliko je delo iz stava 1. izvršeno u grupi ili je pri izvršenju dela nekom licu nanesena laka telesna povreda ili je došlo do teškog ponižavanja građana, učinilac će se kazniti zatvorom od 6 meseci do 5 godina.
Imajući u vidu citirane zakonske propise, te činjenicu da je prema izreci pravnosnažne presude okrivljeni I.M. kritičnom prilikom oko 04,15 časova ujutru, u prisustvu većeg broja ljudi, vršenjem nasilja prema drugome, konkretno prema oštećenom M.Ž., a zatim i prema oštećenoj Z.Ž., te drskim i bezobzirnim ponašanjem i zlostavljanjem oštećenih, kojima je naneo lake telesne povrede, značajnije ugrozio spokojstvo građana i teže remetio javni red i mir, to se u njegovim radnjama stiču svi subjektivni i objektivni elementi krivičnog dela nasilničkog ponašanja iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. KZ, zbog kojeg je pravnosnažnom presudom i oglašen krivim.
Kako je okrivljeni inkriminisane radnje, kako je to i konstatovano u izreci pravnosnažne presude, učinio u prisustvu većeg broja ljudi, odnosno gostiju, to su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, kojima se ukazuje da kritičnom prilikom nije došlo do povrede javnog reda i mira obzirom da ispred kuće okrivljenog I.M. nije bilo prisutnih građana, ocenjeni neosnovanim i bez uticaja na drugačiju odluku.
Iz navedenih razloga, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog I.M., kojim se pravnosnažna presuda pobija zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP i ukazuje da u radnjama okrivljenog nema elemenata krivičnog dela zbog kojeg je oglašen krivim, odbijen je kao neosnovan.
Sa svega izloženog, a na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, doneta je odluka kao u izreci.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Nevenka Važić, s.r.