Kzz 115/2024 438 st. 2 tač.1 zkp

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 115/2024
07.02.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Dubravke Damjanović, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića i Svetlane Tomić Jokić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Koste Francuskog i dr, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Koste Francuskog – advokata Ljubomira Apro, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Novom Sadu K br.165/19 od 21.04.2023. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.881/23 od 09.11.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 07. februara 2024. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Koste Francuskog – advokata Ljubomira Apro, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Novom Sadu K br.165/19 od 21.04.2023. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.881/23 od 09.11.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Novom Sadu K br.165/19 od 21.04.2023. godine okrivljeni Kosta Francuski je, pored okrivljneog AA, oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, za koje delo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju kaznu mu je na osnovu člana 63. KZ uračunato vreme lišenja slobode u periodu od 17.05.2019. godine do 19.05.2019. godine.

Istom presudom, na osnovu člana 246. stav 7. KZ, od okrivljenog Koste Francuskog oduzeta je opojna droga bliže opisana u izreci prvostepene presude.

Na osnovu člana 264. stav 1. ZKP u vezi člana 261. stav 2. tačka 1) i 9) ZKP, okrivljeni su obavezani da naknade troškove krivičnog postupka Višem javnom tužilaštvu u Novom Sadu, u iznosima od po 26.618,00 dinara svaki, te Višem sudu u Novom Sadu u iznosima od po 2.373,05 dinara, kao i da sudu na ime paušala plate iznose od po 10.000,00 dinara svaki, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.881/23 od 09.11.2023. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Novom Sadu, te branioca okrivljenog Koste Francuskog i branilaca okrivljenog AA, a presuda Višeg suda u Novom Sadu K br.165/19 od 21.04.2023. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog Koste Francuskog - advokat Ljubomir Apro, zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) i 9) ZKP i iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, te zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud preinači pobijane presude tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe za predmetno krivično delo, odnosno da ga oglasi krivim zbog krivičnog dela iz člana 246. stav 2. KZ i krivičnog dela iz člana 246a stav 1. KZ, ili da pobijane presude ukine i predmet vrati nadležnom sudu na ponovni postupak, uz istovremeni zahtev da u smislu člana 488. stav 2. ZKP, branilac bude obavešten o danu održavanja sednice veća, te da se shodno odredbi člana 488. stav 3. ZKP odredi da se izvršenje pravnosnažne presude odlaže ili prekida.

Vrhovni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), nakon razmatranja spisa predmeta i pravnosnažnih presuda protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te po oceni navoda izloženih u zahtevu, našao:

Zahtev je neosnovan.

Neosnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Koste Francuskog ukazuje da su nižestepenim presudama učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) i 9) ZKP. S tim u vezi, u zahtevu se navodi da je optužnim aktom okrivljenima Kosti Francuskom i AA stavljeno na teret da su krivično delo iz člana 246. stav 1. KZ izvršili u saizvršilaštvu, dok su pravnosnažnom presudom oglašeni krivim kao samostalni izvršioci, a na koji način prema stavu branioca prvostepeni sud nije potpuno rešio predmet optužbe, pri čemu je i povredio identitet optužbe i presude.

Iznete navode zahteva Vrhovni sud ocenjuje neosnovanim, obzirom da su iste povrede zakona isticane i u žalbama izjavljenim protiv prvostepene presude, pa kako je Apelacioni sud u Novom Sadu, kao drugostepeni, ocenio ove žalbene navode neosnovanim i s tim u vezi u obrazloženju svoje presude na strani 3, stav sedmi i osmi i strani 4 stav prvi, dao dovoljne i jasne razloge, koje i ovaj sud u svemu prihvata kao pravilne, to na ove razloge u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP i upućuje.

Neosnovano se zahtevom ukazuje i da je pravnosnažna presuda doneta uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, jer se zasniva na dokazima na kojima se prema odredbama ZKP ne može zasnivati – na zapisniku o pretresanju stana i drugih prostorija sačinjenom dana 17.05.2019. godine u odnosu na prostorije koje koristi okrivljeni Kosta Francuski, zajedno sa fotodokumentacijom i potvrdama o privremeno oduzetim predmetima. S tim u vezi, u zahtevu se navodi da naredba sudije za prthodni postupak Višeg suda u Novom Sadu Kppr br.209/19 od 17.05.2019. godine nije sačinjena na zakonom propisan način, jer nije obrazložena, obzirom da ne sadrži nijedan razlog zbog kog se pretresanje naređuje, te da je glasila na stan koji se nalazi u ..., ulica ... broj .., a ne na vikendicu u ..., u ulici ... broj .., pa pripadnici UKP – SBPOK nisu imali ovlašćenje da izvrše pretres na toj lokaciji.

Izloženi navodi zahteva su, po oceni ovoga suda, neosnovani.

Ovo stoga što je branilac okrivljenog Koste Francuskog na istu povredu zakona ukazivao i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je ove žalbene navode ocenio neosnovanim, dajući pri tome jasne razloge za svoju odluku na strani 4, stav drugi, treći i četvrti i na strani 5, stav prvi svoje odluke, koje razloge ovaj sud u svemu prihvata kao pravilne i u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP na njih upućuje.

Pored toga, iz spisa predmeta proizilazi da je naredbom sudije za prethodni postupak Višeg suda u Novom Sadu Kppr br.209/19 od 17.05.2019. godine, naređen pretres stana i drugih prostorija u Novom Sadu, u ulici ... broj .. i u ..., ulica ... broj .., koje koristi okrivljeni Kosta Francuski i to, na osnovu odredaba članova 152, 155. i 157. stav 1. ZKP, sa obrazloženjem da će se pretresom stana i drugih prostorija verovatno pronaći tragovi krivičnog dela iz člana 246. stav 3. KZ, kao i predmeti važni za krivični postupak, na osnovu koje naredbe je i izvršeno pretresanje stana i drugih prostorija okrivljenog u ulici ... broj .. . Sudija za prethodni postupak Višeg suda u Novom Sadu doneo je još jednu naredbu Kppr br.209/19 od 17.05.2019. godine, kojom je na osnovu odredaba članova 155. i 157. ZKP naređen i pretres stana i drugih prostorija u ..., ulica ... broj .., koje koristi okrivljeni Kosta Francuski, sa obrazloženjem da se pretresom stana mogu pronaći predmeti i tragovi krivičnog dela iz člana 246. KZ.

Imajući u vidu navedeno, to je očigledno da je pretresanje stana i drugih prostorija koje koristi okrivljeni Kosta Francuski u svemu izvršeno u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku, te da pravnosnažna presuda nije zasnovana na nezakonitim dokazima, kako se to neosnovano ističe u podnetom zahtevu. Stoga je zahtev i u ovom delu odbijen kao neosnovan.

Neosnovano se u podnetom zahtevu ukazuje i na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP.

S tim u vezi,u podnetom zahtevu ističe se da je okrivljeni morao biti oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela iz člana 246. stav 2. KZ i iz člana 246a stav 1. KZ, a ne zbog krivičnog dela iz člana 246. stav 1. KZ, obzirom da se iz izvedenih dokaza može zaključiti da je samo uzgajao opojnu drogu, a ne i da je istu proizvodio, uz zaključak da nema dokaza da je predmetna opojna droga bila namenjena prodaji.

Ni ovi navodi zahteva nisu mogli biti prihvaćeni kao osnovani.

Prema izreci pravnosnažne presude, okrivljeni Kosta Francuski je u periodu od sredine 2018. godine do 17.05.2019. godine u Novom Sadu, u stanu u ulici ... broj .., te u prostorijama porodične kuće na ..., ulica ... broj .., neovlašćeno proizvodio i radi dalje prodaje, a delom i za svoje potrebe, držao supstancu kanabis – tzv. marihuanu, na taj način što je adaptirao prostoriju u svrhu proizvodnje iste, postavivši boksove sa osvetljenjem, digitalnim meračem temperature i vlažnosti i ventilacionim sistemima radi bržeg rasta biljaka kanabisa, te je posadio semenke kanabisa, koje biljke je zatim obrađivao, zalivao i prihranjivao hemijskim sredstvima, a kada dovoljno sazru – ubirao i vršio sušenje i usitnjavanje, pri čemu je bio sposoban da shvati značaj svoga dela i da upravlja svojim postupcima.

Krivično delo iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika čini onaj ko neovlašćeno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju ili ko radi prodaje kupuje, drži ili prenosi ili ko posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašćeno stavlja u promet supstance ili preparate koji su proglašeni za opojne droge. Dakle, radnja izvršenja krivičnog dela iz člana 246. stav 1. KZ sadrži veći broj alternativno postavljenih radnji i može se sastojati u proizvodnji, preradi, prodaji ili nuđenju na prodaju opojnih droga, kao i u kupovanju, držanju ili prenošenju radi prodaje opojnih droga, a učinilac mora postupati neovlašćeno.

Pod proizvodnjom se podrazumeva svaka aktivnost izvršioca kojom se iz određenog materijala može dobiti supstanca koja ima svojstvo opojne droge, a sađenje i uzgajanje kanabisa predstavlja proizvodnju ukoliko su osim radnje setve i nege biljke u smislu biološkog zrenja, do okončanja vegetacije, preduzete i dalje radnje – ubiranje listova i cvetova, te sušenje i usitnjavanje prethodno uzgojene biljke kanabis.

Polazeći od navedenog, te iz činjeničnog opisa u izreci pravnosnažne presude, iz kog jasno proizilazi da je okrivljeni Kosta Francuski neovlašćeno proizvodio supstancu koja je proglašena za opojnu drogu, i to kanabis (marihuanu), na taj način što je u stanu u Novom Sadu i u porodičnoj kući na ..., koje prostorije je adaptirao u svrhu proizvodnje opojne droge marihuane i postavio boksove sa osvetljenjem, digitalnim meračem temperature i vlažnosti, kao i ventilacionim sistemima radi bržeg rasta biljaka kanabisa, te je posadio semenke kanabisa koje je zatim obrađivao, zalivao i prihranjivao hemijskim sredstvima koje je kad dovoljno sazru ubirao i vršio sušenje i usitnjavanje, pri čemu je i u stanu i u porodičnoj kući pronađena opojna droga marihuana bliže opisana u izreci prvostepene presude, o čemu su sačinjene i potvrde o privremeno oduzetim predmetima, to po nalaženju ovoga suda iz navedenih činjenica i okolnosti u izreci pravnosnažne presude jasno proizilaze sva zakonska obeležja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, zbog kog je okrivljeni pravnosnažnom presudom oglašen krivim, a ne zakonska obeležja krivičnog dela iz člana 246. stav 2. KZ i krivičnog dela iz člana 246a stav 1. KZ, kako se to neosnovano ističe u podnetom zahtevu.

Naime, okrivljeni je u konkretnom slučaju, pored neovlašćenog uzgajanja biljaka, preduzeo i radnje branja i sušenja biljaka, kojima je proizveo supstancu koja ima svojstvo opojne droge – kanabis, koji sadrži psihoaktivnu supstancu THC u udelu većem od 0,3% koja se nalazi na Spisku psihoaktivnih kontrolisanih supstanci Pravilnika o utvrđivanju Spiska psihoaktivnih kontrolisanih supstanci, a što predstavlja radnju neovlašćene proizvodnje opojne droge koja je propisana kao radnja izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ.

Stoga se neosnovano u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Koste Francuskog ukazuje i da je nižestepenim presudama učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, pa je zahtev i u ovom delu odbijen kao neosnovan.

Iz iznetih razloga, na osnovu odredbe člana 491. stav 1. i 2. ZKP, doneta je odluka kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   Predsednik veća-sudija

Snežana Medenica, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                         Milena Rašić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić