Kzz 1152/2018 2.4.1.22.1.1.9

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1152/2018
24.10.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Radmile Dragičević Dičić i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog dva krivična dela ugrožavanje opasnim oruđem pri tuči i svađi iz člana 124. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog –advokata Dobrivoja Lazarevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Brusu 1K br.83/2017 od 20.10.2017. godine i Višeg suda u Kruševcu Kž1 br.182/18 od 20.07.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 24. oktobra 2018. godine, većinom glasova, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Dobrivoja Lazarevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Brusu 1K br.83/2017 od 20.10.2017. godine i Višeg suda u Kruševcu Kž1 br.182/18 od 20.07.2018. godine, u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u preostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Brusu 1K br.83/2017 od 20.10.2017. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja dva krivična dela ugrožavanje opasnim oruđem pri tuči i svađi iz člana 124. stav 1. Krivičnog zakonika, pa pošto su mu prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po dva meseca za svako od izvršenih krivičnih dela okrivljenom je na osnovu člana 60. stav 2. KZ i odredaba članova 64, 65. i 66. KZ izrečena uslovna osuda, tako što mu je utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri meseca i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku proveravanja od jedne godine od dana pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo.

Istom presudom, okrivljeni je obavezan da na ime paušala, u korist budžetskih sredstava suda, plati iznos od 5.000,00 dinara te da na ime zastupanja oštećenih od strane advokata plati iznos od 131.625,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Oštećeni BB i VV su radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućeni na parnicu.

Navedena presuda ispravljena je rešenjem Osnovnog suda u Brusu 1K br.83/2017 od 06.06.2018. godine, u delu koji se odnosi na troškove postupka punomoćnika oštećenih – advokata Milijane Milutinović, tako što je okrivljeni AA na ime zastupanja oštećenih od strane advokata obavezan da oštećenima isplati iznos od 160.250,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je u ostalom delu prvostepena presuda ostala neizmenjena.

Presudom Višeg suda u Kruševcu Kž1 br.182/18 od 20.07.2018. godine, delimičnim usvajanjem žalbe branioca okrivljenog AA – advokata Dobrivoja Lazarevića, presuda Osnovnog suda u Brusu 1K br.83/2017 od 20.10.2017. godine, preinačena je samo u pogledu odluke o troškovima krivičnog postupka, tako što je okrivljeni AA obavezan da oštećenima VV i BB nadoknadi troškove krivičnog postupka na ime angažovanja punomoćnika, kao i troškove paušala, o čijoj visini će odlučiti prvostepeni sud posebnim rešenjem, dok je žalba branioca okrivljenog – advokata Dobrivoja Lazarevića u preostalom delu odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac AA – advokat Dobrivoje Lazarević, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, konkretno zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) ZKP, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP u vezi člana 124. stav 1. KZ u vezi sa članom 423. tačka 1) ZKP i zbog povrede odredaba člana 441. stav 4. ZKP u vezi sa članom 262. stav 1. i 2. u vezi sa članom 455. stav 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijane presude tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe, jer delo za koje je osuđen nije krivično delo, ili da ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP) razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev je neosnovan u delu u kojem se odnosi na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.

Neosnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) ZKP i s tim u vezi navodi da pravnosnažnom presudom nije u potpunosti rešen predmet optužbe.

U vezi sa ovom povredom zakona, u zahtevu se navodi da je drugostepenom odlukom prvostepena presuda preinačena samo u delu odluke o troškovima postupka, tako što je okrivljeni obavezan da oštećenima naknadi troškove postupka na ime nagrade i nužnih izdataka branioca, s tim da o visini troškova odluči prvostepeni sud posebnim rešenjem, pa je prema stavu branioca drugostepeni sud, obzirom da nije doneo odluku o visini troškova krivičnog postupka, niti odluku po žalbi na rešenje o ispravci prvostepene presude od 06.06.2018. godine, učinio navedenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, jer nije u potpunosti rešio predmet optužbe.

Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim, iz sledećih razloga:

Prema stanju u spisima, okrivljeni AA je izrekom pravnosnažne presude oglašen krivim za identičan činjenični opis i pravnu kvalifikaciju, kako mu je to stavljeno na teret optužnim predlogom nadležnog javnog tužioca.

Bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) ZKP, postoji ukoliko pobijanom presudom nije potpuno rešen predmet optužbe, dakle o ovoj bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka može se govoriti samo kada sud nije doneo odluku o nekoj tački optužbe odnosno ukoliko nije doneo odluku o nekom krivičnom delu koje je okrivljenom stavljeno na teret, dok se pod ovu procesnu povredu ne može podvesti izostavljanje odluke o imovinsko- pravnom zahtevu i troškovima postupka, jer u pogledu ovih pitanja sud nije vezan predlogom sadržanim u optužnici.

Imajući u vidu navedeno, to su neosnovani navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA u delu u kojem ističe da je u konkretnom slučaju učinjena navedena bitna povreda odredaba krivičnog postupka, obzirom da drugostepeni sud nije doneo odluku o visini troškova. Iz istih razloga navedena povreda nije učinjena ni tako što sud nije odlučio o žalbi na rešenje o ispravci, obzirom da u odnosu na ovo rešenje i nije dozvoljena posebna žalba, saglasno odredbi člana 431. stav 2. ZKP, pa je zahtev i u ovom delu ocenjen neosnovanim.

U preostalom delu isti zahtev je nedozvoljen, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4, učinjenih u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim sudom.

Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona, podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.

U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog AA, kao razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, ističe povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom preko branioca, međutim u obrazloženju zahteva, u vezi sa ovom povredom krivičnog zakona, branilac navodi da u toku postupka nije utvrđeno postojanje svađe između okrivljenog i oštećenih kritičnom prilikom, a zbog čega prema stavu odbrane u radnjama okrivljenog nema elemenata predmetnih krivičnih dela. Kako se, dakle, izloženim navodima ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu dokaza, a što ne predstavlja razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog leka okrivljenom preko branioca, to je zahtev u ovom delu odbačen kao nedozvoljen.

Pored toga, zahtevom se ukazuje na povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP u vezi sa članom 262. stav 1. i 2. ZKP i članom 455. stav 2. ZKP. Međutim, u obrazloženju zahteva ne navodi se u čemu se ova povreda sastoji, već se s tim u vezi ističe da „odluka drugostepenog suda, kojom se okrivljeni obavezuje da naknadi troškove krivičnog postupka oštećenom, kod činjenice da tom odlukom nije odlučeno o visini tih troškova, nije meritorna odluka“, kao i da „nije jasno iz kojih razloga drugostepeni sud nije sam odlučio o visini troškova postupka, te da o tome nema nikakvog obrazloženja“, kojim navodima zahteva se po oceni ovoga suda ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, zbog koje povrede u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP nije dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom preko branioca. Stoga je zahtev i u ovom delu odbačen kao nedozvoljen.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. u delu u kojem je zahtev odbijen kao neosnovan, te na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP u delu u kojem je zahtev odbačen kao nedozvoljen, doneta je odluka kao u izreci.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                              Predsednik veća-sudija,

Snežana Medenica, s.r.                                                                                                          Nevenka Važić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić