Kzz 1155/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1155/2015
04.02.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Ivanom Trkuljom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog S.Ž., zbog krivičnog dela navođenje maloletnog lica na prisustvovanje polnim radnjama iz člana 185a stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.Ž., advokata N.Ž., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Boru K 186/15 od 11.09.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 1024/15 od 05.11.2015. godine, u sednici veća održanoj 04.02.2016. godine, jednoglasno je doneo:

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.Ž., advokata N.Ž., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Boru K 186/15 od 11.09.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 1024/15 od 05.11.2015. godine u odnosu na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u preostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Boru K 186/15 od 11.09.2015. godine okrivljeni S.Ž. je oglašen krivim da je izvršio krivično delo navođenje maloletnog lica na prisustvovanje polnim radnjama iz člna 185a stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koja će se izvršiti na taj način što okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, a ukoliko okrivljeni jednom u trajanju od 12 časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje ima se odrediti da ostatak kazne izdrži u zatvoru. Okrivljeni S.Ž. je obavezan da na ime sudskog paušala plati iznos od 8.000,00 dinara, a na ime troškova krivičnog postupka iznos od 66.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana od pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudne naplate. Oštećena – dete A.S. je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućena na parnični postupak. Prema okrivljenom S.Ž. je na osnovu člana 89a st. 1. i 2. KZ izrečena mera bezbednosti zabrane približavanja i komunikacije sa oštećenom – detetom A.S. u trajanju od jedne godine računajući od dana pravnosnažnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 1024/15 od 05.11.2015. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog S.Ž., a presuda Osnovnog suda u Boru K 186/15 od 11.09.2015. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti je blagovremeno podneo branilac okrivljenog S.Ž., advokat N.Ž., u smislu člana 485. stav 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijane presude tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe da je izvršio krivično delo iz člana 185a. stav 2. KZ ili da pobijane presude ukine u celosti i predmet vrati na ponovno odlučivanje pred drugim većem.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, i nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da se u konkretnom slučaju eventualno može raditi o izvršenom krivičnom delu „verbalne ili realne“ uvrede, kojim navodima branilac okrivljenog, po oceni ovog suda, ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP.

Međutim, kako izreka pobijane prvostepene presude, koja je u svemu potvrđena pobijanom drugostepenom presudom, sadrži sve subjektivne i objektivne elemente krivičnog dela navođenje maloletnog lica na prisustvovanje polnim radnjama iz člana 185a stav 2. u vezi stava 1. KZ, to su, po oceni ovog suda, neosnovani navodi branioca okrivljenog da se u konkretnom slučaju radi o krivičnom delu uvreda.

Iz iznetih razloga, po oceni ovog suda, neosnovano branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe i to da delo za koje se okrivljeni goni nije krivično delo, te da su u tom smislu pobijane presude donete uz povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP. U vezi sa istaknutom povredom branilac okrivljenog navodi da tokom postupka nije dokazan umišljaj okrivljenog koji bi obuhvatio svest okrivljenog da polnu radnju vrši prema detetu, te da prvostepeni sud u tom smislu nije cenio odbranu okrivljenog iz koje proizilazi da je u kritično vreme imao svest da polnu radnju vrši prema licu starom 18 ili više godina, što je potkrepljeno činjenicom da okrivljeni pre kritičnog događaja uopšte nije lično poznavao oštećenu i nije mogao da zna koliko godina je imala oštećena, pri čemu sud nije utvrdio ni na koji način je okrivljeni kritičnom prilikom naveo oštećenu na prisustvovanje polnim radnjama. Branilac smatra da kako u konkretnom slučaju nema nijednog dokaza koji ukazuje da je okrivljeni imao svest i da je hteo izvršenje dela prema detetu, to su nižestepeni sudovi trebalo da primene institut in dubio pro reo i da zaključe da umišljaj okrivljenog nije bio da polne radnje čini pred detetom već pred odraslom punoletnom osobom.

Iznetim navodima, po oceni ovoga suda, branilac okrivljenog iako formalno označava povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, u suštini daje sopstvenu ocenu izvedenih dokaza tokom postupka iz koje izvodi činjenične zaključke drugačije od onih utvrđenih u pravnosnažnim presudama, odnosno osporava ocenu dokaza i utvrđeno činjenično stanje u pravnosnažnim presudama.

Kako član 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koje u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude, u odnosu na odbijajući deo na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP u delu u kojem je zahtev odbacio kao nedozvoljen.

Zapisničar - savetnik                                                                                              Predsednik veća-sudija

Ivana Trkulja Veselinović,s.r.                                                                          Janko Lazarević,s.r.