Kzz 1163/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1163/2014
27.11.2014. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragomira Milojevića i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Ivanom Trkuljom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog L.K., zbog produženog krivičnog dela uništenje i oštećenje tuđe stvari iz člana 212. stav 1.Krivičnog zakonika u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog L.K., advokata M.M., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pančevu K 3750/10 od 27.03.2014. godine i Višeg suda u Pančevu Kž 349/14 od 23.07.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 27.11.2014. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog L.K., advokata M.M., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pančevu K 3750/10 od 27.03.2014. godine i Višeg suda u Pančevu Kž 349/14 od 23.07.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pančevu K 3750/10 od 27.03.2014. godine okrivljeni L.K. je oglašen krivim da je izvršio produženo krivično delo uništećenje i oštećenje tuđe stvari iz člana 212. KZ u vezi člana 61. KZ, za koje mu je izrečena sudska opomena. Na osnovu člana 264. stav 1. u vezi člana 261. stav 3. ZKP okrivljeni je obavezan da sudu plati paušalni iznos od 5.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je na osnovu člana 258. stav 4. ZKP privatni tužilac Đ.G. radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na parnični postupak.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog L.K., advokat M.M. zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i preinači pobijane presude, tako što će okrivljenog L.K. osloboditi od optužbe da je izvršio produženo krivično delo uništenje i oštećenje tuđe stvari iz člana 212. stav 1. u vezi člana 61. KZ.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 486. stav 1. ZKP i člana 487. stav 1. ZKP održao sednicu veća u kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog L.K., advokata M.M., je nedozvoljen.

Odredbom člana 485. stav 1. ZKP su propisani razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane lica ovlašćenih za podnošenje zahteva, pa između ostalih u članu 485. stav 1. tačka 1) ZKP kao razlog je predviđena povreda zakona.

Odredbom člana 485. stav 4. ZKP ograničeni su razlozi zbog kojih okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa sledstveno tome, okrivljeni na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 4. ZKP, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti samo zbog povreda tog zakonika propisanih u članu 74, članu 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), članu 439. tačka 1) do 3) i članu 441. st. 3. i 4. učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom.

Kao razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog L.K. ističe da je pobijanim odlukama povređen krivični zakonik tako što sud nije potpuno rešio predmet optužbe, čime ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) ZKP i s tim u vezi navodi da iz odbrane okrivljenog date na glavnom pretresu 25.02.2014. godine proizilazi da je on predmetne radnje preduzeo isključivo da bi zaštitio svoju privatnu imovinu i da on tim radnjama nije imao nameru da pričini štetu privatnom tužiocu, te po oceni branioca okrivljenog nije postojao umišljaj na strani okrivljenog, a kako je to nesumnjivo utvrđeno presudama prvostepenog i drugostepenog suda. Takođe u zahtevu ističe i to da iz iskaza privatnog tužioca proizilazi da je šteta koju je pretrpeo novčani iznos, pa nema osnova za krivično gonjenje okrivljenog, već privatni tužilac svoja prava može da ostvari u parničnom postupku za naknadu štete, te da je sud u potpunosti kao međusobno saglasne prihvatio iskaze svedoka Đ.G. i M.I., ne postavljajući pitanje verodostojnosti iskaza svedoka M.I., s obzirom da je isti zaposlen kod privatnog tužioca i pitanje je da li je svoj iskaz dao slobodnom voljom ili pod pritiskom. Izloženim navodima zahteva za zaštitu zakonitosti, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, branilac okrivljenog L.K., pozivajući se pogrešno na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) ZKP, a da presudom nije potpuno rešen predmet optužbe, u suštini osporava ocenu izvedenih dokaza i istom utvrđeno činjenično stanje u pravnosnažnoj presudi, što nije razlog iz člana 485. stav 4. ZKP zbog kojeg okrivljeni preko branioca može podneti ovaj vanredni pravni lek, pa je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u ovom delu ocenjen kao nedozvoljen.

Branilac okrivljenog u zahtevu ukazuje i to da prvostepeni sud nije utvrdio da li je stvar uništena ili oštećena i ako je oštećena u kojoj meri i da li je uopšte smanjena upotrebna vrednost stari, jer u izreci pobijane pravosnažne presude navodi samo da je okrivljeni „u više navrata oštetio tuđe stvari na taj način što je....više puta isekao metalnu armaturu – žicu i pokidao šalunge za betoniranje stubova koji su u dvorištu privatnog tužioca bili postavljeni za izgradnju ogradnog zida, onemogućivši tako dalje radove na izgradnji ogradnog zida u dvorištu privatnog tužioca“. Po nalaženju ovog suda, iznetim navodima branioca okrivljenog u suštini se ukazuje na to da je izreka pobijane pravnosnažne presude nerazumnjiva, što bi po oceni ovog suda predstavljalo bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, te kako navedena povreda odredaba krivičnog postupka nije propisana kao razlog zbog kojeg okrivljeni preko branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti u smislu člana 485. stav 4. ZKP, to je zahtev i u ovom delu ocenjen kao nedozvoljen.

Imajući u vidu odredbu člana 71. stav 1. tačka 5) ZKP koja propisuje da branilac ima pravo da u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni, Vrhovni kasacioni sud nalazi da sledstveno tome ni branilac okrivljenog ne može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti mimo razloga predviđenih u članu 485. stav 4. ZKP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar - savetnik                                                                                        Predsednik veća-sudija

Ivana Trkulja Veselinović,s.r.                                                                    Janko Lazarević.s.r.