Kzz 1167/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1167/2014
02.12.2014. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog M.T., zbog krivičnog dela poreska utaja iz člana 229. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata V.J., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Šidu K 774/11 od 11.04.2014. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1 189/14 od 16.10.2014. godine, u sednici veća održanoj 02.12.2014. godine, jednoglasno je, doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.T., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Šidu K 774/11 od 11.04.2014. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1 189/14 od 16.10.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Šidu K 774/11 od 11.04.2014. godine okrivljeni M.T. oglašen je krivim zbog izvršenog krivičnog dela poreska utaja iz člana 229. stav 1. KZ za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci koja se neće izvršiti ukoliko u roku od jedne godine po pravnosnažnosti presude, ne izvrši novo krivično delo, te mu je sud izrekao i novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 dinara koju je dužan platiti u roku od tri meseca, po pravnosnažnosti presude, a u suprotnom novčana kazna će biti zamenjena kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne biti određen jedan dan zatvora ili će uz izričitu saglasnost okrivljenog kazna biti zamenjena kaznom rada u javnom interesu, tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne biti određeno osam časova rada u javnom interesu.

Istom presudom okrivljeni je obavezan da u smislu člana 258. stav 1. ZKP-a sud (očiglednom omaškom navodi „član 358. stav 1“ kao osnov odlučivanja o imovinsko-pravnom zahtevu) Republici Srbiji na ime naknade štete plati iznos od 385.559,70 dinara, kao u izreci presude, te je obavezan da sudu naknadi troškove krivičnog postupka i sudskog paušala, kao u izreci presude.

Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1 189/14 od 16.10.2014. godine odbijena je, kao neosnovana, žalba branioca okrivljenog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Šidu K 774/11 od 11.04.2014. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, u smislu člana 483. stav 1. ZKP-a branilac okrivljenog, advokat V.J., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1. ZKP-a, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, te da ukine prvostepenu presudu i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje ili da preinači drugostepenu presudu tako što će doneti oslobađajuću presudu.

Vrhovni kasacioni sud je, u smislu člana 488. stav 1. ZKP-a, nakon dostavljanja primerka zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu, održao sednicu veća u smislu člana 490. ZKP-a, o kojoj nije obavestio Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, nalazeći da njihovo prisustvo sednici veća nije neophodno i da nije od značaja za donošenje odluke, na kojoj sednici je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev podnet, te je po oceni navoda i predloga u zahtevu branioca okrivljenog, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.T., advokata V.J., je neosnovan.

Neosnovano se u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog pravnosnažne presude pobijaju zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP-a navodima da u radnjama okrivljenog nema protivpravnosti, što isključuje postojanje krivičnog dela. Prema stavu odbrane, prijavljivanjem prometa u poreskoj prijavi okrivljeni bi stekao pravo da koristi prethodni PDV u istom iznosu (385.559,70 dinara) za koji se tereti da je izbegao da plati i za koji je navodno oštetio budžet Republike Srbije, odnosno iznos za koji je pravnosnažno oglašen krivim. Prvostepeni sud je propustio da primeni odredbu člana 42. Zakona o PDV-u te je propustio da utvrdi da predmetni račun ispunjava sve materijalne suštinske uslove za korišćenje prethodnog PDV-a, a jedino nije ispunio jedan formalni uslov, a to je predaja poreske prijave.

Odbrana nalazi da krivično delo poreska utaja postoji kada neko lice prikriva promet da bi izbeglo plaćanje poreza, dok u ovom slučaju važi suprotno, odnosno prikazivanje prometa ide u korist okrivljenog, a prikrivanje prometa ide na štetu okrivljenog, što sve ukazuje da zaista nema protivpravnosti u radnjama okrivljenog.

Međutim, Vrhovni kasacioni sud ove navode u zahtevu branioca okrivljenog kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP-a ocenjuje kao neosnovane, nalazeći da su iste povrede zakona već isticane u žalbi branioca okrivljenog i da je o istima drugostepeni sud već odlučivao. Kako Vrhovni kasacioni sud prihvata razloge žalbenog suda date u presudi Kž1 189/14 od 16.10.2014. godine, to u smislu člana 491. stav 2. ZKP-a upućuje na razloge sadržane u presudi žalbenog suda.

S`obzirom na napred navedeno, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su neosnovani i navodi u zahtevu branioca okrivljenog kojima se ukazuje da se u konkretnom slučaju može govoriti o delu malog značaja i da su nižestepeni sudovi bili dužni da primene odredbu člana 18. Krivičnog zakonika, koja propisuje da nije krivično delo ono delo koje, iako sadrži obeležja krivičnog dela, predstavlja delo malog značaja, a delo je malog značaja ako je stepen krivice učinioca nizak, ako su štetne posledice odsutne ili su neznatne i ako opšta svrha krivičnih sankcija ne zahteva izricanje krivične sankcije, s`obzirom na to da radnje okrivljenog opisane u izreci pravnosnažnih presuda sadrže sva bitna obeležja krivičnog dela poreska utaja iz člana 229. stav 1. Krivičnog zakonika, za koje je okrivljeni M.T.oglašen krivim i kažnjen po zakonu. Za ovo krivično delo propisana je kazna zatvora od 6 meseci do 5 godina i novčana kazna, dakle obavezno je kumulativno izricanje ove krivične sankcije, tako da krivično delo nije malog značaja, u smislu člana 18. stav 3. Krivičnog zakonika.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova i člana 491. stav 1. ZKP-a, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                     Predsednik veća-sudija,

Olgica Kozlov, s.r.                                                                                          Dragiša Đorđević, s.r.