Kzz 1174/2018 odbijen zahtev; povreda zakona iz čl. 441 st. 3 ZKP

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1174/2018
25.10.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Radoslava Petrovića, Miroljuba Tomića, Sonje Pavlović i Maje Kovačević Tomić, članova veća, sa savetnikom Marinom Pandurović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela oštećenje tuđih prava iz člana 220. stav 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Zorana Mitića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu 1K 933/17 od 15.11.2017. godine i Višeg suda u Nišu Kž1 139/18 od 24.04.2018. godine, na sednici veća održanoj 25.10.2018. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Zorana Mitića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu 1K 933/17 od 15.11.2017. godine i Višeg suda u Nišu Kž1 139/18 od 24.04.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu 1K 933/17 od 15.11.2017. godine, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela oštećenje tuđih prava iz člana 220. stav 2. KZ, za koje mu je izrečena uslovna osuda, kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) meseca i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti, ukoliko okrivljeni u roku od 1 (jedne) godine od dana pravnosnažnosti navedene presude, ne učini novo krivično delo i ako u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti navedene presude ne isplati privatnom tužiocu-oštećenom BB, iznos od 80.000,00 dinara, na ime glavnog duga, sa kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate počev od 30.05.2012. godine do konačne isplate, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 126.700,00 dinara, shodno presudi Osnovnog suda u Nišu 33P 8299/10 od 30.05.2012. godine i rešenju o izvršenju 6I 3260/13 od 15.04.2013. godine. Istom presudom, okrivljeni je obavezan da sudu na ime paušala plati iznos od 5.000,00 dinara, kao i da plati takse za tužbu i presudu u iznosu od 1.960,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti navedene presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Okrivljeni je obavezan da privatnom tužiocu BB, na ime nužnih troškova krivičnog postupka, plati iznos od 263.250,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti navedene presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Višeg suda u Nišu Kž1 139/18 od 24.04.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, advokata Zorana Mitića, a presuda Osnovnog suda u Nišu 1K 933/17 od 15.11.2017. godine, je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti, blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Zoran Mitić, u smislu člana 485. stav 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijane presude i okrivljenog oslobodi od optužbe ili ih ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je na sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Branilac u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je nižestepeni sud osudio okrivljenog na ispunjenje imovinskopravnog zahteva u iznosu od 80.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30.05.2012. godine, iako privatni tužilac nije tokom krivičnog postupka istakao imovinskopravni zahtev, već je izjavio da će takav zahtev ostvariti u posebnom postupku, pa branilac smatra da je sud postupajući na taj način, povredio zakon.

Iznetim navodima, iako formalno ne označava, po nalaženju ovog suda, branilac suštinski ukazuje da je sud odlukom o imovinskopravnom zahtevu povredio zakon, tj. ukazuje na povredu zakona iz člana 441. stav 3. ZKP.

Međutim, ovi navodi zahteva ne mogu se prihvatiti kao osnovani, a iz sledećih razloga:

Odredbom člana 441. stav 3. ZKP je propisano da se odluka o dosuđenom imovinskpravnom zahtevu ili odluka o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela, može pobijati ako je sud ovom odlukom povredio zakonske odredbe.

Izrekom pobijane prvostepene presude Osnovnog suda u Nišu, koja je u svemu potvrđena drugostepenom presudom, okrivljeni je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela iz člana 220. stav 2. KZ, za koje mu je izrečena uslovna osuda, kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) meseca i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ako okrivljeni u roku od 1 (jedne) godine od dana pravnosnažnosti navedene presude, ne izvrši novo krivično delo i ako okrivljeni u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti navedene presude, ne isplati privatnom tužiocu oštećenom BB, iznos od 80.000,00 dinara na ime glavnog duga sa kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate počev od 30.05.2012. godine do konačne isplate, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 126.700,00 dinara, shodno presudi Osnovnog suda u Nišu 33P 8299/10 od 30.05.2012. godine i rešenju o izvršenju 6I 3260/13 od 15.04.2013. godine.

Polazeći od navedenog i citirane zakonske odredbe, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, kako prema izreci pravnosnažne presude, sud nije uopšte odlučivao o imovinskopravnom zahtevu, to u konkretnom slučaju nije ni moglo doći do povrede zakona iz člana 441. stav 3. ZKP. U vezi toga, pomenuti iznos od 80.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30.05.2012. godine, odnosi se na ispunjenje određene obaveze, koja je u uslovnoj osudi shodno članu 65. stav 2. KZ određena okrivljenom, uz obavezan uslov da isti za vreme proveravanja ne izvrši novo krivično delo- a ne na dosuđeni imovinskopravni zahtev, kako to branilac neosnovano ističe u podnetom zahtevu.

Iz iznetih razloga, neosnovano branilac ukazuje da je pobijanim pravnosnažnim presudama, učinjena povreda zakona iz člana 441. stav 3. ZKP.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                    Predsednik veća-sudija

Marina Pandurović,s.r.                                                                                                                              Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić