Kzz 118/2024 2.4.1.22.1.2.1

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 118/2024
13.02.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Miroljuba Tomića, Tatjane Vuković, Gordane Kojić i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr, zbog krivičnog dela omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 247. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Mihajla Markovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Užicu 3K br. 257/23 od 15.08.2023. godine i Višeg suda u Užicu Kž1 215/23 od 02.11.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 13.02.2024. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Mihajla Markovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Užicu 3K br. 257/23 od 15.08.2023. godine i Višeg suda u Užicu Kž1 215/23 od 02.11.2023. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti odbacuje kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Užicu 3K br. 257/23 od 15.08.2023. godine, oglašeni su krivim okrivljeni BB i AA i to u stavu prvom i drugom okrivljeni BB da je izvršio krivično delo neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 1. Krivičnog zakonika, za koje je osuđen na novčanu kaznu u određenom iznosu od 100.000,00 dinara koju je dužan da plati u ratama u roku od 10 meseci od dana pravnosnažnosti presude, a koja će u slučaju neplaćanja biti zamenjena kaznom zatvora, tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora i krivično delo lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 1. Krivičnog zakonika, za koje mu je izrečena uslovna osuda, tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 meseca sa vremenom proveravanja od jedne godine od dana pravnosnažnosti presude, a istom je izrečena i mera bezbednosti oduzimanje predmeta bliže označenih u izreci. U stavu tri izreke okrivljeni AA oglašen je krivim da je izvršio krivično delo omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 247. stav 1. Krivičnog zakonika, za koje mu je izrečena uslovna osuda, tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 meseci i istovremeno određeno da se utvrđena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljeni u vreme proveravanja od 1 godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo. Istom presudom obavezani su okrivljeni da na ime paušala plate sudu iznos od po 5.000,00 dinara, kao i da okrivljeni AA na ime troškova postupka Višem javnom tužiocu u Užicu plati iznos od 5.280,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.

Presudom Višeg suda u Užicu Kž1 215/23 od 02.11.2023. godine delimično je usvojena žalba branioca okrivljenog BB i preinačena je presuda Osnovnog suda u Užicu 3K br. 257/23 od 15.08.2023. godine samo u drugoj tački izreke prvostepene presude, tako što je okrivljeni BB na osnovu člana 423. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 1. Krivičnog zakonika, dok su zajednička žalba okrivljenih BB i AA u preostalom delu i žalba Osnovnog javnog tužioca u Užicu odbijene kao neosnovane i u preostalom delu prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv napred navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenog AA, advokat Mihajlo Marković, blagovremeno je podneo zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev za zaštitu zakonitosti kao osnovan, pobijane presude ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje ili da iste preinači, tako da okrivljenog oslobodi od optužbe za delo koje mu je stavljeno na teret.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu (člana 488. stav 1. ZKP) i na sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je neosnovan u odnosu na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, dok je u preostalom delu nedozvoljen.

U podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac navodi da je pobijanim presudama učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, uz obrazloženje da delo za koje je okrivljeni oglašen krivim nije krivično delo s obzirom da je okrivljeni izrekom prvostepene presude oglašen krivim da je dao na uživanje drugom licu materiju kanabis koja nije opojna droga, budići da se opojnom drogom smatraju samo one sorte kanabisa koje u sebi sadrže ili mogu sadržati više od 0,3% tetrahidrokanabinola (THC), što nije označeno u izreci presude.

Iznete navode zahteva branioca okrivljenog Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane.

Odredbom člana 247. stav 1. Krivičnog zakonika propisano je da krivično delo omogućavanje uživanja opojnih droga čini onaj ko navodi drugog na uživanje opojne droge ili mu daje opojnu drogu da je uživa on ili drugo lice ili stavi na raspolaganje prostorije radi uživanja opojne droge ili na drugi način omogućuje drugom licu da uživa opojnu drogu.

Iz izreke prvostepene presude proizilazi da je okrivljenom AA stavljeno na teret da je učinio krivično delo omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 247. stav 1. Krivičnog zakonika, tako što je „...drugom dao opojnu drogu da je uživa, na taj način što je okrivljenom BB dao opojnu drogu „kanabis“ savijenu u ručno savijenu cigaretu – „džoint“ koji je prethodno sam savio, a koja supstanca se nalazi na spisku psihoaktivnih kontrolisanih supstanci Pravilnika o utvrđivanju spiska psihoaktivnih kontrolisanih supstanci („Službeni glasnik RS“, br. 73/22 od 30.06.2022. godine), svestan svoga dela čije izvršenje je hteo i svestan da je njegovo delo zabranjeno, u stanju u kome je mogao da shvati značaj svoga dela i da upravlja svojim postupcima“.

U radnjama okrivljenog AA navedenim u izreci prvostepene presude se, po nalaženju Vrhovnog suda, stiču sva objektivna i subjektivna obeležja krivičnog dela omogućavanje uživanja opojnih droga, a činjenica da u izreci presude nije navedeno da pronađena supstanca – opojna droga kanabis sadrži više od 0,3% THC, nije od značaja u situaciji kada je navedeno da se ista nalazi na spisku psihoaktivnih kontrolisanih supstanci Pravilnika o utvrđivanju spiska psihoaktivnih kontrolisanih supstanci i da je u dokaznom postupku kao dokaz izvedeno veštačenje obavljeno u okviru Nacionalnog centra za kriminalističku forenziku, Odsek regionalni centar za kriminalističku forenziku u Užicu zapisnik o veštačenju je sačinjen 03/2/11/4 PR 234-4-974/22 30.09.2022. godine iz koga proizilazi da je odgovarajućom metodom utvrđeno da dostavljena nepoznata suva biljna materija sadrži psihoaktivnu kontrolisanu supstancu THC u masivnom delu većem od 0,3%, a koja materija i supstanca se nalaze na spisku psihoaktivnih kontrolisanih supstanci Pravilnika o utvrđivanju spiska psihoaktivnih kontrolisanih supstanci („Službeni glasnik RS“, br. 73/22 od 30.06.2022. godine).

Iz iznetih razloga, po nalaženju Vrhovnog suda, u radnjama okrivljenog stiču se sva bitna obeležja ovog krivičnog dela, pa su suprotni navodi branioca izneti u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ocenjeni kao neosnovani.

U preostalom delu podnetog zahteva za zaštitu zakonitosti branilac navodi da nije na nesumnjiv način utvrđeno da je materija koja je analizirana upravo potekla od one materije koju je okrivljeni AA dao drugom licu na uživanje, a kojim navodima branilac pobija činjenično stanje kao pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te suštinski ukazuje na povredu zakona iz člana 440. ZKP.

Kako članom 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni odnosno njegov branilac shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 440. ZKP, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga Vrhovni sud je na osnovu odredaba člana 491. stav 1. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar – savetnik                                                                                                           Predsednik veća – sudija

Marija Ribarić, s.r.                                                                                                                Bata Cvetković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić