
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1189/2015
26.01.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog I.P., zbog krivičnog dela poreska utaja iz člana 229. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog, advokata I.K. i advokata G.T., podnetim protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Prokuplju K 586/13 od 17.11.2014. godine i Višeg suda u Prokuplju Kž 145/15 od 09.09.2015. godine, u sednici veća održanoj 26.01.2016. godine, jednoglasno je, doneo:
P R E S U D U
USVAJAJU SE, kao osnovani, zahtevi za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog I.P., pa se PREINAČUJU pravnosnažne presude Osnovnog suda u Prokuplju K 586/13 od 17.11.2014. godine i Višeg suda u Prokuplju Kž 145/15 od 09.09.2015. godine, tako što Vrhovni kasacioni sud na osnovu člana 422. tačka 3) Zakonika o krivičnom postupku, prema okrivljenom I.P., za krivično delo za koje je optužen i pravnosnažno oglašen krivim
ODBIJA OPTUŽBU
zbog toga što je: „u Prokuplju, u uračunljivom stanju, sa umišljajem, u nameri da delimično izbegne plaćanje poreza u 2009. godini dao lažne podatke o činjenicama koje su od uticaja za utvrđivanje poreske obaveze, iako je na to bio obavezan, a iznos obaveze čije se plaćanje izbegava prelazi 150.000,00 dinara, na taj način što je kao direktor privrednog društva „A. k.“ DOO P., Poreskoj upravi Filijala Prokuplje za prvih pet meseci 2009. godine predao poreske prijave u kojima nije prikazao promet dobara i usluga u iznosu od 5.031.606,65 dinara, protivno odredbi člana 49. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrednost kojim je propisano da je obveznik dužan da obračunava PDV za odgovarajući poreski period na osnovu prometa dobara i usluga u tom periodu, ako je za njih nastala zakonska poreska obaveza, a obveznik je istovremeno i poreski dužnik, pa je tako izbegao da plati porez na dodatu vrednost u iznosu od 905.689,20 dinara“ čime bi izvršio krivično delo poreska utaja iz člana 229. stav 1. Krivičnog zakonika
jer je u smislu odredbe člana 104. stav 6. Krivičnog zakonika nastupila zastarelost krivičnog gonjenja.
Troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Prokuplju K 586/13 od 17.11.2014. godine, između ostalih, okrivljeni I.P. oglašen je krivim zbog izvršenog produženog krivičnog dela poreska utaja iz člana 229. stav 1. u vezi člana 61. KZ te ga je sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam meseci u koju mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 24.10.2014. do 17.11.2014. godine kao i na novčanu kaznu u iznosu od 50.000,00 dinara koju je dužan platiti u roku od tri meseca po pravnosnažnosti presude, a u protivnom sud će novčanu kaznu zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora.
Istom presudom okrivljeni je obavezan na plaćanje sudskog paušala i trošova krivičnog postupka, kao u izreci presude.
Presudom Višeg suda u Prokuplju Kž 145/15 od 09.09.2015. godine, stavom I, delimičnim uvaženjem žalbi okrivljenog I.P. i njegovog branioca, preinačena je presuda Osnovnog suda u Prokuplju K 586/13 od 17.11.2014. godine tako što je okrivljeni I.P. oglašen krivim zbog izvršenog krivičnog dela poreska utaja iz člana 229. stav 1. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest meseci u koju mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 24.10.2014. do 17.11.2014. godine i na novčanu kaznu u iznosu od 50.000,00 dinara koju je dužan platiti u roku od tri meseca, a u protivnom ista će biti zamenjena tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan kazne zatvora. Istom presudom okrivljeni je obavezan da plati troškove sudskog paušala i troškove krivičnog postupka, kao u izreci presude.
Stavom II iste presude, žalbe okrivljenog I.P. i njegovog branioca, u nepreinačenom delu, su odbijene i presuda Osnovnog suda u Prokuplju K 586/13 od 17.11.2014. godine potvrđena, dok je, stavom III, povodom žalbe branioca okrivljenog K.J., a po službenoj dužnosti preinačena pobijana presuda tako što je okrivljeni K.J., na osnovu člana 423. tačka 1. ZKP oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo poreska utaja u pomaganju iz člana 229. stav 1. u vezi člana 35. KZ, a troškovi krivičnog postupka su, u tom delu, pali na teret budžetskih sredstava suda.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahteve za zaštitu zakonitosti su podneli:
- branilac okrivljenog I.P., advokat I.K., na osnovu člana 483. stav 1. ZKP, zbog povrede zakona na štetu okrivljenog odredbe člana 103. stav 1. tačka 6. i člana 104. stav 6. i člana 5. Krivičnog zakonika, sve u vezi sa odredbom člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, uz predlog da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, te da pobijane presude preinači tako što će u odnosu na okrivljenog odbiti optužbu;
- branilac okrivljenog I.P., advokat G.T., na osnovu člana 483. stav 1. ZKP, zbog povrede zakona odredbe člana 422. tačka 3) i člana 438. stav 1. tačka 1), člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, odredbe člana 5, člana 16, člana 103. tačka 6, člana 104. stav 6. i člana 229. stav 1. Krivičnog zakonika, uz predlog da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, pobijane presude preinači tako što će odbiti optužbu prema okrivljenom zbog nastupanja apsolutne zastarelosti krivičnog gonjenja.
Vrhovni kasacioni sud je, u smislu člana 488. stav 1. ZKP, nakon dostavljanja primeraka zahteva za zaštitu zakonitosti podnetih od strane branilaca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu, održao sednicu veća u smislu člana 490. ZKP, o kojoj nije obavestio Republičkog javnog tužioca niti branioce okrivljenog, nalazeći da njihovo prisustvo sednici veća nije neophodno te da nije od značaja za donošenje odluke, na kojoj sednici je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv koje je zahtev podnet, te je po oceni navoda i predloga u zahtevima, našao:
Zahtevi za zaštitu zakonitosti su osnovani.
Iz spisa predmeta proizlazi da je Osnovni javni tužilac u Prokuplju optužnim predlogom Kt 836/09 od 02.09.2011. godine, okrivljenom I.P. stavio na teret izvršenje produženog krivičnog dela poreska utaja iz člana 229. stav 1. u vezi člana 61. KZ, pri čemu je vreme izvršenja predmetnog krivičnog dela „u 2008. godini, te prvih pet meseci 2009. godine“. Presudom Osnovnog suda u Prokuplju K 586/13 od 17.11.2014. godine okrivljeni I.P. oglašen je krivim zbog izvršenog produženog krivičnog dela poreska utaja iz člana 229. stav 1. u vezi člana 61. KZ, a period izvršenja krivičnog dela u izreci ove presude, je identičan periodu izvršenja u dispozitivu optužnog predloga Osnovnog javnog tužioca u Prokuplju. Presudom Višeg suda u Prokuplju Kž 145/15 od 09.09.2015. godine okrivljeni I.P. oglašen je krivim zbog izvršenog krivičnog dela poreska utaja iz člana 229. stav 1. KZ, a izrekom presude obuhvaćen je period izvršenja krivičnog dela u 2009. godini, pri čemu je iz stanja u spisima očigledno da je obuhvaćen period „prvih pet meseci“ iste godine.
Članom 5. stav 1. Krivičnog zakonika propisano je da se na učinioca krivičnog dela primenjuje zakon koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela, dok je članom 5. stav 2. KZ, propisano da će se, ako je posle izvršenja krivičnog dela izmenjen zakon, jednom ili više puta, primeniti zakon koji je najblaži za učinioca.
U vreme presuđenja, odnosno donošenja drugostepene presude Višeg suda u Prokuplju 09.09.2015. godine bio je na snazi Krivični zakonik („Službeni glasnik RS“, broj 85/2005, 88/2005 ... 72/2009, ... 108/2014) kojim je u stavu 1. člana 229. za učinioca krivičnog dela poreska utaja propisana kazna zatvora od šest meseci do pet godina i novčana kazna.
U vreme izvršenja krivičnog dela „prvih pet meseci 2009. godine“ važio je Krivični zakonik Republike Srbije („Službeni glasnik RS“, broj 85/2005, 88/2005), kojim je članom 229. stav 1. propisano da je za učinioca krivičnog dela poreska utaja predviđena kazna zatvora do tri godine i novčana kazna.
S`obzirom na napred navedeno, odnosno s`obzirom da je od izvršenja krivičnog dela do presuđenja krivični zakon menjan, to je u smislu člana 5. stav 2. Krivičnog zakonika najblaži zakon za učinioca Krivični zakonik („Službeni glasnik RS“, broj 85/05, 88/2005), koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela i kojim je za krivično delo poreska utaja član 229. stav 1. propisana kazna zatvora do tri godine i novčana kazna.
Nadalje, prema odredbi člana 103. tačka 6. KZ („Službeni glasnik RS“, broj 85/05, 88/05), krivično gonjenje se ne može preduzeti kad protekne tri godine od izvršenja krivičnog dela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora preko jedne godine, a odredbom člana 104. stav 6. istog KZ, predviđeno je da zastarelost krivičnog gonjenja nastaje u svakom slučaju kada protekne dvostruko vreme koje se po zakonu traži za zastarelost krivičnog gonjenja.
Kako je okrivljeni I.P. poslednju radnju krivičnog dela preduzeo 30.05.2009. godine, kojom radnjom je izvršio krivično delo poreska utaja iz člana 229. stav 1. KZ, za koje je propisana kazna zatvora do tri godine, to je u smislu člana 104. stav 6. Krivičnog zakonika, protekom vremena od šest godina - dakle 30.05.2015. godine, nastupila apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja.
S obzirom na to da je presuda Višeg suda u Prokuplju Kž 145/15 doneta 09.09.2015. godine, u vreme kada je već nastupila apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja, to je Viši sud u Prokuplju, pravilnom primenom krivičnog zakona, bio dužan da u žalbenom postupku preinači prvostepenu presudu i na osnovu odredbe člana 422. tačka 3) ZKP, prema okrivljenom I.P. odbije optužbu za krivično delo poreska utaja iz člana 229. stav 1. Krivičnog zakonika.
Imajući u vidu da drugostepeni sud to nije učinio, već je prvostepenu presudu preinačio, na način kako je to već napred navedeno, povredio je odredbu člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP u vezi člana 103. tačka 6. i člana 104. stav 6. Krivičnog zakonika, na štetu okrivljenog I.P.
S obzirom na napred navedeno, Vrhovni kasacioni sud je otklanjajući učinjenu povredu zakona, preinačio pobijane pravnosnažne presude, te je na osnovu člana 422. tačka 3) ZKP, prema okrivljenom I.P. odbio optužbu za krivično delo poreska utaja iz člana 229. stav 1. KZ, dok je o troškovima krivičnog postupka odlučio u smislu odredbe člana 265. stav 1. ZKP.
Iz iznetih razloga, na osnovu člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova i člana 492. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Olgica Kozlov, s.r. Dragiša Đorđević, s.r.