Kzz 1/2017 odbačaj zahteva zbog povrede koja nije predviđena čl. 485 stav 4 ZKP

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1/2017
26.01.2017. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića i Biljane Sinanović, članova veća, sa savetnikom Marinom Radosavljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela šumska krađa iz člana 275. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Radonje Staševića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu 1K 60/16 od 11.10.2016. godine i Višeg suda u Čačku Kž 250/16 od 25.11.2016. godine, u sednici veća održanoj 26.01.2017. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Radonje Staševića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu 1K 60/16 od 11.10.2016. godine i Višeg suda u Čačku Kž 250/16 od 25.11.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu 1K 60/16 od 11.10.2016. godine, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela šumska krađa iz člana 275. stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) meseca i istovremeno određeno da istu neće izdržati ukoliko u roku od 1 (jedne) godine od dana pravnosnažnosti navedene presude, ne izvrši novo krivično delo. Presudom je okrivljeni obavezan da na ime sudskog paušala plati iznos od 3.000,00 dinara na račun suda, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti navedene presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Istom presudom, okrivljeni je obavezan da oštećenom na ime naknade štete isplati iznos od 133.619,24 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti navedene presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Višeg suda u Čačku Kž 250/16 od 25.11.2016. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog, advokata Radonje Staševića, a presuda Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu 1K 60/16 od 11.10.2016. godine, je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti je blagovremeno podneo branilac okrivljenog AA, advokat Radonja Stašević, zbog povrede zakona, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijane presude, tako što će okrivljenog AA osloboditi od optužbe ili ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti najpre ističe da su pobijane presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP.

Branilac u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi i to da pobijane presude nemaju razloga o činjenicama koje su predmet dokazivanja, da su oni koji su dati, potpuno nejasni i u znatnoj meri protivrečni, te da o činjenicama koje su predmet dokazivanja postoji znatna protivrečnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržini isprava i zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega branilac smatra da su pobijane presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, očiglednom omaškom je označavajući kao bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana „438. stav 2. ZKP“.

Pored toga, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da su pobijane presude zasnovane na „nepostojećim dokazima“ – iskazu predstavnika oštećenog i odbrani okrivljenog, osporavajući pritom ocenu ovih dokaza i dajući sopstvenu analizu i ocenu istih, drugačiju od one koju su dali nižestepeni sudovi. Takođe, u zahtevu branilac navodi i da su pobijane presude zasnovane na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, tj. da su zasnovane na pretpostavkama, te da nije utvrđen nijedan element krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim.

Iznetim navodima, po oceni ovog suda, branilac okrivljenog osporava ocenu dokaza i utvrđeno činjenično stanje u pobijanim presudama.

Kako članom 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP i člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, kao ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog AA, ocenio kao nedozvoljen.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                           Predsednik veća-sudija

Marina Radosavljević,s.r.                                                                                                                Janko Lazarević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić