![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1209/2023
21.11.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Miroljuba Tomića, Tatjane Vuković, Biljane Sinanović i Svetlane Tomić Jokić članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Marka Tešića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Drugog osnovnog suda u Beogradu K br. 246/23 – Kv.br. 842/23 od 03.08.2023. godine i Višeg suda u Beogradu Kž2. br. 1219/23 od 23.08.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 21.11.2023. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Marka Tešića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Drugog osnovnog suda u Beogradu K br. 246/23 – Kv.br. 842/23 od 03.08.2023. godine i Višeg suda u Beogradu Kž2. br. 1219/23 od 23.08.2023. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 74. stav 1. tačka 3) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Drugog osnovnog suda u Beogradu K.br. 246/23 – Kv.br. 842/23 od 03.08.2023. godine prema okrivljenom AA, na osnovu člana 211. stav 1. tačka 3. i člana 498. stav 1. i 4. u vezi člana 216. ZKP određen je pritvor, koji se okrivljenom ima računati od dana i časa lišenja slobode i koji će trajati do dalje odluke suda, a po tom rešenju najduže 30 dana. Žalba protiv ovog rešenja ne zadržava njegovo izvršenje.
Rešenjem Višeg suda u Beogradu Kž2. br. 1219/23 od 23.08.2023. godine odbijene su žalbe okrivljenog AA i branioca okrivljenog AA advokata Marka Tešića izjavljene protiv rešenja Drugog osnovnog suda u Beogradu K.br. 246/23 – Kv.br. 842/23 od 03.08.2023. godine, kao neosnovane.
Protiv navedenih pravosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA advokat Marko Tešić, u smislu člana 485. stav 1. i 4. ZKP sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijana rešenja preinači tako što će ukinuti pritvor prema okrivljenom AA i pustiti ga da se brani sa slobode ili ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, u skladu sa članom 488. stav 1. KZ, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (čl. 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne odluke protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u odnosu na povredu zakona iz člana 74. stav 1. tačka 3) ZKP, dok je u preostalom delu nedozvoljen.
Kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog AA numeriše povredu zakona člana 74. stav 1. tačka 3) ZKP, koju obrazlaže navodima da je prvostepeni sud povredio zakon na štetu okrviljenog, jer nije u skladu sa odredbama ZKP nakon određivanja pritvora dana 03.08.2023. godine postavio branioca po službenoj dužnosti okrivljenom AA.
Iznete navode, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane, a ovo iz sledećih razloga:
Naime, odredbom člana 74. stav 1. tačka 3) ZKP propisano je da okrivljeni mora imati branioca ako je zadržan ili mu je zabranjeno da napušta stan ili je pritvoren-od lišenja slobode pa do pravnosnažnosti rešenja o ukidanju mere.
Iz spisa predmeta proizilazi da je advokat Marko Tešić dana 27.07.2023. godine, obavestio sud da je angažovan kao branilac, od strane okrviljenog AA da ga zastupa u predmetu, koji se vodi protiv njega po optužnom predlogu Drugog OJT u Beogradu Kto. 193/23 od 17.02.2023. godine, zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. KZ. U prilogu navedenog podneska branilac je dostavio i punomoćje za zastupanje. Iz spisa predmeta proizlazi da je rešenje Drugog osnovnog suda u Beogradu K.br. 246/23 – Kv.br. 842/23 doneto dana 03.08.2023. godine. Iz dopisa Uprave za izvršenje krivičnih sankcija Okružnog zatvora u Beogradu od 18.08.2023. godine proizlazi da je okrivljeni AA u tu ustanovu primljen dana 17.08.2023. godine. Takođe, iz spisa predmeta proizilazi i da se okrivljeni do 17.08.2023. godine nalazio u Okružnom zatvoru u Vranju gde je izdržavao kaznu zatvora.
Dakle, okrivljeni AA u predmetnom krivičnom postupku, koji se vodi zbog izvršenje krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. KZ, od trenutka donošenja rešenja o određivanju pritvora dana 03.08.2023. godine, odnosno od trenutka lišenja slobode dana 17.08.2023. godine, je imao branioca kojeg je sam izabrao - punomoćje za zastupanje dostavljeno dana 27.07.2023. godine.
Shodno iznetom, okrivljeni AA je imao branioca, od trenutka kada su se stekli uslovi za primenu člana 74. stav 1. tačka 3. ZKP (obavezna odbrana), odnosno od trenutka kada je bio lišen slobode i sproveden u pritvor u Okružni zatvor u Beogradu sa izdržavanja kazne zatvora u Okružnom zatvoru u Vranju.
Shodno iznetom neosnovani su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 74. stav 1. tačka 3. ZKP.
U preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.
Naime, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti kao razlog podnošenja numeriše i povredu zakona iz člana 212. stav 3. ZKP, koju obrazlaže navodima da prvostepeni sud nije na pogodan način obavestio branioca o vremenu i mestu saslušanja okrivljenog po predlog za određivanje pritvora, i ako je sudu dostavljeno punomoćje za zastupanje.
Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja u postupku ima, u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povreda zakona iz člana 212. stav 3. ZKP, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog, u napred navedenom delu, ocenio kao nedozvoljen.
Sa iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Irina Ristić,s.r. Bata Cvetković,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić