Kzz 122/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 122/2015
10.02.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Jelenom Petković-Milojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog T.S., zbog krivičnog dela silovanje iz člana 178. stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog T.S., advokata LJ.A., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Vranju K 235/10 od 09.09.2014. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 1279/14 od 11.12.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 10.02.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog T.S., advokata LJ.A., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Vranju K 235/10 od 09.09.2014. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 1279/14 od 11.12.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Vranju K 235/10 od 09.09.2014. godine okrivljeni T.S. oglašen je krivim zbog krivičnog dela silovanje iz člana 178. stav 1. KZ za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine u koju mu se uračunava vreme koje je proveo u pritvoru od 15.08.2010. godine do 02.09.2010. godine. Tom presudom okrivljeni je obavezan da u korist budžetskih sredstava suda na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 352.237,89 dinara, na ime sudskog paušala iznos od 10.000,00 dinara, a da oštećenoj M.N. na ime nužnih izdataka plati iznos od 262.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je oštećena M.N., na osnovu odredbe člana 258. stav 4. ZKP upućena na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 1279/14 od 11.12.2014. godine odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljenog T.S. i njegovog branioca i presuda Višeg suda u Vranju K 235/10 od 09.09.2014. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podnela je branilac okrivljenog T.S., advokat LJ.A. zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud nižestepene presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili pak Apelacionom sudu u Nišu, kao drugostepenom, na ponovno odlučivanje o izjavljenim žalbama.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti dostavio Republičkom javnom tužiocu Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća u smislu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog T.S., advokata LJ.A., je nedozvoljen.

Branilac okrivljenog kao razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti navodi povredu zakona u smislu člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP, koju ne opredeljuje navođenjem konkretne povrede odredaba ZKP, zbog koje je, u smislu člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, a u obrazloženju zahteva navodi da izvedeni dokazi ne pružaju osnov za zaključivanje da je okrivljeni počinio krivično delo silovanje iz člana 178. stav 1. KZ, obzirom da u istražnom postupku nije uzeta posteljina sa kreveta na kojoj je ležala oštećena, da uzeti vaginalni bris od oštećene u Medicinskom centru u Vranju nije dat na analizu, a da od okrivljenog nije uzet biološki materijal kako bi se upoređivanjem DNK profila okrivljenog sa biološkim tragovima na odeći i posteljini oštećene utvrdilo eventualno prisustvo DNK profila okrivljenog, kao i da vreme izvršenja predmetnog krivičnog dela nije utvrđeno, isticanjem da okrivljeni u vreme koje je označeno kao vreme izvršenja krivičnog dela u pitanju nije mogao da se nađe na mestu na kome je označeno krivično delo ''navodno'' izvršeno, a da je zaključak o postojanju krivičnog dela u pitanju i krivice okrivljenog donet isključivo na osnovu iskaza oštećene i njenog sina koji su krajnje pristrasni i dati u cilju odbrane sina oštećene u krivičnom postupku koji se protiv njega vodi pred Osnovnim sudom u Vranju zbog krivičnog dela teška telesna povreda učinjenog na štetu okrivljenog.

Izloženim navodima zahteva za zaštitu zakonitosti, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, branilac okrivljenog, pozivajući se na povredu zakona, u suštini osporava činjenično stanje utvrđeno u prvostepenom i potvrđeno drugostepenom presudom, u pogledu učešća ovog okrivljenog u izvršenju predmetnog krivičnog dela.

Kako pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP ne može biti razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog ocenio nedozvoljenim.

Sa iznetih razloga, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                        Predsednik veća-sudija

Jelena Petković-Milojković,s.r.                                                                              Dragiša Đorđević,s.r.