Kzz 123/2023 nezakonit dokaz

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 123/2023
28.02.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Miroljuba Tomića, Tatjane Vuković, Svetlane Tomić Jokić i Milene Rašić, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela davanje lažnog iskaza iz člana 335. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Marka Tomovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Požegi K 306/20 od 23.08.2022. godine i Višeg suda u Užicu Kž1-203/22 od 01.12.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 28.02.2023. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Marka Tomovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Požegi K 306/20 od 23.08.2022. godine i Višeg suda u Užicu Kž1- 203/22 od 01.12.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Požegi K 306/20 od 23.08.2022. godine, okrivljeni AA oglašeni je krivim da je izvršio krivično delo davanje lažnog iskaza iz člana 335. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 meseci, i obavezan je da plati sudu na ime paušala iznos od 5.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Višeg suda u Užicu Kž1-203/22 od 01.12.2022. godine, delimično je usvojena žalba branioca okrivljenog AA, advokata Marka Tomovića i presuda Osnovnog suda u Požegi K 306/20 od 23.08.2022. godine je preinačena samo u delu odluke o kazni, tako što je Viši sud u Užicu okrivljenog AA za krivično delo davanje lažnog iskaza iz člana 335. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 meseca i odredio da će se kazna zatvora izvršiti tako što okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim Zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, uz primenu mere elektronskog nadzora, a ukoliko okrivljeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u Zavodu za izvršenje kazne zatvora, dok su žalba branioca okrivljenog u preostalom delu i žalba Osnovnog javnog tužioca u Požegi odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda u nepreinačnom delu je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Marko Tomović, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud podneti zahtev za zaštitu zakonitosti usvoji, pobijane presude ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), na sednici veća, o kojoj shodno članu 488. stav 2. ZKP nije obavestio Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je nosnovan.

U podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog ukazuje da je nižestepenim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP jer se prvostepena presuda zasniva na dokazima na kojima se po odredbama Zakonika o krivičnom postuku ne može zasnivati. Kao nezakonit dokaz označen je nalaz i mišljenje Tehničkog fakulteta univerziteta u Novom Sadu od 12.09.2018. godine i dopuna nalaza od 21.03.2019. godine, a koji dokaz je izveden u predmetu Višeg suda u Užicu K 14/19 koji postupak se odnosi na isti životni događaj, ali gde okrivljeni AA je imao procesni položaj svedoka, pa shodno svojoj procesnoj ulozi nije mogao da koristi zakonom propisana ovlašćenja i preispituje činjenične tvrdnje u datom postupku, te takve dokaze nije mogao na propisan način da preispituje. Dakle, kako su po navodima branioca dokazi na kojima su nižestepeni sudovi zasnovali presudu izvedeni u drugom krivičnom postupku između drugih stranaka i kako su isti dokazi izvedeni suprotno članu 68. stav 1. tačka 10) ZKP, odnosno bez učešća okrivljenog i njegovog branioca i stručnog savetnika odbrane, to isti predstavljaju dokaze na kojima se ne može zasnivati odluka suda u odnosu na okrivljenog AA.

Izneti navodi po oceni Vrhovnog kasacionog suda ne mogu se prihvatiti kao osnovani o čemu je i drugostepeni sud postupajući po izjavljenim žalbama na strani 2 pasus 8 i strani 3 pasus 1 i 4 i strani 4 pasus 1 obrazloženja presude dao jasne razloge koje i ovaj sud prihvata. Naime, iako iz spisa predmeta proizilazi da je prvostepeni sud u osuđujućoj presudi prilikom navođenja dokaza koje je izveo na glavnom pretresu naveo da je kao dokaz izveo čitanjem presude Višeg suda u Užicu K 14/19 od 24.12.2019. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 138/20 od 11.06.2020. godine, fotokopiju nalaza i mišljenja veštaka Tehničkog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu od 21.03.2019. godine i fotokopije dopune nalaza i mišljenja veštaka od 21.03.2019. godine, kao i da je izvršio uvid u celokupne spise predmeta Višeg suda u Užicu K 14/19, navodi branioca izneti u zahtevu za zaštitu zakonitosti da je prvostepena presuda zasnovana na nalazu i mišljenju veštaka Tehničkog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu od 12.09.2018. godine i dopune nalaza i mišljenja veštaka od 21.03.2019. godine, ocenjeni su kao neosnovani. Ovo stoga što se iz spisa predmeta utvrđuje da je prvostepeni sud zaključak u pogledu činjenice da je okrivljeni izvršio krivično delo davanje lažnog iskaza zasnovao na činjenicama iz spisa predmeta Višeg suda u Užicu K 14/19 i pravnosnažne presude kojom je utvrđena krivica okrivljenog BB u predmetu Višeg suda u Užicu K 14/19 da je kao vozač prouzrokovao saobraćajnu nezgodu sa posledicama po život i telesni integritet saputnika u vozilu kojim je upravljao, a u kom postupku je kao svedok ovde okrivljeni AA svesno i voljno lažno svedočio o identitetu vozača motornog vozila u momentu nastale nezgode.

Dakle, u ovom krivičnom postupku sud je izvršio uvid u celokupne spise predmeta, pa i u nalaz i mišljenje Tehničkog fakulteta univerziteta u Novom Sadu od 12.09.2018. godine, kao i dopunu nalaza od 21.03.2019. godine, kao sastavni deo spisa predmeta, ali predmetni nalaz i mišljenje nije posebno cenio, te isti i nije od uticaja na utvrđivanje postojanja krivice ovde okrivljenog za davanje lažnog iskaza u krivičnom postupku.

Iz iznetih razloga Vrhovni kasacioni sud je u smislu člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar – savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                            Predsednik veća – sudija

Marija Ribarić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             Bata Cvetković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić