Kzz 1238/2021 pogrešna primena zakona

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1238/2021
23.11.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Milene Rašić i Svetlane Tomić Jokić, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog produženog krivičnog dela krađa iz člana 203. stav 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Zorana Markovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Knjaževcu K 139/19 od 20.04.2021. godine i Višeg suda u Zaječaru Kž1 110/21 od 23.09.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 23.11.2021. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

USVAJA SE kao osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, pa se PREINAČUJU pravnosnažne presude Osnovnog suda u Knjaževcu K 139/19 od 20.04.2021. godine i Višeg suda u Zaječaru Kž1 110/21 od 23.09.2021. godine, tako što Vrhovni kasacioni sud protivpravne radnje okrivljenog AA, za koje je oglašen krivim pravnosnažnom presudom, pravno kvalifikuje kao produženo krivično delo šumska krađa iz člana 275. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, za koje ga OSUĐUJE na kaznu zatvora u trajanju od tri meseca i istovremeno određuje da će se ova kazna izvršiti tako što će je okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, bez primene elektronskog nadzora, koje prostorije ne sme napuštati osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a da će sud, ukoliko okrivljeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje odrediti da ostatak kazne izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora, dok u nepreinačenom delu pobijane pravnosnažne presude ostaju neizmenjene.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Knjaževcu K 139/19 od 20.04.2021. godine, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog produženog krivičnog dela krađa iz člana 203. stav 1. u vezi člana 61. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri meseca, te je istovremeno određeno da će se ova kazna izvršiti tako što će je okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, bez primene elektronskog nadzora, koje ne sme napuštati osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, te da će sud, ukoliko okrivljeni jednom u trajanju od preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova, samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora. Okrivljeni je istom presudom obavezan da sudu na ime paušala plati iznos od 5.000,00 dinara i na ime troškova krivičnog postupka iznos od 5.538,00 dinara, sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja. Oštećena Opština Knjaževac i oštećeno JVP „Srbijavode“, su radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućeni na parnicu.

Presudom Višeg suda u Zaječaru Kž1 110/21 od 23.09.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA a prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Zoran Marković, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, i na sednici veća, koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, nalazeći da njihovo prisustvo, nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio je spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Osnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, ukazuje da je pobijanim pravnosnažnim presudama povređen zakon iz člana 439. tačka 2) ZKP, time što je u pogledu krivičnog dela koje je predmet optužbe primenjen zakon koji se nije mogao primeniti.

Prema činjeničnom opisu krivičnog dela datom u izreci prvostepene presude, okrivljeni AA je „u uračunljivom stanju, u nameri da prisvajanjem tuđih pokretnih stvari pribavi sebi protivpravnu imovinsku korist, neutvrđenih dana u toku jula meseca 2016. godine, posekao i oduzeo u šumi svojine Opština Knjaževac, u mestu Klisura, na kp.br. .. KO ..., Opština Knjaževac, dva stabla topole u količini od 6,56 m3, u vrednosti od 15.459,00 dinara, i na parceli svojine JVP „Srbijavode“ Beograd, na kp.br. .. KO ..., Opština Knjaževac, posekao i oduzeo pet stabala topole, u količini od 32,17 m3, u vrednosti od 76.072,00 dinara i time pribavio sebi protivpravnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 91.531,00 dinara, iako je bio svestan da je njegovo delo zabranjeno.

Odredbom člana 203. stav 1. KZ, koja inkriminiše krivično delo krađa, propisano je da će se onaj ko tuđu pokretnu stvar oduzme drugom u nameri da njenim prisvajanjem sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist, kazniti novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine.

Prema odredbi člana 275. stav 1. KZ, osnovni oblik krivičnog dela šumska krađa čini onaj ko radi krađe obori u šumi, parku ili drvoredu jedno ili više stabala, a količina oborenog drveta je veća od 1 kubnog metra, te da će se učinilac kazniti novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. Teži oblik ovog krivičnog dela iz stava 2. istog člana, postoji, između ostalog, ako je količina oborenog drveta veća od 5 m3, za koje delo će se učinilac kazniti novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine.

Imajući u vidu zakonski opis bića navedenih krivičnih dela i činjenice i okolnosti navedene u činjeničnom opisu dela u izreci prvostepene presude iz kojih proizlazi da je okrivljeni AA u šumi u svojini Opštine Knjaževac i u šumi u svojini JVP „Srbijavode“ u nameri da prisvajanjem tuđih pokretnih stvari pribavi sebi protivpravnu imovinsku korist, u dva navrata posekao i oduzeo stabla topole u količini od 6,56 m3 i 32,17 m3, sud opisane radnje okrivljenog nije mogao pravno kvalifikovati kao produženo krivično delo krađa iz člana 203. stav 1. u vezi člana 61. KZ, budući da je okrivljeni radi krađe posekao u šumi više stabala, a količina oborenog drveta je veća od 5 m3, postupajući sa umišljajem i namerom da oborena stabla prisvoji i time pribavi protivpravnu imovinsku korist, u kom slučaju bi pravilnom primenom zakona, radnje okrivljenog mogle biti pravno kvalifikovane jedino kao produženo krivično delo šumska krađa iz člana 275. stav 2. u vezi stava 1. KZ, na koji način je prvostepeni sud povredio zakon iz člana 439. tačka 2) ZKP, na šta se osnovano ukazuje u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog. Pri tome, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pojam „posekao“, kako je u izreci pravnosnažne presude opredeljena radnja izvršenja okrivljenog, identičan zakonskom pojmu „oborio“, kojim je određena radnja izvršenja krivičnog dela šumska krađa iz člana 275. stav 1. KZ.

Istu povredu zakona učinio je i drugostepeni sud jer nije otklonio navedenu povredu zakona na koju je branilac okrivljenog ukazivao u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude.

Stoga je Vrhovni kasacioni sud usvojio kao osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog i otklonio navedenu povredu zakona preinačenjem pobijanih pravnosnažnih presuda u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog dela, tako što je protivpravne radnje okrivljenog za koje je oglašen krivim pravnosnažnom presudom pravno kvalifikovao kao produženo krivično delo šumska krađa iz člana 275. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 61. KZ, za koje delo ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri meseca.

Pri odmeravanju kazne, Vrhovni kasacioni sud je uzeo u obzir težinu izvršenog krivičnog dela i imao u vidu sve okolnosti iz člana 54. KZ, od značaja za odmeravanje kazne, pa je okrivljenog AA osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri meseca, s tim što je primenom člana 45. stav 5. KZ, istovremeno odredio da će okrivljeni istu izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, bez primene elektronskog nadzora, koja kazna je srazmerna stepenu krivice okrivljenog i nužna da izrazi društvenu osudu za krivično delo u pitanju, ali i dovoljna za ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane u članu 4. stav 2. i članu 42. KZ.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 492. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                  Predsednik veća-sudija

Vesna Veselinović,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                        Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić