Kzz 1252/2021 odbijen zzz

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1252/2021
25.11.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biljane Sinanović, predsednika veća, Radoslava Petrovića, Svetlane Tomić Jokić, Dragana Aćimovića i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Sanjom Živanović, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela prinuda u pokušaju iz člana 135. stav 2. KZ u vezi stava 1. KZ u vezi člana 30. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Ilije Petrušića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu K 829/19 od 29.03.2021. godine i Višeg suda u Leskovcu Kž1 187/21 od 22.06.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 25.11.2021. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ilije Petrušića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu K 829/19 od 29.03.2021. godine i Višeg suda u Leskovcu Kž1 187/21 od 22.06.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu K 829/19 od 29.03.2021. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela prinuda u pokušaju iz člana 135. stav 2. u vezi stava 1. KZ u vezi člana 30. KZ za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je sud utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest meseci i istovremeno odredio da se utvrđena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku proveravanja od dve godine ne učini novo krivično delo. Okrivljeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka određene u izreci presude.

Presudom Višeg suda u Leskovcu Kž1 187/21 od 22.06.2021. godine delimičnim uvažavanjem žalbe Osnovnog javnog tužioca u Leskovcu preinačena je presuda Osnovnog suda u Leskovcu K 829/19 od 29.03.2021. godine, u delu odluke o krivičnoj sankciji, tako što je Viši sud u Leskovcu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela prinuda u pokušaju iz člana 135. stav 2. u vezi stava 1. KZ u vezi člana 30. KZ, za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, primenom odredbi članova 4, 42, 43, 45. i 54. KZ, osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest meseci, dok su žalba Osnovnog javnog tužioca u Leskovcu u preostalom delu i žalba branioca okrivljenog odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda, u nepreinačenom delu, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Ilija Petrušić, u smislu odredabe člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i preinači u celini presudu drugostepenog suda tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe.

Vrhovni kasacioni sud je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog dostavio Republičkom javnom tužiocu, u skladu sa odredbom člana 488. stav 1. KZ i u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet te je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tač. 1) ZKP navodima da opis krivičnog dela u izreci prvostepene presude, ne sadrži sve elemente krivičnog dela prinuda iz člana 135. stav 2. u vezi stava 1. KZ u vezi člana 30. KZ, konkretno, opis da su pretnje koje je okrivljeni upućivao oštećenom bile ozbiljne i da su izazvale strah kod oštećenog odnosno da su imale potencijal da utiču na njegovu volju.

Krivično delo prinuda prema odredbi člana 135. stav 1. KZ čini ko drugog silom ili pretnjom prinudi da nešto učini ili ne učini ili trpi, a kvalifikovani oblik iz stava 2. istog člana, onaj ko delo iz stava 1. ovog člana učini na svirep način ili pretnjom ubistvom ili teškom telesnom povredom ili otmicom.

Prema stanju u spisima, okrivljeni AA, je u vreme i na mestu opisanim u izreci prvostepene presude, u stanju uračunljivosti, svestan svoga dela, čije je izvršenje hteo, uz istovremenu svest o zabranjenosti dela, pretnjama ubistvom i teškom telesnom povredom pokušao da prinudi oštećenog da mu isplati 3.000 evra tako što mu je putem poruka na mobilni telefon slao poruke „Sutra ćeš sažvaćeš telefon“, „Ću te zgazim ujutru“, „Pa kad ćeš stigneš prcko, ću te besim, nedelju dana te nema, šta je bilo sa pare“, „Danas imamo datum, reši mi neke pare i obavezno dođi večeras posle osam kod mene“, „Ja sam ti reko, pun mi je ku..c više od tebe da te slušam za pare i ništa se ne dešava, veruj mi, rodićeš ih za nedelju dana, a ja te danas nalazim, budi siguran“, „Gde si bre, evo je nedelja prođe, nema te, ću te zgazim BB, večeras milion posto dolazim po tebe“, „Ti se ponovo praviš budala, prcko, ću te slomim živog, ne pravi se budala više“, „Ti bre, smrdljivko jedan, što te nema, pa ja li ću te molim da dođeš, celog ću te polomim, javi se kako znaš i umeš“, „J.bo sam te majmune, videćeš šta će da ti bude za ovu zaje..nciju, evo drugi mesec prolazi a ti mene langiraš, četiri hiljade dinara si mi dao za dva meseca“, „Što te nema, što se ne javljaš, danas ću na kuću da ti dođem, spremi pare“.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, opisane radnje, koje je okrivljeni preduzeo, sadrže sva zakonska obeležja krivičnog dela prinuda iz člana 135. stav 2. u vezi stava 1. KZ u vezi člana 30. KZ, kako u pogledu objektivnih elemenata i radnji koju je preduzeo okrivljeni upućivanjem kvalifikovanih pretnji oštećenom, tako i umišljaja koji je usmeren da oštećenog pokuša da prinudi da mu preda novac, a kako su pravilno zaključili i nižestepeni sudovi, pa su suprotni navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog kojima ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, ocenjeni kao neosnovani.

Shodno navedenom, Vrhovni kasacioni sud, kao neosnovane ocenjuje i navode zahteva branioca okrivljenog da se u radnjama okrivljenog AA ne stiču elementi krivičnog dela prinuda iz člana 135. stav 2. u vezi stava 1. KZ već elementi krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ, kojima ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP.

Krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ čini onaj ko ugrozi sigurnost nekog lica pretnjom da će napasti na život ili telo tog lica ili njemu bliskog lica.

Dakle, zaštitni objekt krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ je lična sigurnost građana, gde se posledica pretnje napadom na život i telo oštećenog i njemu bliskog lica manifestuje u njegovom osećanju straha i nesigurnosti, dok je kod krivičnog dela prinuda iz člana 135. KZ zaštitni objekt sloboda odlučivanja i sloboda delovanja.

U konkretnom slučaju, okrivljeni je upućivanjem kvalifikovanih pretnji pokušao da prinudi oštećenog da mu preda novac, kako je to i utvrđeno izrekom prvostepene presude, a ne da pretnjama ugrozi njegovu sigurnost, pa Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane navode zahteva da se u radnjama okrivljenog stiču zakonski elementi krivičnog dela iz člana 138. stav 1. KZ.

Branilac okrivljenog u zahtevu dalje navodi da je izreka prvostepene presude nerazumljiva i da presuda nema razloga odnosno da nisu navedeni razlozi o iskazu oštećenog, na koji način, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 2) ZKP. Osim toga, branilac ističe da je drugostepeni sud, prilikom odmeravanja kazne, zanemario brojne olakšavajuće okolnosti na strani okrivljenog i tako ukazuje na povredu zakona iz člana 441. stav 1. ZKP.

Vrhovni kasacioni sud se nije upuštao u razmatranje iznetih navoda, obzirom da bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 2) ZKP i povreda zakona iz člana 441. stav 1. ZKP, nisu razlozi u okviru povreda navedenih u članu 485. stav 4. ZKP, zbog kojih okrivljeni preko branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti.

Iz iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nisu učinjene povrede zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, na koje se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ilije Petrušića, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav.1 ZKP, odlučio kao u izreci presude i zahtev odbio kao neosnovan.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                Predsednik veća-sudija

Sanja Živanović, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 Biljana Sinanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić