Kzz 126/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 126/2016
02.03.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Zoricom Stojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog D.A., zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, adv. S.S., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K br. 1449/12 od 30.07.2015. godine i Višeg suda u Vranju 2Kž br. 646/15 od 17.12.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 02.03.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.A., adv. S.S., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K br. 1449/12 od 30.07.2015. godine i Višeg suda u Vranju 2Kž br. 646/15 od 17.12.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju K br. 1449/12 od 30.07.2015. godine okrivljeni D.A. je stavom 1 izreke prvostepene presude oglašen krivim zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet meseci i istovremeno određeno da se ona neće izvršiti ako okrivljeni u roku od dve godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.

Istom presudom okrivljenom je izrečena mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od pet meseci računajući od dana pravnosnažnosti presude, i određeno da će se uslovna osuda opozvati ako okrivljeni prekrši zabranu upravljanja motornim vozilom.

Stavom II iste presude na osnovu člana 423. stav 1. tačka 2) ZKP okrivljeni je oslobođen od optužbe da je učinio krivično delo nepružanje pomoći licu povređenom u saobraćajnoj nezgodi iz člana 296. stav 1. KZ. Okrivljeni je obavezan da plati paušal u iznosu od 8.000,00 dinara i troškove krivičnog postupka u ukupnom iznosu od 31.000,00 dinara a na ime izvršenih veštačenja te da oštećenoj na ime nužnih izdataka za angažovanje punomoćnika plati iznos od 159.375,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosanžnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja. Oštećena je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućena na parnicu.

Presudom Višeg suda u Vranju 2Kž br. 646/15 od 17.12.2015. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužioca u Vranju i okrivljenog D.A., a prvostepena presuda, potvrđena.

Protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K br. 1449/12 od 30.07.2015. godine i Višeg suda u Vranju 2Kž br. 646/15 od 17.12.2015. godine, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog D.A., adv. S.S., zbog povrede zakona, s`predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, preinači obe nižestepene presude i okrivljenog oslobodi od optužbe uz naknadu troškova za svaku preduzetu radnju i predmetni zahtev po AT ili pak da iste ukine i predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje. Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 486. stav 1. i 487. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, održao sednicu veća, na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.A., je nedozvoljen.

Odredbom člana 484. ZKP, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni u smislu odredbe člana 71. tačka 5) ZKP, takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle zbog povreda odredaba člana 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4) ZKP, učinjenih u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim sudom.

Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, propisano je da će Vrhovni kasacioni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).

U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog D.A., kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti, ističe povredu zakona, uz obrazloženje da je izreka pobijane presude nerazumljiva, protivrečna sama sebi, a razlozi presude protivrečni izreci, da presuda nema uopšte razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o činjenicama koje su predmet dokazivanja, da su dati razlozi potpuno nejasni i u znatnoj meri protivrečni, da o činjenicama koje su predmet dokazivanja postoji znatna protivrečnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržini isprava i zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nije moguće ispitati zakonitost i pravilnost presude, čime po oceni Vrhovnog kasacionog suda ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1 i stav 2. tačka 2) ZKP, a što ne predstavlja dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, zbog čega je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca ocenio nedozvoljenim.

Nadalje branilac okrivljenog u obrazloženju zahteva navodi da okrivljeni negira izvršenje krivičnog dela za koje je optužen i osuđen, da je to isticao i u svojim odbranama datim kako u istrazi tako i na glavnim pretresima a i u izjavljenoj žalbi, da se oštećena kritičnom prilikom kretala kolovozom i to suprotno zakonu odnosno članu 93. ZOOBS-a, da je svojim ponašanjem ugrozila javni saobraćaj te da nije moguće da je okrivljeni oštećenu „zakačio“ retrovizorom.

Izneti navodi po oceni Vrhovnog kasacionog suda svode se na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja i ocenu dokaza a što sve takođe u smislu člana 485. stav 4. ZKP ne može biti razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka - zahteva za zaštitu zakonitosti.

S`toga je Vrhovni kasacioni sud, iz napred iznetih razloga, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog odbacio kao nedozvoljen, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP.

Zapisničar-savetnik,                                                                                       Za predsednika veća-sudija,

Zorica Stojković, s.r.                                                                                       Vesko Krstajić, s.r.