
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1264/2025
10.12.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Miloša Živanovića i dr, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Miloša Živanovića - advokata Novelje Bakovića i branioca okrivljenog Nikole Milosavljevića - advokata Miluna Dragutinovića, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K br.331/23 od 26.12.2024. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.300/25 od 20.05.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 10. decembra 2025. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Miloša Živanovića - advokata Novelje Bakovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K br.331/23 od 26.12.2024. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.300/25 od 20.05.2025. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Nikole Milosavljevića - advokata Miluna Dragutinovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K br.331/23 od 26.12.2024. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.300/25 od 20.05.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu K br.331/23 od 26.12.2024. godine okrivljeni Miloš Živanović oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, za koje delo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine i dva meseca, te krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. KZ, za koje delo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dve godine, nakon čega je okrivljeni primenom člana 60. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i deset meseci, u koju kaznu mu je na osnovu člana 63. KZ určaunato vreme provedeno u pritvoru od 27.04.2023. godine do 26.12.2024. godine. Istom presudom, okrivljeni Nikola Milosavljević oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, za koje delo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju kaznu mu je na osnovu člana 63. KZ určaunato vreme provedeno u pritvoru od 27.04.2023. do 26.12.2024. godine.
Na osnovu člana 78, član 87. i člana 246. stav 8. KZ, prema okrivljenima Milošu Živanoviću i Nikoli Milosavljeviću izrečena je mera bezbednosti oduzimanja predmeta – opojne droge kokain i mobilnih telefona bliže opisanih u izreci prvostepene presude, a na osnovu člana 261, 262. i 264. okrivljeni su obavezani na plaćanje troškova krivičnog postupka, kao u izreci presude.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.300/25 od 20.05.2025. godine, usvajanjem žalbe javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, presuda Višeg suda u Beogradu K br.331/23 od 26.12.2024. godine preinačena je samo u pogledu odluke o kazni, tako što je Apelacioni sud u Beogradu okrivljenom Milošu Živanoviću za krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest meseci, a za krivično delo nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. KZ zadržao kao pravilno utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od dve godine, nakon čega je na osnovu člana 60. KZ okrivljenog osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina i četiri meseca, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 27.04.2023. godine do 26.12.2024. godine, dok je okrivljeni Nikola Milosavljević za krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 27.04.2023. do 26.12.2024. godine. Istom presudom, žalbe branilaca okrivljenih odbijene su kao neosnovane, a prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahteve za zaštitu zakonitosti podneli su:
-branilac okrivljenog Miloša Živanovića - advokat Novelja Baković, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 2. ZKP u vezi člana 16. i 84. ZKP, s tim što iz obrazloženja proizilazi da ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud ukine pobijane presude i predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje, ili da u smislu navoda istaknutih u zahtevu preinači pobijane presude, uz istovremeni zahtev da se u smislu odredbe člana 488. stav 3. ZKP odredi da se izvršenje pravnosnažne presude odlaže do donošenja odluke po zahtevu;
-branilac okrivljenog Nikole Milosavljevića - advokat Milun Dragutinović, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, konkretno zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP u vezi člana 28. stav 1. i 2. KZ i člana 29. stav 1. i 2. KZ, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev i preinači pravnosnažne presude.
Vrhovni sud dostavio je po primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branilaca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), nakon razmatranja spisa predmeta i pravnosnažnih presuda protiv kojih su zahtevi za zaštitu zakonitosti podneti, našao:
Zahtev branioca okrivljenog Miloša Živanovića - advokata Novelje Bakovića, je neosnovan, dok je zahtev branioca okrivljenog Nikole Milosavljevića - advokata Miluna Dragutinovića nedozvoljen.
Neosnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Miloša Živanovića - advokata Novelje Bakovića nižestepene presude pobijaju zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i s tim u vezi navodi da se zasnivaju na nezakonitom dokazu – na nalazu i mišljenju veštaka informacione struke mr Saše Krstića, koji se odnosi na veštačenje mobilnih telefona oduzetih od okrivljenih Miloša Živanovića i Nikole Milosavljevića.
Nezakonitost u načinu pribavljanja ovog dokaza branilac okrivljenog Miloša Živanovića vidi u tome što se u konkretnom slučaju veštačenje od strane veštaka informatičke struke u suštini svodi na pretres predmetnih telefona, suprotno članu 152. stav 3. ZKP, kojim je regulisana procedura pretresanja uređaja za automatsku obradu podataka i opreme, a koja se preduzima na osnovu naredbe suda i po potrebi uz pomoć stručnog lica, te suprotno odredbi člana 155. stav 1. ZKP kojim je propisano da pretresanje mobilnih telefona na obrazloženi predlog javnog tužioca naređuje sud.
Dakle, u podnetom zahtevu se ukazuje da je ovakvim veštačenjem mobilnih telefona okrivljenih zapravo izvršeno pretresanje uređaja za automatsku obradu podataka i opreme na kojoj se čuvaju ili se mogu čuvati elektronski zapisi, ali bez naredbe suda, a zbog čega prema stavu branioca ovaj dokaz nije mogao biti korišćen u toku postupka, već je morao biti izdvojen iz spisa predmeta.
Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Miloša Živanovića – advokata Novelje Bakovića Vrhovni sud nije mogao prihvatiti kao osnovane, iz sledećih razloga:
U konkretnom slučaju, mobilni telefoni bili su predmet veštačenja određenog naredbom javnog tužioca, tokom sprovođenja istražnih radnji protiv okrivljenih Miloša Živanovića i Nikole Milosavljevića, zbog postojanja osnova sumnje da su izvršili krivično delo iz člana 246. stav 1. KZ i dr.
Prema odredbi člana 152. stav 3. ZKP pretresanje uređaja za automatsku obradu podataka i opreme na kojoj se čuvaju ili se mogu čuvati elektronski zapisi, preduzima se na osnovu naredbe suda i, po potrebi, uz pomoć stručnog lica.
Dakle, nesporno je da sud može narediti pretresanje uređaja za automatsku obradu podataka, u smislu odredbe člana 152. stav 3. i 155. ZKP, kod složenijeg postupka, kada to zahteva konkretan slučaj, ali istovremeno, može se i naredbom javnog tužioca odrediti veštačenje mobilnog telefona i njegovog sadržaja, kao u ovom krivičnom postupku, a što proizilazi iz stava Vrhovnog suda zauzetog na sednici Krivičnog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 04.04.2014. godine.
Iz spisa predmeta proizilazi da je javni tužilac Višeg javnog tužilaštva u Beogradu na osnovu odredaba članova 113, 114. stav 4, 117. stav 1, 118, 120. i 121. ZKP, doneo naredbu Kti 181/23 od 19.05.2023. godine za veštačenje mobilnih telefona i SIM kartica oduzetih od okrivljenih Miloša Živanovića i Nikole Milosavljevića po potvrdama o privremeno oduzetim predmetima od 27.04.2023. godine, i isto je poverio sudskom veštaku za oblast informacione tehnologije Saši Krstiću, magistru infromatičkih nauka, sa zadatkom da se pregledom sadržaja navedenih uređaja utvrdi da li se u tim uređajima nalaze elektronski zapisi word, excel ili pdf dokumenti, fotografije, videosnimci elektronska pošta, odnosno meilovi i ostali elektronski zapisi, kao i istorija dolaznih i odlaznih poziva, propuštenih poziva, sadržaja SMS i MMS poruka, kako onih koji su zabeleženi i nalaze se u označenim uređajima, tako i onih koji su iz istih izbrisani, sadržaj i učestalost komunikacija koje je okrivljeni vodio sa drugim okrivljenim i drugim licima putem mobilnih aplikacija „viber“, „whatsApp“ i sl. za ceo raspoloživi period.
Odredbom člana 2. tačka 15) ZKP propisano je da je „organ postupka“ javni tužilac, sud ili drugi državni organ pred kojim se vodi postupak.
Po oceni Vrhovnog suda, javni tužilac je, u smislu citiranih odredbi, kao i odredbi člana 43. i 113. ZKP, imao pravo i zakonska ovlašćenja, da kao organ postupka u toj fazi krivičnog postupka, odredi veštačenje mobilnih telefona i pripadajućih SIM kartica okrivljenih Miloša Živanovića i Nikole Milosavljevića, ocenjujući da je za utvrđivanje činjenica koje su predmet dokazivanja potrebno stručno znanje i veštine, a ne samo utvrđivanje sadržaja telefona.
Stoga, po oceni ovoga suda, iz navedenog jasno proizilazi da utvrđivanje sadržaja predmetnih mobilnih telefona i SIM kartica nije utvrđeno pretresanjem njihovog sadržaja u smislu odredbe člana 152. stav 3. ZKP, kako se to neosnovano navodi u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti, već njihovim veštačenjem, koje je određeno i sprovedeno u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku.
Iz navedenih razloga, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Miloša Živanovića - advokata Novelje Bakovića, kojim se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, odbijen je kao neosnovan.
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Nikole Milosavljevića - advokata Miluna Dragutinovića odbačen je kao nedozvoljen, iz sledećih razloga:
Branilac okrivljenog Nikole Milosavljevića - advokat Milun Dragutinović u zahtevu za zaštitu zakonitosti, kao razlog podnošenja, ističe povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP u vezi člana 28. stav 1. i 2. i člana 29. stav 1. i 2. KZ, međutim obrazlažući ovu povredu zakona branilac u suštini polemiše sa obrazloženjem drugostepenog suda i pobija stav izražen u drugostepenoj odluci – da okrivljeni nije postupao u neotklonjivoj stvarnoj ili pravnoj zabludi, nalazeći da su razlozi izneti u drugostepenoj odluci neutemeljeni i da se zasnivaju isključivo na pretpostavkama, te ističe da se ne može prihvatiti stav drugostepenog suda da je okrivljeni postupao sa direketnim umišljajem, jer je ovakav zaključak drugostepenog suda proizvoljan i suprotan logičnoj odbrani okrivljenog Nikole Milosavljevića.
Kako se izloženim navodima zahteva, po oceni ovoga suda, u suštini ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te pogrešnu ocenu dokaza, odnosno na povredu člana 440. ZKP, koje povrede u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP ne predstavljaju zakonom dozvoljene razloge za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenima preko branilaca zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Nikole Milosavljevića - advokata Miluna Dragutinovića odbacio kao nedozvoljen na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP.
Sa svega izloženog, a na osnovu člana 491. stav 1. ZKP u odbijajućem delu, te na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP u odbacujućem delu, doneta je odluka kao u izreci presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
