Kzz 1279/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1279/2014
03.02.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Maje Kovačević-Tomić, Sonje Pavlović, Radoslava Petrovića i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog I.P., zbog krivičnog dela razbojništvo iz člana 206. stav 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata B.S., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Šapcu K 109/12 od 25.06.2014. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1186/14 od 07.10.2014. godine, u sednici veća održanoj 03.02.2015. godine, jednoglasno je doneo:

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog I.P., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Šapcu K 109/12 od 25.06.2014. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1186/14 od 07.10.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Šapcu K 109/12 od 25.06.2014. godine, između ostalih, stavom I izreke presude tačka 2 i 3, okrivljeni I.P. oglašen je krivim zbog izvršenog krivičnog dela razbojništvo iz člana 206. stav 1. u vezi člana 33. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dve godine i zbog izvršenog krivičnog dela razbojništvo u pokušaju iz člana 206. stav 1. u vezi člana 30. i člana 33. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dve godine, te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest meseci.

Istom presudom, na osnovu člana 258. stav 4. ZKP-a, oštećenom B.G. i Z.Č. dosuđeni su postavljeni imovinskopravni zahtevi, dok je oštećeni V.P. upućen na parnicu radi ostvarenja imovinskopravnog zahteva, te okrivljeni I.P. obavezan da sudu plati troškove krivičnog postupka i paušala, kao u izreci presude.

Stavom II iste presude, okrivljeni N.G. oslobođen je od optužbe da je izvršio krivično delo nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. KZ, krivično delo nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. KZ i krivično delo razbojništvo iz člana 206. stav 1. u sticaju sa krivičnim delom nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. KZ, dok je stavom III iste presude prema okrivljenom I.P. na osnovu člana 422. tačka 1. ZKP-a, odbijena optužba da je izvršio krivično delo razbojništvo iz člana 206. stav 1. u vezi člana 33. KZ.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1186/14 od 07.10.2014. godine usvajanjem žalbe branioca okrivljenog I.P. preinačena je presuda Višeg suda u Šapcu K 109/12 od 25.06.2014. godine samo u delu odluke o kazni, tako što je okrivljenom I.P. za krivično delo razbojništvo iz člana 206. stav 1. u vezi člana 33. KZ opisano u tački I-2 izreke prvostepene presude, za koje je oglašen krivim, utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, za krivično delo razbojništvo u pokušaju iz člana 206. stav 2. u vezi člana 30. i 33. KZ opisano u tački I-3 izreke prvostepene presude, za koje je oglašen krivim, utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest meseci, dok su u preostalom delu žalba branioca okrivljenog I.P. i žalba branioca okrivljenog N.G. odbijene kao neosnovane i u nepreinačenom delu prvostepena presuda potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, branilac okrivljenog I.P., advokat B.S., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti u smislu odredbe člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP-a, zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1. u vezi člana 407. stav 1. tačka 2. i člana 237. stav 1. ZKP-a, kao i zbog povrede odredbe člana 438. stav 1. tačka 11. ZKP-a, uz predlog da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, da pobijane pravnosnažne presude ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je, u smislu člana 488. stav 1. ZKP-a, nakon dostavljanja primerka zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, održao sednicu veća u smislu člana 490. ZKP-a, o kojoj nije obavestio Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, nalazeći da nije neophodno njihovo prisustvo sednici veća i da nije od značaja za donošenje odluke, na kojoj sednici je razmotrio spise predmeta sa odlukama protiv kojih je zahtev podnet, te je po oceni navoda i predloga u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda neosnovano se u zahtevu branioca okrivljenog pravnosnažne presude pobijaju zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP-a navodima da su zapisnici o saslušanju okrivljenog I.P. sačinjeni u PS Loznica pod brojem Ku 97/11 od 16.03.2011. godine i u PU Šabac sačinjeni pod brojem Ku 99/11 i 174/11 od 17.03.2011. godine jedini dokazi na kojima se zasnivaju pobijane pravnosnažne presude. Kako su, po stavu odbrane, predmetni zapisnici sačinjeni na nezakonit način, protivno odredbama člana 69, člana 89. i člana 226. tada važećeg ZKP-a isti su u smislu člana 407. stav 1. tačka 2) u vezi člana 237. stav 1. ZKP-a morali biti izdvojeni iz spisa predmeta, a tada bi, bez navedenih dokaza, morala biti doneta oslobađajuća presuda.

Ove navode branioca okrivljenog I.P. Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane, s`obzirom na to da je okrivljeni I.P. dao iskaz pred policijskim službenicima PS Loznica dana 16.09.2011. godine, konstatovan na zapisniku Ku 97/11, kao i iskaz pred policijskim službenicima PU Šabac dana 17.03.2011. godine konstatovan na zapisniku Ku 99/11, 174/11 u prisustvu branioca advokata B.B., te advokata Z.R., da je zapisnike svojeručno potpisao i time potvrdio konstatovane pismene navode u zapisniku. Kako su navedeni zapisnici sačinjeni u svemu po odredbama tada važećeg ZKP-a, Vrhovni kasacioni sud nalazi da se, suprotno navodima odbrane, pobijane presude zasnivaju na dokazima na kojima se po odredbama ZKP-a mogu zasnivati. Pored toga, pravnosnažne presude se ne zasnivaju na navedenim zapisnicima, kao jedinom dokazu, već se činjenično stanje zasniva i na dokazima izvedenim na glavnom pretresu, koji su pojedinačno navedeni, a zatim samostalno i u međusobnoj povezanosti ocenjeni, uz razloge suda date u obrazloženju presude. Po stavu Vrhovnog kasacionog suda u redovnom krivičnom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP-a, a suprotni navodi u zahtevu su ocenjeni kao neosnovani. Pored navedenog, Vrhovni kasacioni sud prihvata razloge koje je, u vezi ove bitne povrede odredaba krivičnog postupka, dao žalbeni sud u svojoj presudi, te u smislu člana 491. stav 2. ZKP-a na iste razloge upućuje.

Predmetnim zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog I.P. ukazuje se i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP-a, međutim kako navedena povreda članom 485. stav 4.u vezi stava 1. ZKP-a nije predviđena kao dozvoljeni razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka - zahteva za zaštitu zakonitosti, od strane okrivljenog preko branioca, to u ovom delu o zahtevu za zaštitu zakonitosti Vrhovni kasacioni sud nije odlučio, jer navedene povrede zakona nije razmatrao.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbe člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova i odredbe člana 491. stav 1. ZKP-a, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                             Predsednik veća-sudija,

Olgica Kozlov, s.r.                                                                                                                                  Zoran Tatalović, s.r.